To što ni jedan od četiri kandidata nije dobio dovoljan broj glasova samo je, prema mišljenju mnogih, potvrdilo da je naše najstarije i najveće sveučilište u dubokoj krizi.  

Ponovljeni izbori za novog rektora održat će se 26. travnja, a za sada je svoju kandidaturu najavio tek prorektor Vjekoslav Jerolimov. Iako mu Helena Jasna Mencer nije dala svoju potporu, Jerolimovu su do pobjede nedostajala samo tri glasa. Glas više od njega dobio je tek rektoričin favorit, Aleksa Bjeliš. I dok pojedinci unutar akademske zajednice upozoravaju da su svi kandidati izgubili kredibilitet, pa bi bilo najbolje da se nitko od njih ne kandidira u drugom krugu, Helena Jasna Mencer iskreno se nada da će i prorektor Bjeliš ponoviti svoju kandidaturu i da će na ponovljenim izborima upravo on biti izabran za rektora. Propali izbori za rektora poklopili su se i s prvim rezultatima bolonjskog procesa koji su samo potvrdili da je akademska zajednica u promjene ušla posve nespremna.

• Na Sveučilištu u Zagrebu prvi put nakon više od 330 godina nije izabran rektor, pa  se cjelokupni postupak izbora mora ponoviti. Odmah su se čuli komentari kako je to odraz cjelokupnog stanja u društvu jer, eto, ni akademska zajednica nije mogla izabrati svog predstavnika. Dijelite li to mišljenje?

- Takve mi se ocjene čine nekorektnima. Ovo su ipak bili prvi veliki, demokratski izbori jer izborno tijelo nikada nije bilo tako veliko. Ono se sada sastoji od čak 229 ljudi. Moja je ocjena da izborno tijelo o kandidatima nije bilo dobro informirano i mislim da smo tu malo zakazali. S tako velikim tijelom treba još puno raditi kako bi ono u cijelosti bilo informirano o tome što se u području visokog obrazovanja događa kod nas i u svijetu.

• Nisu li ovi izbori na neki način pokazali da veći dio akademske zajednice nije zainteresiran za promjene?

- Slažem se da su izbori pokazali da je akademska zajednica podijeljena s obzirom na zainteresiranost, a sudeći po broju glasova koje je u prvom krugu dobio profesor Bjeliš, proizlazi da je za promjene zainteresirana trećina akademske zajednice. Iako su me novinari javno prozivali da sam lobirala za jednog od četiri kandidata, sada mi je žao što izbornom tijelu nisam još više pokazala i dokazala što je sve profesor Bjeliš u posljednjih šest-sedam godina učinio za upravljanje Sveučilištem, za znanost i razvoj Sveučilišta i na internacionalnom planu. Uvjerena sam da bi on tada bolje prošao već u prvom krugu. Onima koji se opiru promjenama, to se vrlo brzo može obiti o glavu, posebice kad zaživi sustav kvalitete.

• Kako tumačite to da je dekanica Agronomskog fakulteta prof. dr. Jasmina Havranek, koja je mnogo napravila na svom fakultetu i koju je dio akademskih krugova smatrao favoritom, dobila najmanje glasova?

- Profesorica Havranek je pogriješila jer je akademskoj zajednici predstavila sebe, računajući da izborno tijelo zna što je napravila i da želi promjene. Pokazalo se da to nije točno. Dekan Ekonomskog fakulteta prof. dr. Ivan Lovrinović svoj je program temeljio na neprihvatljivoj koncepciji o financiranju, no to nije dovoljno za istraživačko sveučilište kakvo je zagrebačko. Program prorektora Vjekoslava Jerolimova nije razvojan i suprotan je programu prof. Bjeliša. 

• Što kažete na ocjene da ste upravo vi odmogli profesoru Bjelišu jer ste za njega otvoreno lobirali?

- Nikoga nisam vukla za rukav da glasa za Bjeliša i ni za koga nisam lobirala. To nije točno. No, smatram da je moja dužnost i obveza kao rektora odgovorno se ponašati prema Sveučilištu kako bi ono išlo naprijed. Kada su me pitali tko je moj kandidat, ja sam rekla da je to Bjeliš i mislim da je to bilo ispravno.

• U četvrtak ste vrlo oštro prozvali profesora Lovrinovića. Rekli ste da je bio nekorektan jer je za osobnu prezentaciju koristio dokument o financiranju koji je naručilo Sveučilište.

- Da, nekorektan je postupak dva dana prije prezentacije programa poslati na adrese izbornog tijela projekt o kojem se trebaju izjasniti Senat i druga sveučilišna tijela. Štoviše, profesor Lovrinović na svojoj je prezentaciji pred izbornim tijelom mahao tim prijedlogom, izjavivši da će se Sveučilište raspasti ako se to ne prihvati.

