U očekivanju primjene administrativnih taksi u zdravstvu za recepte i uputnice, za nešto više od mjesec dana, a što je javnost dočekala s negodovanjem, s ministrom zdravstva i socijalne skrbi Nevenom Ljubičićem razgovaramo o stabilizaciji zdravstvenog sustava i poboljšanju zdravstvenih usluga.

• Kakva nas još iznenađenja čekaju na jesen i koji su, prema Vašem mišljenju, gorući problemi zdravstva?
- Nekoliko je problema kojima bi se do kraja godine želio pozabaviti. Na prvom je mjestu hitna medicinska pomoć koja muči hrvatsko zdravstvo godinama, a problem se aktualizira svake nove sezone. Model od prije nekoliko godina pokazao se previše skup i ne baš učinkovit. Da bi funkcionirao u cijeloj zemlji, kao primjerice ustanova u Zagrebu, nedostaje još oko 70 milijuna kuna. Problem je u stalnom rastu cijene goriva i kilometraže koju prelaze vozila hitne pomoći.

• Prema tom se modelu izrađuje nova mreža hitne pomoći...
- Ne, bit će to mreža kakvu imaju sve zemlje EU-a i gdje hitna medicinska pomoć odlično funkcionira pod državnom upravom.
 

• Je li to uvjet da bi hitna pomoć konačno podjednako brzo stizala do svih kojima je potrebna?
- Točno. Hitne pomoći, osim sanitetskog prijevoza koji ostaje u nadležnosti županija, izdvojit ćemo iz domova zdravlja i županija i organizirati ih kao policiju koja iz svojih središta jednako stiže do rubova teritorijalnih »krugova« koje pokriva. Neće biti ni ustanova nego samo državne uprave, jer hitna je pomoć vitalni dio zdravstva koji ne može biti regionaliziran nego raspoređen i organiziran jednako na svim područjima. Kadrovi, oprema, sustav veza... stajat će nas gotovo upola manje. Pripreme za takvu organizaciju trebale bi biti gotove do kraja godine, a početak sustava očekujemo od siječnja iduće.

• Hoće li tu biti mjesta za helikoptere?
- Vlada je zasad odustala od višenamjenske helikopterske službe i orijentirala se na klirinški dug na račun kojeg dobivamo 14 ruskih helikoptera MI8, od kojih bi četiri trebala biti namijenjena hitnoj medicinskoj pomoći. No, treba istaknuti da helikopteri nisu najbolje rješenje, ponajprije za otoke, jer dobar dio godine ne mogu letjeti zbog bure i juga, a nama su važni naši ljudi, a ne samo turisti, pogotovo na otocima gdje želimo ljude zadržati i privući novo stanovništvo. Stoga su u otočkoj medicini prioriteti telemedicina te uvođenje brzih i sigurnih plovila. Moji suradnici putuju u Norvešku gdje su također nezadovoljni helikopterskom službom za otoke iz sličnih razloga, a imaju brže i sigurnije brodove koji voze po svakojakom vremenu. Dakle, paralelni sustav s četiri helikoptera na kopnu, ne za akutne intervencije nego za transport zbrinutih bolesnika, s plovilima hitne bit će više nego dostatan za, usuđujem se kazati, određeni nadstandard u sustavu hitne pomoći.

• Hitna je važna i za rad primarne zdravstvene zaštite u kojoj su svojim položajem posebno nezadovoljni liječnici u zakupu.
- U idućih godinu dana svi liječnici u tom dijelu zdravstva idu u privatnike, odnosno u zakup, dakle i onih 30 posto sada još djelatnika domova zdravlja, koji uživaju neke prednosti u odnosu na ostale. U zakup idu i ljekarne i laboratoriji te sklapaju poslovni ugovor sa Zavodom za zdravstveno osiguranje. Nakon toga, dom zdravlja u sadašnjem obliku više nije potreban nego ostaje samo jedan čovjek, koordinator za vezu između liječnika i zakupaca županija kao vlasnika prostora. On osniva grupne prakse i stručna tijela, sastavljena od liječnika u zakupu, za unutarnju kontrolu sustava.

