Potpredsjednik Hrvatskog sabora i predsjednik HSS-a Josip Friščić u razgovoru za Vjesnik tvrdi da Vladine mjere za pomoć gospodarstvu nemaju alternative. »Program gospodarskog oporavka mora se provesti, bez obzira na to što zbog bolnih rezova mi na vlasti možemo biti kažnjeni padom dnevnopolitičkog rejtinga«, kaže Friščić, opovrgavajući ujedno priče da su zbog tog programa zahladili odnosi između HSS-a i HDZ-a.

Jeste li zadovoljni dosadašnjom provedbom Programa gospodarskog oporavka?
- Pojedine mjere iz Programa dobile su nositelje i rokove, a sad treba pratiti njihovu provedbu. Treba vidjeti i što se kod nekih mjera još može učiniti, primjerice, kod one o pomoći u kupnji stanova ili pokretanja investicija za koje je Vlada dala jamstva, a odnose se na javna poduzeća. Negdje ide brže, negdje sporije, ali se, uz sve teškoće, pomaci ipak vide. Izravna novčana pomoć gospodarstvu, što je od goleme važnosti, vraća dašak optimizma i nade da će se od jeseni stanje u gospodarstvu stabilizirati.

Kad je premijerka Jadranka Kosor javno predstavila Program, stekao se dojam da ga je HSS dočekao prilično rezervirano.
- Od rujna prošle godine HSS je u više navrata u koaliciji inicirao razgovore o nužnosti donošenja takvog paketa mjera, jer druge alternative nema. Bez poticanja proizvodnje i gospodarskog zamaha nema boljitka ni za koga. Zato smo podržali Vladin program, ali smo i upozorili na nužnost operacionalizacije svake mjere, imenovanja nositelja, određivanja rokova. Bez takva pristupa uvijek postoji opasnost da i mjere koje su svi prihvatili i ocijenili dobrima negdje zapnu ili da se uopće ne provedu. Ponavljam, Hrvatska nema rezervnu varijantu. Bez novih ulaganja i nove proizvodnje nema prostora za velike rasprave o javnoj potrošnji, jer valjda je svima jasno da se na kredit više ne može živjeti i da se moramo naučiti trošiti onoliko koliko stvorimo.

Vaša početna rezerviranost prema Programu potaknula je priče da se HSS distancira od HDZ-a, da je partnerstvo na klimavim nogama. Jesu li te priče utemeljene?
- To su priče bez ikakva pokrića, što znaju i oni koji ih zbog prepoznatljivih političkih pobuda lansiraju. U više od dvije i pol godine otkako smo u koaliciji HSS se pokazao lojalnim i odgovornim partnerom. Nitko to ne može osporiti, a nitko ne može reći ni da smo ucjenjivali HDZ. Nismo partner koji će reći da je ono dobro samo naša zasluga, a da ono loše treba pripisati nekom drugom u koaliciji. Nijednog trenutka partnerstvo zbog HSS-ova ponašanja nije bilo na klimavim nogama, još manje ugroženo. Tako će biti do kraja mandata, što će sigurno razočarati one koji šire priče o našem bježanju od HDZ-a.

Nije uobičajeno da se takav program, koji podrazumijeva i niz nepopularnih mjera, donosi u predizbornoj godini. Ne strahujete li u vladajućoj koaliciji da bi vas birači mogli kazniti na novim izborima?
- U ovih 20 godina postojanja i razvoja Hrvatske proživjeli smo štošta, i dobroga i lošega. Dio cijene iz prošlih vremena, kad se odlučivalo za što će se dati novac, a da to nije imalo pokrića u prihodima, plaćamo i danas i još ćemo plaćati. Hrvatska je u prošlosti svake godine trošila desetak posto više novca nego što je zaradila. I zato, bez obzira na dnevnopolitičke rejtinge, s takvom politikom i takvim ponašanjem treba prestati. Da su premijerka Jadranka Kosor i drugi u Vladi razmišljali o tome što će im osigurati popularnost, antikriznih mjera ne bi ni bilo. Ali nije im do jeftinog populizma, nego do oporavka gospodarstva.
Ozbiljna se vlast prepoznaje i po spremnosti da nepopularne i radikalne poteze vuče i 18 mjeseci prije izbora, kao i po spremnosti da istrpi sve utemeljene i neutemeljene kritike. Kod takvih se poteza gleda dugoročno, a uvjeren sam da to i građani shvaćaju te da se neće povesti za olakim obećanjima oporbe.

