Hrvatski sabor 25. siječnja počinje svoju prvu ovogodišnju sjednicu. Tim povodom razgovarali smo s potpredsjednikom Sabora, članom Predsjedništva HDZ-a i predsjednikom HDZ-ova Kluba Lukom Bebićem. Osim o predstojećim zakonima, razgovarali smo i o odnosima HDZ-a i ostalih stranaka.

• Hrvatska ove godine treba uskladiti 59 zakona s europskima. Hoće li Sabor moći uspješno obaviti taj velik posao?
- Mislim da će se usuglašavanje ići bez većeg napora, da se pregovori o konkretnim pitanjima ne bi zakočili. Budući da je u tijeku screening, to znači da potrebne zakone moramo što prije donijeti, a najvažnije smo već donijeli. Naime, i prošla godina je bila vrlo aktivna u pogledu zakonodavstva i s tim mislimo nastaviti, pa uskih grla što se tiče zakonodavstva ne bi smjelo biti.

• Što je s domaćim zakonima, primjerice o reguliranju rada nedjeljom?
- Mislim da će i rad nedjeljom doći brzo na dnevni red. Obavljene su široke konzultacije sa sindikatima, poslodavcima i svim zainteresiranima. Naravno, idealnog rješenja nema i nitko neće biti sto posto zadovoljan, ali treba tražiti optimalna rješenja da građani ne bi bili zakinuti odnosno da bi se zadovoljilo načelo da se nedjeljom ne radi, ali da ipak postoje potrebe ljudi.

• Hoćete li o reformi zdravstva tražiti široki konsenzus?
- Mislim da tu treba najšire uključiti sve zainteresirane i da ne smijemo donositi ishitrene mjere preko noći. Težit ćemo konsenzusu stranaka, jer ovaj problem doista zahtijeva sudjelovanje svih, ne samo struke i udruga. Ne smijemo biti ukopani u svoja stajališta nego biti otvoreni za sve prijedloge i mišljenja da bismo ostvarili društveni konsenzus jer se to područje tiče svakoga.
Očito je da prava koja su naslijeđena ovaj sustav financiranja ne može pratiti. Starost stanovništva se povećava, a vjerojatno i radni vijek. Znači, moramo ići u reformu koja će financijski osigurati ono što zakon jamči, i tu ne treba lomiti preko koljena. Bit ćemo protiv polariziranja jer je to vrlo osjetljivo područje. Treba uskladiti potrebe za maksimalno stručnom zdravstvenom zaštitom i mogućnosti države, što je problem i u drugim zemljama gdje dolazi do raskoraka u tom pogledu, jer fondovi ne mogu podmiriti potrebe pa se traže nova rješenja.

• Očekujete li tu sukobljavanje sa SDP-om, koji kao stranka socijaldemokrata ističu svoju socijalnu komponentu?
- Mislim da i oni imaju osjećaj za realnost. Između želja i potreba i objektivne situacije u kojoj je hrvatsko zdravstvo trebamo naći zajednički jezik. Lijepo je čuti da se zalažemo za punu zdravstvenu zaštitu, no treba govoriti i o prihodovnoj i rashodovnoj strani, a ne samo o jednom jer je to demagogija. Možemo pričati apstraktne priče, no isto tako kao odgovorni ljudi moramo odgovoriti na pitanje kako to financirati.

• Hoće li ministar zdravstva Neven Ljubičić otići s tog mjesta, kako se spekulira?
- Nisam to uopće čuo niti je o tome raspravljano. Mislim da ministar Ljubičić uživa povjerenje, no zbog činjenice da je u situaciji kad treba rješavati prije navedene probleme nalazi se u procjepu u kojem se može spekulirati o njegovu statusu. Međutim, tko god bude ministar zdravstva čeka ga isti problem i ne može ništa sam riješiti, nego mu svi društveni faktori tu moraju pomoći.