• Što mislite, hoće li rektor koji sada bude izabran uživati primjereni ugled ili će se govoriti ‘To je onaj rektor koji je izabran tek iz drugog pokušaja’? 

- Sjetite se da je i prije mene za rektora bio izabran prof. dr. Tomislav Ivančić, no on je bio odustao prije nego što je uopće stupio na rektorsku dužnost, pa su se izbori ponovili. Cijeli moj mandat to nitko nije spominjao. Tako će, uvjerena sam, biti i u ovom slučaju. 

• Postoji li mogućnost da se sada pojavi neki novi kandidat koji će nas sve iznenaditi?

- Čisto sumnjam da bi se itko nov upustio u takvo što. Razdoblje pred nama i više je nego teško jer smo masu toga promijenili, proračun je smanjen, imamo novi model financiranja koji još nije uhodan, a tu su i pregovori s Europom. Novi će rektor imati jako puno posla. Zato na to mjesto mora doći osoba koja dobro poznaje situaciju i u Europi, i u svijetu, i u Hrvatskoj. Rektor mora znati što je autonomija Sveučilišta i u kojem se smjeru razvijaju odnosi između države i Sveučilišta i obrazovanja općenito, kao što mora dobro poznavati i modele financiranja.

• Znači li to da osobno očekujete da će u ovim izborima na kraju ipak pobijediti prorektor Bjeliš?

- Da. 

• Što ako izborno tijelo dogovorno blokira izbore jer im takvu situaciju omogućava statut?

- Izborno povjerenstvo i Odbor za statutarna pitanja detaljno će i precizno objasniti upute za cijeli postupak. Vjerujem da se situacija iz prvog izbornog kruga neće ponoviti. 

• Sveučilište se podijelilo i na pitanju primjene bolonjskog modela. Neki, istina rijetki, zagrebački fakulteti provode reformu po svim njezinim pravilima, a drugi se ponašaju kao da se ništa nije promijenilo.

- Stvarno ne znam koji su ti jer svi su dobili dopusnice. Svi su akreditirani i svi su ovu akademsku godinu započeli novim, akreditiranim programima. Kada se prelazi iz jednog u drugi sustav, može se prijeći naglo ili postupno. Mislim da su fakulteti imali dovoljno vremena da rasprave i usporede svoje programe jer o promjenama govorimo već deset godina i ne slažem se s onima koji tvrde da smo u njih ušli naglo, jer to nije točno. Činjenica jest da je sustav inertan i da mi tada nismo zadali rokove, za godinu dana opet bismo bili u istoj situaciji. Smatram da smo to ipak posve dobro napravili. Ima puno grešaka, no to je logično. Sada moramo analizirati rezultate i svaki fakultet mora vidjeti gdje je pogriješio, ako je pogriješio, i te greške u hodu popravljati.

Uspjeh koji je neki fakultet postigao sada, na kraju prvog semestra, umnogome ovisi o tome kakva je situacija na njemu bila prije primjene bolonjskog procesa. Jedan je od važnih preduvjeta da  studij ima dovoljno nastavnika koji stalno prate rad studenata. U tom su slučaju i sami studenti prisiljeni raditi više i njihov će uspjeh automatski biti bolji. Ne može Pravni fakultet, primjerice, postići ne znam kakav uspjeh kada je njihov omjer nastavnika i studenata katastrofalan.  

• Tko je za to odgovoran?

- Kada smo o tome razgovarali s bivšim dekanom Pravnog fakulteta, on nam je rekao da je mnogo njihovih profesora otišlo u diplomaciju i druge državne službe. Za takvo stanje zasigurno je kriva i odluka prijašnjih vlada o nezapošljavanju, koja je bila na snazi puno dulje od deset godina. Neki su fakulteti bili u boljoj, a neki u lošijoj poziciji ovisno o vezama i snalaženju na tržištu. 

• Ne čini li se i vama da mnogi profesori na Sveučilištu još ne znaju što je to  bolonjski proces i kakva je njihova uloga u promjenama?

- Još 1994. godine, kada sam došla na Sveučilište, pratila sam što se događa na sveučilištima diljem svijeta i već tada sam u Sveučilišnom vjesniku objavila tekst pod naslovom ‘Osiguravanje kvalitete prva nam je zadaća’. Godinu nakon toga objavila sam novi tekst pod istim nazivom. Iz Bruxellesa sam donijela svu dokumentaciju o tome što je ECTS, što su krediti, što su nužne promjene. Osnovali smo i povjerenstvo koje se bavilo tim pitanjem, na kraju smo izdali i knjigu o tome što znači globalni razvoj, što je globalizacija u visokom obrazovanju. Bojim se da tek odnedavno mnogi postaju svjesni što to točno znači. Bolonjski proces nema veze s euroskepticizmom, niti ga itko smije na taj način shvatiti. Bolonjski proces svima bi nama trebao biti poticaj da učinimo nešto da budemo konkurentni, da razvijamo i educiramo kompetentne stručnjake. 