Bojite li se da će kresanje i u poljoprivredi HSS posebno skupo 'platiti' na izborima?
- Ne bojim se, jer smo prije 10 godina vodili stratešku bitku o tome kakvu poljoprivredu želimo. Tada se odlučivalo treba li nastaviti sanirati vreće bez dna propalih kombinata ili se okrenuti obiteljskim gospodarstvima. Danas imamo više od 27.000 takvih gospodarstava i to je smjer koji nitko više ne može promijeniti. Druga je stvar što u tom sektoru tek treba stvoriti partnerske odnose između proizvođača, otkupljivača i prerađivača. Formirana je Poljoprivredna komora, pa iako ni sam nisam zadovoljan time kako zasad radi, treba imati strpljenja, a ne odmah galamiti kako ništa ne valja i uspoređivati se s nekim susjednim zemljama koje proslavljaju 100. obljetnicu osnutka poljoprivredne komore.
Oni koji sad pričaju kako će donijeti novu strategiju za poljoprivredu specifičnu za Hrvatsku zaboravljaju da EU ima jedinstvenu poljoprivrednu politiku. A na Hrvatskoj je da do ulaska u EU što bolje sve 'posloži', da sve bude razvidno u popisima korisnika zemljišta, potpora i poticaja.

Koliko će biti manje novca za poljoprivredu? Može li se na poticajima uštedjeti planiranih milijardu kuna?
- I prošla je godina proračunski bila vrlo teška, ali izdvajanja za poljoprivredu nisu smanjena. Kod donošenja ovogodišnjeg proračuna neki su resori već drastično srezani, poput cestogradnje koja je 'spala' na tri velika projekta. Ipak, ne očekujem da će poljoprivreda proračunski biti bitno srezana, nego da se nastoji zadržati dosegnuta razina. Time HSS ne ucjenjuje partnere, jer je riječ o izračunu koliko bi poljoprivreda dobivala da smo danas u EU, a to je onda pitanje konkurentnosti naših proizvođača u odnosu na poljoprivrednike u regiji i šire.

Zašto se HSS protivi reformi lokalne samouprave koja podrazumijeva i ukidanje nekih gradova i općina?
- Nismo protiv reforme, nego smo za to da se lokalnoj samoupravi osiguraju uvjeti u kojima će moći ostvarivati svoje zadaće. Kad imate općinu s prihodom od 178 kuna po stanovniku i općinu koja po glavi ima 10.000 kuna, ne možete ih uspoređivati, a zakon svima nalaže da brinu i o komunalijama i predškolskom odgoju i kulturi.
Sportski rečeno, sve jedinice još ne igraju ravnopravnu utakmicu, a dok nema toga, nemoguće ih je ocjenjivati po istim mjerilima i donositi odluke o neuspješnosti, o ukidanju ili pripajanju. Ne može se o tome odlučivati, a da se ne vidi koliko je za bolji život ljudi od presudne važnosti baš to što imaju svoju općinu ili grad. Ima možda desetak općina koje su same sebi svrha, za koje i njeni stanovnici kažu da im vlastita općina nije donijela neku blagodat.

Miroslav Vitković opet je izabran za šefa Uprave Podravke, što se tumači nastavkom velikog utjecaja HSS-a na tu tvrtku. Kad će se politika maknuti iz Podravke?
- Država je s 25 posto udjela najveći pojedinačni vlasnik i preko svojih se predstavnika mora dokazati kao dobar gospodar. Prije osam mjeseci, kad su krenule afere, nije bilo lako naći nekoga tko će preuzeti odgovornost da 6000 podravkaša radi i da taj golemi sustav funkcionira. Uprava na čelu s Vitkovićem to je odradila. Podravka podmiruje obveze prema dobavljačima i partnerima, u proračun godišnje uplaćuje 500 milijuna kuna, i dalje mnogo izvozi. To govori da je vodeća ekipa opravdala povjerenje, pa nisam dvojio treba li ih podržati. Treba, a ne im podmetati klipove.
Na medijske nasrtaje, na govorenja da sam Podravku dobio na pladnju, da sam ucijenio premijerku Kosor prijetnjom razvrgavanja koalicije ne ostane li Vitković, na to se ne obazirem. Ni vrećicu Vegete iz Podravke nisam odnio, a prozivaju me oni koji su bez ikakva truda od Podravke dobro živjeli. Igraju se i dalje igre oko Podravke, neki žele, dok je još ranjiva, jeftino se dočepati vlasništva.
Država ne smije od nje i iz nje pobjeći, jer Hrvatska nema puno podravki. Odluči li ipak u budućnosti prodati svoj udio, morat će sačiniti novu procjenu vrijednosti Podravke. A onda onaj tko ima novca, neka izvoli kupovati.

Ivka Bačić