• Kako ocjenjujete odnose HDZ-a s drugim strankama, pogotovo s HSS-om nakon promjena na čelu stranke?
- HDZ je otvoren za koaliranje sa svim strankama osim sa SDP-om, no i s njima je moguća suradnja na važnim pitanjima. Zašto ne bismo s njima našli konsenzus glede zdravstvene reforme, vanjske politike, nacionalne sigurnosti i ostalih pitanja opće važnosti, gdje nema potrebe da se stranke natječu nego da realno sagledaju i donesu zajednički stav. A o pitanju kako nešto obaviti, koji put i metode izabrati, o tome se možemo sporiti i natjecati.
HSS je po programskoj orijentaciji, povijesti i svemu što je u ovih više od sto godina učinio u političkom životu hrvatskog naroda HDZ-u prirodni saveznik za mnoga pitanja gdje smo programski slični, i ne vidim razloga da u promijenjenim okolnostima - gdje će biti manje animoziteta i osobnih suparništava - ne bi moglo doći do suradnje. Ostajemo otvoreni, iako se na mnogim pitanjima ne slažemo i polemiziramo, no u modernoj državi je normalno da postoje nesuglasja, jer bi nam u protivnom trebala samo jedna stranka.

• Što je sa suradnjom s HNS-om?
- Prirodno mi je da sve stranke koje su nam bliske imaju o pojedinim pitanjima različite stavove i da se u borbi za glasačko tijelo natječu. Iako su dvojica zastupnika HNS-a okvalificirala HDZ kao zločinačku organizaciju, u programskom smislu nemamo razloga da ne bismo mogli surađivati i s HNS-om. Treba odvojiti neke ekscesne situacije, poput kvalifikacija o sudjelovanju Hrvatske u ratu u BiH, gdje se ne slažemo s HNS-om, ali u interesu države i njezina napretka nalazimo druge načine i sadržaje u kojima se slažemo.
Mislim da hrvatski politički život treba težiti tome da ne traži preduboke razlike nego zajedničke interese i programe gdje se može složiti. U tom smislu mislim da je naša politička scena sve uozbiljenija i odgovornija te da u sljedećem razdoblju možemo očekivati žustriju i ne manje polemičnu situaciju, ali da ćemo se u važnim pitanjima naći na zajedničkom poslu.

• Strahujete li da će vam HSP odnijeti dio desnijih birača, kao što povremeno pokazuju ankete?
- Ti se trendovi događaju s vremena na vrijeme, ide se malo lijevo pa desno, ovisno o situaciji koju smo imali vezano za početak pregovora s EU-om i uvjete koje smo trebali ispuniti. Tu su neki na neprincipijelan način htjeli poentirati, no i to se pomalo topi.

• Mislite, dakle, da HSP sve više gubi argumente protiv HDZ-a?
- Kad je premijer primio branitelje trojice generala vidjelo se da tu postoji puna spremnost za suradnju, financiranje obrane i otvaranje arhiva, a isti dan je HSP održao konferenciju za novinare na kojoj su napali Vladu da ne surađuje. Dakle, radikaliziranje na pojedinim pitanjima može donijeti trenutačne disbalanse, ali onaj koji ima jasnu i principijelnu politiku na kraju će poentirati. Jer, ipak se stvari svode na realnost i svatko može vidjeti tko što zastupa i da nije povod trenutačna moda nego je riječ o vođenju odgovorne i dugoročne nacionalne politike, posebno u pogledu EU-a i suradnji na međunarodnom planu.
Uvijek sam tvrdio i tvrdim da general Gotovina nije kriv i da je kojim slučajem prije četiri, pet godina došao u Haag već bi bio slobodan. Onim za što se optužuje Gotovina optužuje se Hrvatska, i dužni smo braniti i njega i Hrvatsku, a to i radimo. A tko želi na malim sitnim stvarima poentirati - može trenutno, ali ne dugoročno.

Marijan Lipovac