• Niste podržali odluku o povlaštenom upisu djece branitelja. Imate li ikakve predodžbe o tome što nas čeka iduće akademske godine ako Vlada ne promijeni Zakon?

- Još nisam radila na predviđanju što bi za nas značila daljnja primjena tog zakona. Nisam protiv da se djeci branitelja osiguraju razni oblici pomoći, no mislim da to nije bio osobito dobar način. Ono što mi se tu ne sviđa jest to da se, dajući prava jednoj grupaciji, dodatno diskriminiralo drugu. Sve se to odrazilo i na kvalitetu studija. Na posljednjoj sjednici Rektorskog zbora zamolili smo ministra Primorca da urgira kod gospođe Kosor i učini nešto po tom pitanju kako se u ljetnom upisu ponovno ne bismo našli u istoj situaciji. Odgovor što će se s tim u vezi konkretno poduzeti još nismo dobili. 

• Kažete da Vlada financijski nije poduprla bolonjsku reformu. S druge strane, profesor Lovrinović, kada je predstavljao svoj program, rekao je da, bude li izabran za rektora, u pregovorima s Vladom neće tražiti mrvice. Time je u neku ruku kritizirao i vaš odnos prema Vladi. Smatrate li da ste bili dovoljno odlučni u pregovorima?

- U akademskim pitanjima bila sam onoliko odlučna koliko je partner s kojim sam pregovarala mogao prihvatiti promjene.

• Što to znači?

- Hotimice ću to objasniti na primjeru Hrvatskih studija, koji ostaju vruća tema sljedećem rektoru. Mi smo u vezi s njima poduzeli sve što smo mogli. Osobno sam sazivala mnoge sastanke nastojeći razviti dijalog između istih struka s Filozofskog fakulteta i Hrvatskih studija. Jako mi je žao što oni nisu mogli naći zajednički jezik iako je u nekim strukama došlo do približavanja. Sljedećem rektoru ostaje da to pregovaranje dovrši kako bi se ta tema akademski riješila na zadovoljstvo svih strana. 

• Pristaša ste integriranog Sveučilišta, no na njemu ima i onih koji misle da bi ga trebalo rascijepiti na nekoliko sveučilišta, što su djelomice pokazali i ovi izbori. Zašto ste toliko protiv podjele?

- Bilo bi strašno kada bi se to dogodilo. Podjela zagrebačkog sveučilišta na više sveučilišta, značila bi i veće izdatke za državu i veće troškove za studente. Danas se u svakom svjetskom dokumentu spominje interdisciplinarnost. I u samoj Europi interdisciplinarni se projekti bolje financiraju. No, ja znam i one koji misle da bi im bilo bolje kada bi se Sveučilište raspalo. To su sebična i nekorektna razmišljanja. Razlog takvom razmišljanju jednim je dijelom i činjenica da zagrebačko sveučilište trenutačno ima mnogo manji budžet od svakog prestižnog zapadnoeuropskog sveučilišta koje od nas ima manje studenata. Kada me netko pita zašto se ne nalazimo na popisu 100 najboljih sveučilišta, meni je to gotovo nemoralno pitanje. Pa mi se ne nalazimo na tom popisu jer još živimo u uvjetima u kakvima smo živjeli. Nije lako biti pravedan, živjeti u državi u kojoj je ekonomija ovakva kakva jest, imati u istom sveučilištu one koji zarađuju novac zbog kurentnosti struke i one koji ne mogu toliko zarađivati, imati one koji za edukaciju studenata trebaju manje i one koji trebaju mnogo više sredstava. Danas se sveučilišta, pa i naše, sve više okreću gospodarstvu. Pitanje je u što će privatni kapital uložiti svoja sredstva: u studij koji je jeftiniji ili onaj koji je skuplji? Mnogi strahovi proizlaze iz te podjele i naše ekonomske situacije.  

• Posljednjih godina u Hrvatskoj su otvorena mnoga nova sveučilišta. Ima li država plan razvoja visokog školstva ili se sve radi stihijski?

- Rekli smo da smo za policentrični razvoj, no nikada nismo proveli raspravu o tome na što treba staviti naglasak. To se pomalo stihijski razvija, a ja sam protiv stihijskog policentričnog razvoja. Pitam se kako je studij psihologije u Osijeku dobio akreditaciju kada nema nastavnika? Zagrebački dekan svoje profesore ne želi pustiti na nastavu u Osijek jer oni imaju dovoljno posla na matičnom fakultetu. Nekonzistentan sustav još je jedan od uzroka nezadovoljstva. 

