Uoči summita sedamnaestorice srednjoeuropskih predsjednika ovog tjedna u Zagrebu, domaćin skupa, hrvatski predsjednik Stjepan Mesić govori za Vjesnik o važnosti tog, dosad najvećeg političkog skupa održanog u Hrvatskoj.

• Na zagrebačkom summitu 2000. tvrdili ste da će približavanje EU ići individualno te da Hrvatska neće biti u »balkanskom paketu«. Pet godina kasnije to se i potvrdilo.
- Potvrdilo se i to, a i štošta drugoga što sam najavljivao. Sjetite se samo katastrofičara koji su tvrdili da sam vratio Hrvatsku na Balkan i u predvorje nekakve treće Jugoslavije, kada sam prihvatio ideju francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca o održavanju summita EU-a u Zagrebu. Sami ste naveli one koji su proricali kako Hrvatska neće ni omirisati ujedinjenu Europu osim zajedno s većinom država proizašlih iz bivše Jugoslavije. Ništa od toga nije bilo točno. Zagrebački summit EU-a bio je velik vanjskopolitički uspjeh Hrvatske, a individualni pristup EU, danas je općeprihvaćen.

• Hoće li početak pregovora biti jedna od tema summita?
- To neće biti tema summita, ali, naravno, činjenica da smo upravo počeli pregovore o stjecanju punopravnog članstva u EU neće na summitu proći nezapažena niti nespomenuta.

• Koliko je značajna već i sama činjenica da se tako važan događaj održava u Hrvatskoj?
- Nema dvojbe da je već i samo održavanje summita za našu zemlju značajno. Ono je svojevrsno priznanje naše stabilnosti i ugleda što ga uživamo u krugu europskih zemalja. I sami znate da je riječ o skupini od sedamnaest zemalja i odluka o mjestu održavanja sastanka na vrhu nije morala ispasti u korist Hrvatske. Ipak, baš smo ga mi dobili, i to još prije dvije godine. Naglašavam, još prije dvije godine.
 

• Očito se odlično poklopio i s 'timingom' početka pregovora?
- Imate pravo, iako je to čista koincidencija. Srednjoeuropski summit nije ni u kakvoj izravnoj vezi s našim početkom pregovora, ali činjenica da smo te pregovore upravo počeli daje nam dodatnu specifičnu težinu. Inače, ovdje je riječ o skupini zemalja u kojoj ćete naći i tzv. stare članice EU-a i zemlje koje su se pridružile prije godinu dana u velikom valu proširenja, potom one koje su tek kandidati i - napokon - i one što se tek bore da steknu status kandidata. Ta šarolikost, koja je objedinjena europskom orijentacijom svih tih zemalja, daje skupu posebno značenje i čini ga dodatno zanimljivim. On, naime, pruža priliku da se europske teme razmatraju iz nekoliko kuteva gledanja. A mislim da je današnjoj Europi upravo to i te kako potrebno.

• Kako ćete iskoristiti summit za daljnje, konkretne korake vezane uz pregovore s EU?
- Summit s pregovorima nema nikakve izravne veze. No, postoji ono što se zove susreti državnika na rubu međunarodnih konferencija. Svakako ću imati niz takvih susreta s mojim gostima i nema sumnje da ću iskoristiti te susrete da bih načeo temu naših pregovora s EU-om. Inače, ne moram vas posebno podsjećati da je niz zemalja, među njima i neke sudionice zagrebačkog summita, već ponudio svu pomoć u smislu prenošenja znanja i iskustava koje bi nam moglo pomoći u pregovorima.

• Što možemo očekivati nakon dolaska srednjoeuropskih predsjednika? Politički, ali i konkretno.
- Možemo i moramo očekivati ono što se u pravilu, u proteklih dvanaest godina, očekivalo od takvih susreta. Srednjoeuropski summit, naime, nije nikakva organizacija. Riječ je o okupljanju skupine predsjednika - počelo se s četvoricom, a došlo se, eto, do sedamnaest, s time da ćemo u Zagrebu imati i jednoga posebnog gosta - koje nije institucionalizirano, koje ne donosi obvezujuće zaključke, niti je supstitut ili dodatak bilo kojoj europskoj instituciji ili inicijativi.
U čemu je onda značenje takvih susreta? Najjednostavnije rečeno, u tome da daju okvir za razmjenu mišljenja o određenim temama koje te zemlje smatraju važnima ne samo za sebe nego i za Europu. Za zagrebačko sam okupljanje predložio dvije teme: prvo, kako dovršiti proces europskog ujedinjavanja i, drugo, koji je model najpogodniji za rješavanje gospodarskih problema s kojima se suočava današnja Europa.
Mislim da je svakome tko iole prati zbivanja na Starome kontinentu savršeno jasno da su to ključne teme koje danas zaokupljaju i protagoniste, ali i analitičare europskih zbivanja. Neuspjeh referenduma o europskom ustavu u Francuskoj i Nizozemskoj, ali i natezanje o početku pregovora s Turskom, jasno pokazalo da je situacija zrela za postavljanje pitanja o tome kako završiti europsko ujedinjavanje. O tome, pak, kakvo razočaranje vlada neoliberalnim modelom i njegovim posljedicama da i ne govorim.

• S kojom ćete porukom izaći pred tako značajan skup?
- Ne bih htio unaprijed navoditi sve što ću reći, no b Budite sigurni da ću jasno i krajnje odlučno iznijeti tezu da proces europskog ujedinjavanja mora biti nastavljen i dovršen. A zauzet ću se i za definiranje, a - bude li potrebe -i za redefiniranje pojma Europe.
Miroslava Rožanković