Pojedinosti o zdravstvenoj reformi, koje su nekoliko mjeseci curile u javnost »na kapaljku«, podigle su početkom godine sindikate i sve zainteresirane na noge. Posljedica toga je, prema jednima, odustajanje od reforme i uvođenje tek nekih promjena, a, prema drugima, usporavanje procesa koji je, pojednostavljeno, trebao uroditi racionalnijim trošenjem i ponudom bolje zdravstvene usluge. O toj temi, ali i o ukupnom stanju u zdravstvenom sektoru razgovarali smo s dr. Nevenom Ljubičićem, ministrom zdravstva.

• Što je ostalo od reforme najavljivane kao nužnost bez koje će se zdravstvo »urušiti«?
- Cijelo vrijeme pokušavalo se imputirati da će se reformom smanjiti prava osiguranika. To su bila samo nagađanja. Nikad nismo spominjali dodatne restrikcije u pravima građana ili dodatna izdvajanja.
Za reformu, koju smo podijelili na financijski i organizacijski dio, temeljito smo se pripremali i snimili stanje. Nismo, naime, dosad imali baze podataka o bolnicama, tko što radi, o opremi itd. što je uvjet da se napravi standardizacija - kategorizacija i akreditacija bolnica. Nismo imali ni točne podatke o prihodima osiguranika, primjerice koliki su prosječni prihodi umirovljenika.
 

• Otkud su curile informacije o mogućim reformskim promjenama prije nego što ste ih službeno objavili?
- To su bile spekulacije i čudne usmene predaje...
Analizom podataka utvrdili smo da 1,1 milijun građana ima mjesečno manje od 1500 kuna, a treba računati i na 900 tisuća djece. Dakle, u toj skupini je dva milijuna ljudi. Je li ih moguće dodatno opteretiti? Odgovor je jasan: Ne! Reforma ide, ali ne s novim nametima za one koji ih ne mogu plaćati.

• Koliko su socijalni i koalicijski partneri utjecali na usporavanje reforme?
- Socijalni partneri imali su, što je normalno, veliki utjecaj na izradu koncepta reforme. I oni su se protivili mjerama koje bi mogle pogoditi građane te podržali naša nastojanja da se uvedu organizacijske promjene sustava, poput pojačane uloge primarne zdravstvene zaštite, jačanja prevencije i ranog otkrivanja bolesti, kategorizacije bolnica i uspostave kontrole kvalitete. Težište je na restrukturiranju Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i njegovu odvajanju od izvršne vlasti, što je velik politički iskorak, a drugo su promjene u financiranju bolničke i primarne zdravstvene zaštite.
Vlada sada postavlja čelnike HZZO-a, znači upravlja nacionalnom osiguravateljskom kućom, a cilj je da, umjesto izvršne vlasti, njime upravlja skupština sastavljena od osiguranika. Oni bi imenovali izvršno tijelo, upravno vijeće u kojem će biti predstavnici pacijenata, invalida, umirovljenika, aktivnih osiguranika, tri predstavnika Gospodarsko-socijalnog vijeća, te po jedan član uime ministarstva i HZZO-a. Skupština bi donosila proračun i raspoređivala sredstva.

• Ali, novac ostaje u Riznici, a neki tvrde da se dio namijenjen zdravstvu zadržava...
- Netočno. Naprotiv, lani je povećanje doprinosa bilo 6,3 posto i to sve stiže u sustav. Točno znamo koliko novca dolazi od doprinosa, a koliko od poreza. Pratit ćemo što se gdje troši iz jednog i drugog izvora pa neće biti dilema, primjerice, tko plaća usluge za kategorije koje su oslobođene plaćanja participacije. Bez tih podataka ne možemo znati ni gdje nastaju gubici na području doprinosa, što pokazuje da su premali. To će biti dio reorganizacije HZZO-a.
 

• Na što se troši novac od administrativnih pristojbi?
- Prva tri mjeseca prikupili smo od toga 85 milijuna i najveći dio otišao je na lijekove.

• Najavili ste dvije liste lijekova i mogućnost doplate za originalni lijek s liste B. Gdje su u svemu tome privatni osiguravatelji koji su očekivali uzlet nakon reforme?
- Dopunsko osiguranje sa 50 i 80 kuna na mjesec koje ostaje u HZZO-u, pokrivat će sve troškove kao i dosad, osim lijekova. Koliko će privatna osiguranja na tržištu biti konkurentna državnom, tek treba vidjeti. Prevarili su se u očekivanju velikog biznisa, ali u igri velikih brojeva moguća su iznenađenja. Naime, dopunsko osiguranje ostavili smo u HZZO-u da nam cijene polica ne bi probile granice od 50 i 80 kuna jer to naši građani ne mogu platiti.
Provedba tih promjena može se očekivati u drugoj polovici godine.

• Što još građani mogu očekivati u reformi?
- Mnogo toga. Svrha reforme nije uzeti novac građanima, već ponuditi bolju kvalitetu usluge na svim razinama. U svim bolnicama bitno je odrediti tko će i kako obavljati određenu djelatnost. Jak regionalni razvoj uz jačanje policentrizma i centara izvrsnosti osnovne su premise u organizaciji.
Prva faza - nacrt normativnih akata vezanih uz kategorizaciju i akreditaciju bolnica - završena je, a slijedi izdavanje certifikata što znači nadzor nad kvalitetom. To je jamstvo zaštite pacijenata. Uvodi se i strogi nadzor primjene novih lijekova i metoda liječenja s obzirom da sada između Agencije za lijekove, koja ih odobrava i HZZO-a, koji financira, imamo potpunu prazninu.