• Što ćete učiniti da primarna praksa počne liječiti, umjesto da uglavnom piše uputnice specijalistima?
- Preduvjet je promjena financiranja. Sadašnje glavarine, za koje i sami zakupci kažu da stimuliraju nerad, sveo bih na razinu osnovica plaća, a sve drugo treba zaraditi. To znači plaćanje po terapijskom postupku, kao u bolnicama, čime potičemo osnovnu ulogu: kućni posjet, preventivne preglede, edukaciju pučanstva i općenito brigu o javno-zdravstvenim problemima. Temeljem broja ljudi, osiguranika o kojima liječnik brine, određuje se i fond za lijekove, tzv. fund-holding, a svaki prekobrojni recept oduzima se od ugovorene osnovice.

• Što ako liječnik mora propisati više lijekova zbog, primjerice, mnogo teških bolesnika?
- U fund-holdingu u obzir se uzimaju i starosna struktura osiguranika te njihove bolesti, pa su predviđeni troškovi za sve takve situacije. To znači da se antibiotik ne daje za svaku virozu te da se lijekovi i pretrage ne daju po željama pacijenata. S promjenom epidemiološke situacije liječnik može zahtijevati veći iznos za lijekove.

• Jesu li te promjene predviđene u najavljenim izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti?
- Ne, i stoga odustajemo od drugog čitanja ponuđenih izmjena Zakona o zdravstvenoj zaštiti i ponovo se pripremamo za prvo čitanje, uključujući i reorganizaciju hitne pomoći i primarne zdravstvene zaštite, što uključuje i nove pravilnike o zakupu i hitnoj pomoći.

• Kritiziraju Vas da ste u rebalansu državnog proračuna dozvolili da se uzme novac iz zdravstva, a istodobno ste uvodili takse. Niste li ga, ako je bilo »viška«, mogli preraspodijeliti unutar sustava?
- Financijski plan znači točne stavke s određenim iznosima, koje se ne mogu prebacivati iz sustava u sustav, primjerice radi punjenja neke pozicije koja je u neopravdanom deficitu. Treba najprije vidjeti zašto se mnogo troši i ako je to neopravdano, a ovdje je to slučaj, to i popraviti. U zdravstvu smo po toj logici odustali od financiranja tekućih investicija koje se ne mogu završiti kako je planirano. Na primjer, izuzeli smo novac namijenjen izgradnji krova nekog objekta ako je očito da se u ovoj godini do krova ne može doći jer kasni projektna dokumentacija.

• Koliko sustavu nedostaje novca da bi dobro funkcionirao?
- Jedini kronični nedostatak je u stavci za lijekove. S jedne strane zbog sve više kroničnih bolesti i starenja stanovništva, a s druge zbog sve skupljih lijekova. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ima jedinstvenu listu lijekova pod velikim pritiskom farmaceutske industrije koja agresivno nameće nove, skuplje, ali ne i bitno učinkovitije lijekove. Tako je u svim tranzicijskim zemljama, a mi se moramo braniti, jer nam inače »pojedu« proračun. Obrana će biti podjela liste lijekova na osnovnu i dopunsku.
To za pacijente ne znači ništa, jer će se kvalitetno liječiti sa 550 lijekova, koliko će ih otprilike biti na osnovnoj listi, i dvjestotinjak na dopunskoj. To bi trebao biti predmet novog Zakona o zdravstvenom osiguranju. No, liste neće biti na razini afričkih zemalja, kako su pisale neke novine, već suvremene, stručno opravdane, u ovisnosti ponajprije o epidemiološkoj slici, bolestima koje se pojavljuju u pojedinim zemljama. Kod nas su na prvom mjestu srčanožilne pa kancerogene bolesti.