• U isto vrijeme pojedini profesori zagrebačkog sveučilišta predaju i na deset fakulteta. Kako je to moguće? Mogu li ti ljudi kvalitetno obavljati posao u matičnoj instituciji?

- To treba srediti, no u Hrvatskoj se situacija ne može riješiti od danas do sutra. U Europi postoje pravila prema kojima profesori od matičnog fakulteta mogu dobiti dozvolu da predaju na drugom sveučilištu.  No, program ne smije biti isti! Kod nas se očekivalo da će taj problem biti riješen novim radnim mjestima. Očekivalo se da će doktoranti iz Zagreba otići na druga sveučilišta i tamo postati docenti, no to nije tako jednostavno. Tom je problemu trebalo posvetiti veću pozornost.

• Čime ćete se baviti kada vam istekne mandat?

- Radit ću ono što volim. Čeznem za tim da imam dovoljno slobodnog vremena i da mogu biti više s obitelji, da im mogu pomoći, da radim više sa svojom grupom. Htjela bih imati više vremena za čitanje i sviranje. Sada sviram samo kada mi dođe unuka Klara i kada me zamoli da s njom nešto odsviram. U pravilu, Klara ne bude zadovoljna, pa mi kaže: Navježbaj to do drugog puta. A ja nemam vremena to napraviti. 

• Ima li nešto što ste htjeli napraviti u protekle četiri godine, a niste uspjeli, zbog čega vam je žao?

- Četiri godine je prekratko razdoblje da bih rekla kako sam zadovoljna sa svime jer tome nema kraja. No, ja mislim da sam jako puno radila i jako puno napravila. U svojem sam programu predvidjela i određenu dinamiku, a više nego jednom godišnje sam se preispitivala. Pokazalo se da sam sve što sam obećala i napravila ili tek započela.

• Prošlo je više od godinu dana od tragične pogibije vaše trogodišnje unučice Vivien. Vaša je obitelj u znak sjećanja na Vivien osnovala i Zakladu za pomoć siromašnim studentima s Tajlanda.

- Od tog se događaja još nisam oporavila, a posebice moja kći i cijela njezina obitelj. Zaklada funkcionira dobro i očekujemo da će na jesen doći jedna studentica s Tajlanda na Medicinski fakultet, na studij na engleskom jeziku.

Nismo dobili nikakav ‘bolonjski novac’

• Prvi rezultati primjene bolonjskog procesa pokazuju da bi otprilike polovica studenata upisanih prema novom modelu mogla izgubiti godinu. Nije li to zvono na uzbunu?

- Sveučilište je zatražilo prve rezultate, no još ih nismo dobili od svih fakulteta. Ovo je prva godina i mi smo jako zainteresirani za to da vidimo gdje su napravljene pogreške. I ja sam čula da su studenti nezadovoljni, no to je meni normalno. Jer kada prvi put ulazite u neku veliku promjenu, ne možete predvidjeti sve što će se negativno dogoditi. Prije svega, mi nemamo dovoljno nastavnika, a mnogi fakulteti nemaju ni dovoljno prostora. U takvim uvjetima vi ne možete uskočiti odmah u europske standarde.

•Jesu li Vlada i Ministarstvo, kao što su obećali, materijalno popratili promjene?

- Nikakav ‘bolonjski novac’ mi nismo dobili. Zagrebačko sveučilište nije dobilo nikakvo povećanje i situacija s proračunom vrlo je loša. Kad ministar kaže da je dobio veliko povećanje, to povećanje jest na nekim stavkama, ali za osiguravanje kvalitete i  bolonjski proces nismo dobili ništa. Izgleda da u proračunu nisu predviđena sredstva ni za tzv. reformska radna mjesta. Kao primjer komentirat ću budžetsku stavku za plaće koja je porasla oko dva posto. Sveučilište je raspodjelom dobilo 123 nova radna mjesta,   no u pismu koje smo dobili iz Ministarstva doslovce piše da suglasnost za ta radna mjesta sveučilište može dobiti samo ako ima osigurana sredstva. Povećanje od dva posto nama ne osigurava nova zapošljavanja! 

 Razumijem da država nema novca i mi moramo unutar sveučilišta početi razmišljati o drugim izvorima. Jedan od mogućih izvora sredstava su europski projekti i na tome upravo radimo.

• Posljedice bolonjske reforme na hrvatski način na kraju će snositi samo studenti. Hoće li stvarno prve generacije bolonjaca biti pokusni kunići? 

- Previše se buke diže oko toga! Preboljet ćemo dječje bolesti.