• Koliki su gubici i kako će zdravstvo, s obzirom na njih, funkcionirati ove godine?
- U HZZO-u sada je manjak 760 milijuna kuna, što je niže nego početkom prošle godine kad je iznosio gotovo 1,2 milijarde kuna. Bolnički su dugovi 2005. rasli, ali sporije, do 3,5 posto. Sveukupne obveze bolnica prema dobavljačima iznose 3,2 milijarde, dospjele a nepodmirene obveze 1,5 milijardi, a obveze HZZO-a ukupno oko četiri milijarde kuna. Zbog toga će poslovanje sigurno biti vrlo otežano. Bolničke proračune zasigurno ćemo povećati tri posto prema Uredbi o povećanju plaća za državne službenike i javne službe, a sredstva su osigurana proračunom. Stanje će se popraviti i izdvajanjem troška za transplantacije te vrlo skupe lijekove iz limita, što će neizravno dodatno povećati proračune bolnicama.

• No, tko će pokriti lani nastale dugove?
- Prioritet je zaustaviti daljnju akumulaciju dugova i smanjiti troškove bolnica na razinu odobrenih proračuna. U tom pravcu idu i pojedine izmjene Zakona o zdravstvenoj zaštiti.

• Kredit vrijedan više od 800 milijuna kuna za sanaciju bolnica vraća se iz HZZO-ova proračuna, a ne kao javni dug. Navodno će zato nedostajati novca za primarnu zdravstvenu zaštitu. Što će onda biti s namjerom da primarna bude »vratar« pri ulazu u zdravstveni sustav?
- Neće nedostajati novca. No, nije poanta u plaćanju, nego u rashodima: liječnici opće medicine u prosjeku na 1000 pacijenata ispišu 300 uputnica specijalistima na godinu, a u Europi između 20 i 55.
Ustvrdili smo da nije problem u broju osiguranika po liječniku, jer u zemljama gdje liječnici »čuvaju vrata« zdravstva, imaju i više pacijenata. U Irskoj i Velikoj Britaniji po 1800, Nizozemskoj 2350, a u Hrvatskoj 1700. Problem je u nedovoljnom broju preventivnih pregleda: u petnaest godina smanjilo ih se za 70 posto.
S druge strane, liječnici se teško odupiru pritisku pacijenata da ih se šalje specijalistima, što se mora promijeniti.

• Hoće li se smanjiti broj kreveta u bolnicama?
- Trenutačno ne, ali to je perspektiva na račun otvaranja dnevnih bolnica. Preduvjet tome je novi način financiranja bolnica koje više neće dobivati novac po broju kreveta, već po dijagnozi i postupku, dakle na osnovi onoga što se aktivno radi s pacijentom.

• A informatizacija?
- Do sredine godine kreće u ordinacijama opće-obiteljske medicine unutar primarne zdravstvene zaštite, prema modelu koji je bio ranije ugovoren i koji smo dopunili. Do kraja godine uveo bi se i elektronički karton. Računala ima gotovo 90 posto liječnika, ali nisu umreženi sa Zavodom za javno zdravstvo i HZZO-om.
Kad se to provede, moći ćemo lako pratiti svaki recept i svaku uputnicu, a znat će se točno i trošak po svakom bolesniku. Neće biti ni problema s dobivanjem usluge u drugom gradu.
Bolnice su složeniji problem i njihova informatizacija trajat će duže, a za početak uvodi se u dva KBC-a i pet kliničkih bolnica. To su prve reformske promjene na kojima će se uštedjeti mnogo više nego što bi se namaknulo uvođenjem dodatnih nameta građanima.
U tom smislu mijenja se i način nabave ortopedskih pomagala: u licitacijama dosad smo uštedjeli 90 milijuna kuna. Radi se i na pravilniku o vršnoj cijeni tih pomagala i ugradbenih medicinskih materijala.
 

• Što će biti od nakane da se udjel građana u financiranju liječenja poveća s jedan na petnaest posto?
- Država sad pokriva oko 96,5 posto svih troškova zdravstvene zaštite. Veći udjel građana u podmirivanju tih troškova sasvim je izgledan, ali onda kad se ostvare osnovni preduvjeti, a to su porast bruto društvenog proizvoda, mirovina i plaća. Prije toga zasigurno ne.

• Kako će na to reagirati MMF, Svjetska banka ili Europska komisija?
- Oni na to gledaju iz svog kuta, a mi moramo biti svjesni svoje realnosti.

• Biste li komentirali izvješće Transparency Internationala prema kojem 70 posto građana smatra da su liječnici i ravnatelji bolnica korumpirani?
- Pitanje je što je percepcija građana, a što stvarnost. U cijeloj 2005. imali smo točno osam anonimnih prijava vezanih uz korupciju u zdravstvu koje smo proslijedili MUP-u. Volio bih vidjeti na kojim je znanstvenim osnovama anketa Transparency Internationala provedena. Je li, možda, riječ o screening-tehnici gdje se rezultati ne mogu smatrati vjerodostojnima? Stoga dvojim o rezultatima, odnosno ako je uistinu riječ o kvalitetnom istraživanju, pitam se zašto ga nisu uputili u Ministarstvo, jer to su vrlo ozbiljne stvari.

• Kako ćete popraviti dojam o zdravstvenim radnicima u javnosti?
- Počinjemo sa zanimljivim istraživanjem u bolnicama i primarnoj zaštiti koje bi trebalo pokazati koliko su osiguranici zadovoljni kvalitetom usluga te ima li uistinu toliko korupcije ili je u pitanju samo percepcija. No, najprije treba definirati što je to korupcija u zdravstvu, podmićivanje i(li) traženje poznanstava da bi se preskočilo mjesto na listi čekanja. Bitno je provesti ispitivanja prema znanstvenim pravilima na odgovarajućem uzorku. Upitnici su već pripremljeni.

Biserka Lovrić