Odluka talijanskog parlamenta da talijansko državljanstvo mogu dobiti i Talijani iz Istre, Rijeke i Dalmacije, rođeni nakon što su ta područja prestala biti dio Italije, izazvala je polemike u hrvatskoj javnosti. O tom pitanju razgovarali smo sa zastupnikom talijanske manjine Furiom Radinom, inače predsjednikom Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. S obzirom na to da je on jedan od zastupnika vladajuće većine, razgovarali smo i o njegovoj potpori Vladi, kao i o stanju ljudskih i manjinskih prava.

• Vlada Ive Sanadera nedavno je postala jednostranačka. Je li time došla u pitanje vaša potpora Vladi?
- Meni je žao što je DC izašao iz koalicije, jer je za manjine jednobojna i jednostranačka vlada uvijek manje poželjna od vlade koja ima barem trunke višestranačja. Očekivao sam da će nakon izlaska DC-a iz koalicije na mjesto ministra pravosuđa pretendirati HSLS, no čini se da oni nemaju ambicije participirati u Vladi. Ima više razloga zbog kojih podržavam Vladu, oni su navedeni u našem sporazumu o suradnji i uglavnom se poštuju, iako ne uvijek željenom dinamikom. Postoje li razlozi zbog kojih bih prestao podržavati vladu? Trenutačno ih nema, ali sigurno bih je prestao podržavati ako bi HSP ušao u Vladu ili ako bi Vlada spriječila mogućnost da pripadnici talijanske manjine imaju ono što imaju Hrvati u cijelom svijetu, a to je državljanstvo matične države.
 

• Smatrate li da je talijanski zakon o državljanstvu izmijenjen u predizborne svrhe i ima li u njemu, prema vašem mišljenju, nešto sporno?
- O tom zakonu rasprava se vodi već deset godina, tako da on nije donesen po hitnom postupku, niti u predizborne svrhe jer su ga sve stranke podržale, iako su trenutačno u svađi zbog svih ostalih stvari. Također, ni jedno državljanstvo neće se dati prije izbora u Italiji, jer treba 60 dana za izradu pravilnika o provedbi zakona, a zbog izbora će se taj rok i produljiti.
Te izmjene nisu ništa novo jer samo proširuju prava iz zakona iz 1992. na potomke onih koji su živjeli na teritorijima koji su do kraja Drugog svjetskog rata pripadali Italiji. Državljanstvo bi, dakle, mogli zatražiti ljudi talijanske kulture, jezika i nacionalnosti koji se osjećaju Talijanima i imaju pretka koji je imao pravo optirati za talijansko državljanstvo. Talijansko državljanstvo za Talijane znači kao i hrvatsko za Hrvate u svijetu i za njegovo dobivanje ima vrlo malo praktičnih a mnogo emotivnih razloga.

• Hoće li talijansko državljanstvo donijeti neke privilegije?
- U Istri ima mnogo ljudi koji rade u Italiji 15 dana, pa se vraćaju. Njima će, ako dobiju državljanstvo, sigurno biti lakše tamo raditi jer neće imati potrebe za radnim dozvolama. Uvjeren sam da će davanje talijanskog državljanstva smanjiti iseljavanje jer mnogi su odlazili živjeti u Italiju na dulje vrijeme da bi stekli pravo na državljanstvo pa bi ostali zauvijek, a to nam nije u interesu.

• Očekujete li da će Italija otežavati hrvatski put u EU, primjerice ako se ne riješi problem odštete za optante od 35 milijuna eura, kao što je spomenuo premijer Silvio Berlusconi?
- Nadam se da će se Hrvatska dogovoriti s Italijom da taj novac isplati u nekakvoj imovini, iako ga prema ugovoru mora platiti novcem. No, mislim da je Berlusconi više govorio o problemu stjecanja imovine. Tu je iluzorno očekivati da će stav lijeve ili desne vlade biti drukčiji jer Talijani ne mogu shvatiti da možemo kupovati imovinu kod njih, a oni kod nas ne mogu. Smatram da će talijanska i hrvatska vlada naći zajednički jezik glede bilateralnih problema bitnih za ulazak u EU, jer Italiji je u interesu ulazak Hrvatske u EU, a Hrvatskoj da ima dobre odnose s Italijom.

• Istarski župan Ivan Jakovčić najavio je da će, kad Hrvatska uđe u EU, otvoriti pitanje autonomije Istre. Kakav je vaš stav o tome?
- Demonizacija i politizacija regionalne autonomije je apsurdna, jer ona samo znači da u upravljanju resursima veće ingerencije ima regija. Nema razloga za uzbuđivanje na pomisao da ćemo i mi jednom možda imati neke autonomne regije, kao što ih ima i Italija. Mislim da Istra ima razloga smatrati da o resursima treba odlučivati na osnovi supsidijarnosti, znači da ono što se može riješiti na nižoj razini ne rješava na višoj. Ne vidim razloga da se za razgovor o tome čeka ulazak u EU jer to možemo i odmah, što nam i Ustav omogućuje.

• Kao predsjednik Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, kako ocjenjujete stanje ljudskih prava u Hrvatskoj?
- Protivim se tome da se govori o segmentima u kojima je stanje ljudskih prava dobro, jer je to normalno i time se ne treba hvaliti. Loše je stanje posebno u pitanju povratka izbjeglica i s time povezanim etničkim incidentima o kojima su posljednjih mjeseci došli podaci. To je ozbiljan problem i oblik kršenja ljudskih prava, ne zato što se ti incidenti događaju nego zato što se ne sankcioniraju. Ima i otpora u lokalnim sredinama, no na razini Vlade vidim motivaciju da se problem povratka riješi, što nam je bitno i za ulazak u EU.

• Kakvo je stanje s manjinama?
- Problem uvijek ostaju Romi koji su svugdje u Europi diskriminirani. Postoji plan za rješavanje njihova problema, no još smo daleko od toga da oni budu integrirani u društvo. Još smo u iščekivanju rješenja problema Bošnjaka koji su manjina s dva imena, a kod ostalih manjina se ne može govoriti o diskriminaciji nego o određenom broju problema koji se u većoj ili manjoj mjeri rješavaju. Povoljno je što su udvostručena proračunska sredstva, a to znači veći senzibilitet prema njima.

Marijan Lipovac