• Koliki su gubici u zdravstvu?
- Najveći su na lijekovima, a trudit ću se da do kraja godine ne budu veći od šest posto od planiranih 2,1 milijardu kuna. Trenutačno smo na 140 do 150 dana kašnjenja isplate ljekarnama za lijekove izdane na recept, što je podnošljivo u odnosu na donedavnih 260 dana. No, potrošnja lijekova i dalje je vrlo velika - 7,5 recepata po glavi. Njemačka ima 12,5, ali od toga je samo trećina na račun osnovnog osiguranja. U bolnicama, zahvaljujući rigoroznoj kontroli, stanje smo doveli do toga da više ni kunu ne mogu nenamjenski potrošiti. Više im ništa ne možemo uskratiti.

• Koliko je to kontraproduktivno u smislu kreativnog liječenja?
- To je jedini način za fiskalno preživljavanje, a da sustav funkcionira, odnosno da nam se zdravstvo podudara s razvijenim zemljama s kojima se želimo uspoređivati. To će trajati dok svi u Hrvatskoj ne shvate da je zdravstvo nešto što svi trebamo, a želimo li da bude kvalitetno, moramo za to ponešto i doplatiti. Mi, međutim, za zdravstvo izdvajamo dva do 2,5 posto više od drugih zemalja.

• Koliko, ako je to tako, za zdravstvo izdvojenih kuna iz dohotka za državni proračun nikad ne uđe u sustav? Kritičari upozoravaju na neodrživost takve politike.
- To nije točno. Ta priča počiva na pitanju fiskalne decentralizacije što Vlada apsolutno ima u planu, ali za sada još za to nema uvjeta. Županijske bolnice krajem prošle godine veledrogerijama su dugovale 502 milijuna kuna zbog nekritične potrošnje, te kapitalnih investicija financiranih protuzakonito novcem namijenjenim za liječenje. Tko će to vraćati? Hoćemo li te dugove ostaviti našoj djeci, ponašajući se nekritično i hohštaplerski?

• Što možete ponuditi liječnicima kojih je sve manje, a i Vi ste nedavno rekli da se radije zapošljavaju u farmaceutskim tvrtkama nego u bolnicama?
- Ne mogu ponuditi puno. Ali medicina se studira, kao uostalom i sve drugo, zato što nešto volite i želite. Točno je da hrvatski liječnici nisu plaćeni kao u razvijenim zemljama, ali to nisu ni češki koji su plaćeni manje od naših, a slovački još manje od čeških, a o Rumunjskoj i Bugarskoj da i ne govorim. Ključno je pitanje plaćamo li doktore prema njihovu radu ili postojanju. Mnogi se skrivaju iza marljivih, a primaju istu plaću. Stoga moramo mijenjati sustav financiranja da bi u budućnosti plaćali liječnike po učinku. To znači i veća ulaganja. Udruge pacijenata traže produženje radnog vremena, ali problem je čime platiti drugu smjenu, što je 10 posto na uštrb medicinskih potrepština i lijekova...

• Dakle, moramo li i dalje računati s listama čekanja?
- Točno, liste čekanja postoje svugdje na svijetu. Biti bez njih znači imati neograničena sredstva, a to nitko nema. Naši liječnici znaju odrediti prioritete, tko smije, a tko ne smije čekati na liječenje.

• No, nisu zadovoljni položajem, kako to tvrdi njihov sindikat, a ljuti su i zbog zabrane štrajka prema prijedlogu izmjena zakona. Što zapravo zabranjujete?
- Ništa. Samo sam odredio da se kod svakog bolesnika u slučaju štrajka mora isključiti hitno stanje. Štrajk je zapravo ukazivanje na problem na drastičan način, a zdravstvo je vrlo osjetljivo područje. Rješenje je jednostavno: pola liječnika radi, a pola ih štrajka. EU povelja daje pravo svakoj zemlji da na svoj način rješava strateške interese dodatnim ograničenjima, a mi smo tako riješili problem koji smo imali nekoliko puta posljednjih godina.

• Hoćete li državi predložiti veća izdvajanja za zdravstvo?
- Vladi ću predložiti porast proračunske osnovice za zdravstvo u okvirima mogućeg, a prema prioritetima.

• Nije li zdravlje najveći prioritet?
- Jest, i nadam se da će Vlada to uvažiti.

Biserka Lovrić