Prosvjed radnika Tvornice duhana Zagreb (TDZ), projekt »Brijuni rivijera«, strane investicije i gospodarski razvitak Istre samo su neke od tema o kojima za Vjesnik govori potpredsjednik IDS-a, saborski zastupnik Damir Kajin.

•Kako komentirate situaciju u Tvornici duhana Zagreb?
- Mislim da se prosječnoga građanina Zagreba želi posvađati s Istrom, a to nije korektno. Sto posto podržavam i radnike TDZ-a, ali mislim da neće uspjeti u borbi protiv Tvornice duhana Rovinj. TDR je najmoćnija hrvatska tvrtka, država u državi. Sve to zbog monopola u Hrvatskoj, izvoza od 120 milijuna dolara godišnje, zbog enormne dobiti, zbog poslovične uprave, ali i zbog veza u politici i pravosuđu. Dio medija i krupni kapital su solidarizirani s TDR-om, kao uostalom i najjače hrvatske stranke radi financijske potpore. Razumijem da je TDR morao preuzeti TDZ, jer bi to onda učinio neko treći, što bi za njih značilo i gubljenje monopola. Ipak, mislim da bi TDR-ovim radnicima trebalo izaći u susret i naći im alternativna radna mjesta unutar duhanske proizvodnje.

•Do kuda se došlo s projektom »Brijuni rivijera«?
- Taj projekt doživljavan kao početak demilitarizacije Istre. Osjećam da će se na tom netaknutom prostoru, koji je dosad bio gospodarski kažnjen, dogoditi »turistička revolucija«. Naime, svaki se dio Istre razvijao osim Fažane i Vodnjana, a sami Brijuni danas su paradigma državnog upravljanja - zapušteni i gospodarski upropašteni. Ovaj će projekt to sigurno promijeniti. Ovih dana Hypo banka i lanac hotela »Kempinski« spremaju se uložiti 250 milijuna eura, a to će biti samo početak. Vlada će za 20 do 30 dana dokapitalizirati tvrtku Brijuni rivijera s institutom prava građenja, čime će se otkloniti spekulacije da je taj projekt zapravo paravan za prodaju zemljišta.
 

•Podržavate li uredbu o zabrani gradnje i hoće li ona obeshrabriti investitore?
- Hrvatska vapi za investicijama, ali s investitorima treba razgovarati i pokušati ih gurnuti što dalje od mora. U tom kontekstu podržavam i spomenutu uredbu. Ona, naravno, nikako ne bi smjela blokirati investicije nego ih odmaknuti što dalje od obalne crte.

•Koliko strani investitori danas ulažu u Istru?
- Natprosječno u odnosu na Hrvatsku, ali to ne znači da nam teku samo med i mlijeko. Umirovljenik u Istri s mirovinom od 2000 kuna u istim je problemima kao i onaj u Zagrebu ili Vukovaru. S tom razlikom da on može biti siguran u to da će mu djeca biti zaposlena.

•Istra već godinama ima najnižu stopu nezaposlenosti.
- Nezaposlenost je u Istri oko šest do sedam posto, a u sezoni i niža. Hrvatski je prosjek oko 18 posto, dok je u Zagrebu nezaposlenost veća za oko 30 do 40 posto nego u Istri. Kod nas je izuzetak ako radi samo jedan član obitelji. No, u Istri je i BDP veći za dva puta od hrvatskog prosjeka. Zagreb iskače zbog koncentracije proračunskih fondova i bankarskih kapitala. No to ništa nije slučajno, za sve se to Istra sama izborila.
- Sredili smo cjelokupno gospodarstvo. U prvoj fazi između 1991. i 1996. godine izgubljeno je oko 20.000 radnih mjesta. No trećinu od tog broja gradovi i županije uspjeli su motivirati da pokrenu svoj posao. U drugoj fazi, do 2000. godine, na sve moguće načine pokušali su se sačuvati dotad propali gospodarski sustavi, i to tako što je lokalna vlast uložila u njih. Mnogi od njih rade i danas. U trećoj pak fazi, nakon završene privatizacije, posebice kuponske, u Istri se nije zaobilazila radna snaga. Zato je i uspješno sanirana brodogradnja. Pulski Uljanik ovih će dana preuzeti Viktor Lenac. Nakon toga, sanirani brodari će zajedno s radnicima Uljanika preuzeti Uljanik. Danas u Istri imamo i hrvatski raritet - oporavljenu metaluršku industriju. Samo Cimos godišnje ostvaruje 60 milijuna dolara izvoza, i to BMV-u, Citroenu i avioindustriji. To nije mala stvar.

•A turizam?
- Šest velikih istarskih turističkih tvrtki ostvaruje sedam puta veću dobit od cjelokupnog preostalog hrvatskog turizma. Analizirajući te podatke, čini mi se da je u pitanju »sukob« privatnog i državnog turizma. Država treba privatizirati turističke tvrtke i dati radnicima šansu da postanu dioničari. Jer, država je u turizmu loš gospodar. Najbolji je primjer 18 velikih turističkih tvrtki u državnom vlasništvu, čije obveze premašuju iznos temeljnoga kapitala. One imaju dvije milijarde kuna nepodmirenih obveza koje će im se morati otpisati da ne povuku sve za sobom. S druge strane, istarski turizam ima problema s administracijom. Za dobivanje građevinske dozvole čeka se po dvije godine. Ove je godine u istarski turizam investirano više od 1,8 milijuna kuna, od čega su sami hotelijeri uložili oko 1,1 milijun. Kad bi se smanjile administrativne zapreke, moglo bi se ulagati i dvaput više. Naravno, ne u aprtmanizaciju, nego u proširenje i poboljšanje kapaciteta. To bi otvorilo nova radna mjesta, ali i razvilo male privatne uslužne djelatnosti.

•Ipak, rekli ste da u Istri ne teče samo med i mlijeko?
- Točno. Borimo se za svako radno mjesto. Oko 1500 obrtnika ima blokirane račune, mnogi sada jedva preživljavaju. Ali ako usporedimo gospodarstvo Istre s nekim drugim dijelom Hrvatske, to je kao da uspoređujemo Hrvatsku i neki švicarski kanton.
Silvana Oruč Ivoš