S ministrom znanosti, obrazovanja i sporta Draganom Primorcem razgovarali smo o promjenama u obrazovanju i nedoumicama vezanim uz provođenje reforme visokoga školstva.

• Ušli ste u drugu polovicu mandata. Koliko ste zadovoljni učinjenim?
- S obzirom na stanje prije, sustav obrazovanja sada definitivno lakše diše. Nedostaju jedno ili dva tijela koje moramo osnovati i cijeli sustav školstva bit će prilagođen europskom. Najteže je bilo napraviti novu zakonsku regulativu. Postojeća je kočila sve promjene.
U dvije godine pokrenuli smo promjene u cijeloj obrazovnoj vertikali i u sustavu zaposlili gotovo 3000 ljudi. To smatram golemim iskorakom. Bolonjskim procesom podigli smo visokoškolski sustav na noge i prisilili i Ministarstvo i sveučilišta da taj proces ubrzaju. Nadalje, isplatili smo gotovo 300 milijuna kuna staroga duga prema zaposlenicima u školstvu i povećali plaće nastavnicima za 8,3 posto, odnosno za 300 kuna.

• Postoje li povratne informacije o provedbi rasterećenja u školama?
- Prema našim podacima, zahvaljujući rasterećenju učenika nastava je danas kvalitetnija 30 do 40 posto nego prije godinu dana u školama u kojima se provodi HNOS. Mislim da smo napravili golem iskorak - nastavnik dobiva veću slobodu, predmeti se povezuju, učenici su zadovoljniji. U rujnu će definitivno sve škole prijeći na HNOS.Rezultati rasterećenja učenika
 

• Neće li takvo rasterećenje učenika dovesti do manjka znanja?
- Stručnjaci kažu da veće znanje ne jamči povećana satnica, nego kvaliteta nastave. Kroz ovakvo rasterećenje satnice dobivamo sintetizirano znanje, lišeno nepotrebnih, enciklopedijskih podataka. Za iduću godinu najavili smo po jedan sat manje matematike, hrvatskog jezika te prirode i društva. To ne samo da će osigurati dodatno rasterećenje nego će napokon osigurati provođenje zakona koji propisuje koliko školskih sati učenik može odslušati tjedno. To znači da do smanjenja satnice formalno-pravno kršimo zakon.

Otkud ideja o smanjenju satnice?

- Od samih nastavnika. Pitao sam se zašto sve te godine postoji takva satnica ako ona smeta struci. Odgovor koji sam dobio od nastavnika bilo je da su radili po inerciji, a sustav je bio tako organiziran da je uvijek bio skloniji dodati koji sat ili predmet, dok se u zakonsku regulativu nitko nije htio miješati, jer je u pojedinim trenucima to moglo biti politički sklisko. Meni je politički sklisko sve što nije logično.

• Kako u idealnim uvjetima zamišljate školu?
- Idealna nastava bi se temeljila na cjelodnevnom boravku i počela bi u 9 sati, prilagođena radnom vremenu roditelja. Djeca koja nenaspavana dolaze u školu, najmanje su prvi školski sat demotivirana, ma što nastavnik pokušavao. Škola mora biti produljena ruka doma. Prijelaz djeteta iz kuće u prvu godinu škole mora biti što mekši. I najvažnije, san mi je vidjeti učenika da iz hrvatske škole izlazi s bilježnicom ili fasciklom, a torba sa svim knjigama ostaje u školskom ormariću.

• Hoćete li to vidjeti za svoga mandata?
- Sigurno u nekoliko škola. Ići ćemo u to eksperimentalno, ovisno o prelasku na jednosmjensku nastavu koju nakon Varaždina prihvaća sve više lokalnih samouprava. Lokalne samouprave počele su shvaćati da im je uzalud svako ulaganje ako nemaju dobre škole.

• Hoće li Vlada uskladiti plaće nastavnika s plaćama ostalih korisnika državnoga proračuna?
- Trenutačno radimo na tome da se izjednače uvjeti u osnovnim i srednjim školama vezani uz određena prava zaposlenika. Vjerujem da će Vlada i socijalni partneri brzo nadoknaditi razliku u plaći prosvjetara, jer to zaostajanje nije pravedno. To se može riješiti kroz javnu politiku plaća i siguran sam da ćemo konkretne pomake vidjeti već u 2007.

• Razmišljate li o tome da se učiteljima i nastavnicima omogući kupnja stanova po povoljnijim uvjetima, kakvi se nude braniteljima ili znanstvenim novacima?
- Apsolutno! Zadužio sam financijsku službu da provjeri koji je najprihvatljiviji model za takvo nešto. Jedno od mogućih rješenja je da preuzimanje modela poput onoga sa znanstvenim novacima, koji su stambenu kamatu plaćali dva posto, a kasnije 1,65 posto. Mislim da bi to mogao biti atraktivan model za mlade nastavnike, i na tome ćemo poraditi da bismo s primjenom mogli krenuti u 2007. Moram istaknuti posebnu osjetljivost i potporu koju iskazuju premijer Ivo Sanader i Ministarstvo financija prema obrazovanju i znanosti, unatoč svim naslijeđenim problemima i obvezama. Pred potpisom još 150 novaka

• Zašto je došlo do zahtjeva za preispitivanje transparentnosti u znanosti?
- S obzirom na to da je bila riječ o iznimno malom postotku znanstvenika iz Hrvatske - njih 28, odnosno 0,17 posto - buke nije ni bilo, možda tek šapat, ali i najtiši šapat je važan. Kako je dio znanstvenika potpisao nešto što nije razumio (stranci su potpisivali apel na hrvatskom), ta je buka još manja. No, za demokraciju je dobro da postoje apeli koji navode potrebu za transparentnošću. Dobro je da se šira zajednica uključi u procese reformi, jer je ona snažan vjetar u leđa i meni u njihovom provođenju.

• Prve godine mandata odobrili ste 565 znanstvenih novaka, a prošle brojka odobrenih novaka pala je na 178. Zašto?
- Nije ključ ići na automatsko odobravanje novaka. Pred potpisom je još 150 novaka, ukupno oko devetsto odobrenih novaka u nešto više od dvije godine. Krajem ove godine odobrit ću još njih 150. Bit nije u automatizmu i 'štancanju' novih znanstvenih novaka, bit je da dođu na mjesta na kojima mogu ostvariti kvalitetan učinak.

• Prva faza primjene bolonjskog procesa prolazi uz brojne zamjerke. - od bemoguće mobilnost studenata do prekoračenja upisnih kvota Nije li Hrvatska nespremna ušla u »bolonju«?
- Mislite li da bi sve bilo idealno kad bi čekali i 15 godina? Na ovaj način smo potaknuli sami sebe da taj proces drastično ubrzamo. Nekoliko zapadnih država odlučilo se za dualizam i samo djelomično uvođenje »bolonje« i zažalili su zbog toga. Uvjeren sam da je dobro što je taj proces u Hrvatskoj krenuo prije.

• Ipak, ima problema.
- Ima. Većinom su vezani uz nekoliko fakulteta, uglavnom Zagrebačkog sveučilišta. Ovo što se događa na manjim sveučilištima je za ponos. Uvjeren sam da će hrvatska sveučilišta za nekoliko godina biti daleko od ovoga gdje su danas, samim time što su ona danas najveća gradilišta ikad u svojoj povijesti, na kojima je u optjecaju 1,7 milijardi kuna.

Mirela Lilek