S ministricom vanjskih poslova i europskih integracija Kolindom Grabar Kitarović razgovarali smo nakon što je Hrvatska izabrana u UN-ovu komisiju za izgradnju mira. Taj događaj drži se jednim od većih diplomatskih uspjeha na putu snažnije afirmacije Hrvatske na međunarodnom planu.

• Hrvatska pojačava međunarodne aktivnosti. Protivnici ovakvih aktivnosti tvrde ili da će to narušiti suverenitet ili navući međunarodni terorizam na zemlju. Mislite li da je to realno?
- Mislim da takve teze apsolutno ne stoje. Ni jedna se zemlja danas ne može nadati da će samoizolacijom iz usklađenog djelovanja međunarodne zajednice izbjeći prijetnje. Pritom ne mislim samo na međunarodni terorizam nego i na druge prijetnje sigurnosti poput trgovine ljudima i oružjem. Primjerice, jedna od nedavnih globalnih prijetnji bila je pandemija ptičje gripe u odnosu na koju moramo također surađivati s drugim zemljama u pravodobnom izvješćivanju i razmjenom iskustava na koji se način boriti protiv toga. Evo, bila sam nedavno u Afganistanu. Svi sudionici misija tamo su na dragovoljnoj osnovi. Nitko Hrvatsku ne može natjerati na međunarodnu misiju ako to ne želi. UN je, kao i NATO, organizacija suverenih država. Kad Hrvatska postane članica NATO-a, nitko je neće moći prisiliti da pošalje svoje vojnike u Irak ili bilo gdje drugdje ako to ne želi. Kao članica NATO-a, Hrvatska neće izgubiti pravo odlučivanja, to su jednostavno krive pretpostavke. Članstvo u NATO-u za Hrvatsku znači pridruživanje najprestižnijem političko-sigurnosnom savezu na svijetu. Politički, ono je priznanje da Hrvatska pripada krugu zemalja s najvišim demokratskim i društvenim standardima. Obrambeno, riječ je o dokazano najučinkovitijem i najracionalnijem sustavu kolektivne sigurnosti. Gospodarski, može se očekivati da će članstvo u NATO-u osnažiti percepciju Hrvatske kao pouzdanog odredišta za strane investicije.
 

• Je li ovako pojačana međunarodna aktivnost Hrvatske među ostalim pridonijela i dolasku američkog potpredsjednika Dicka Cheneyja Hrvatskoj?
- Svakako. Dolazak američkog potpredsjednika u Hrvatsku prije svega je priznanje napretka koji je Hrvatska ostvarila u provedbi sveobuhvatnih reformi, te je na taj način postigla zavidan napredak u euroatlantskim integracijama na području jugoistočne Europe, čime se pozicionirala kao zemlja predvodnik u regiji. Hrvatski put može biti dobar primjer drugima jer je Hrvatska doista postala politički i gospodarski model u tom smislu. Mi želimo profilirati regionalno liderstvo kroz Jadransku povelju, ali i kroz predsjedanje SEECP-om, koje smo upravo preuzeli. Cheneyjev dolazak je svakako i dokaz uzlaznih bilateralnih odnosa sa SAD-om koji su kontinuirano sve bolji.

• Europska unija je uvela novu metodologiju u pregovorima preko mjerila (benchmarks) kojima se kroz rješavanje nekih zakonskih ili praktičnih rješenja uvjetuje početak i završetak pregovora o pojedinim poglavljima. Može li to Hrvatsku usporiti?
- Od samog početka pregovora pozdravljam mehanizam mjerila jer smatram da nam to može samo pomoći u izvršavanju naših obveza. No, nije riječ o novoj metodologiji, jer je isti pristup, ali ne tako strukturiran i transparentan, korišten i u prijašnjim proširenjima. Mehanizam mjerila je samo formaliziranje uhodane prakse. Njihova primjena nam omogućava da kad završimo pregovore, možemo ustvrditi kako smo zaista spremni jer smo ispunili sva postavljena mjerila, bilo za otvaranje ili zatvaranje pregovora u pojedinim poglavljima. No, držimo da mjerila moraju biti realna i ostvariva.

• Što je s problemom diskriminacije na tržištu nekretnina?
- Iako pojedine članice EU-a iznose primjedbe na hrvatski sustav stjecanja prava vlasništva stranaca nad nekretninama u smjeru njegove navodne diskriminatornosti, s time se ne mogu složiti. Hrvatsko zakonodavstvo je u tom pogledu vrlo jasno: ako postoji utvrđeni reciprocitet, uvidom u unutarnje zakonodavstvo i praksu određene države u postupanju prema hrvatskim građanima, građani tih država mogu kupovati nekretnine i u Hrvatskoj uz ista ograničenja koja se odnose i na hrvatske građane. Još jednom moram naglasiti da se takav režim odnosi isključivo na strane fizičke ili pravne osobe, dok hrvatske pravne osobe čiji su vlasnici stranci, mogu slobodno stjecati nekretnine. Drugo pitanje je trajanje postupka utvrđivanja reciprociteta i davanja suglasnosti za stjecanje nekretnina strancima. Taj postupak se definitivno mora ubrzati i u tom smo pravcu pristupili pripremama za njegove izmjene. No, on se provodi nediskriminatorno.
Pri određivanju pregovaračkih pozicija, treba polaziti od obveza koje je Hrvatska preuzela Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju. SSP nas obvezuje na punu liberalizaciju tržišta nekretnina 1. veljače 2009. godine. To znači da će Hrvatska, postala tada članica ili ne, morati potpuno otvoriti tržište nekretnina. Budući da su odredbe SSP-a vrlo konkretne, i nepovoljne, za razliku od europskih sporazuma koje je imala većina država iz prošlog vala proširenja, Hrvatska će morati uložiti dodatne napore u pregovorima.

• U Hrvatskoj se strahuje da će doći do opće rasprodaje kad se tržište liberalizira?
- Ti strahovi nemaju temelja. Ono što je u državnom vlasništvu, a to su šume, velik dio poljoprivrednog zemljišta i otoci, neće se prodavati, nego će se eventualno davati koncesije. Kad je pak riječ o privatnom vlasništvu, složit ćete se da ljudima ne možete nametati kome će i kada prodati svoje privatno vlasništvo. Nepovredivost privatnog vlasništva jedno je od temeljnih prava čovjeka. Treba ipak naglasiti da prodajom određene nekretnine ona ne odlazi iz Hrvatske, nitko je neće otuđiti. Na nju će se plaćati porez.
Ono što nam mora ostati kao temeljni cilj jest zaštititi hrvatske građane od rasta cijena, čime bi bili diskriminirani u odnosu na ostale građane EU-a, i da ne bi mogli zbog visokih cijena ravnopravno sudjelovati na tržištu s ostalima. Ili da su prisiljeni prodavati nekretnine kako bi zaradili novac. Nije tajna da su pojedine države u pregovorima stoga dogovorile opću ekonomsku zaštitnu klauzulu kojima su na određeno vrijeme ograničile prava stranaca. To ćemo svakako pokušati i mi, iako polazimo od neusporedivo lošije početne pozicije.

• Ova područja se ipak najvećim dijelom štite domaćim zakonodavstvom, zar ne?
- Točno. U hrvatskom zakonodavstvu postoji niz nediskriminatornih rješenja kojima se štite prirodna bogatstva, posebice hrvatska obala i otoci. Kad je riječ o zaštiti hrvatske obale, jedinice lokalne uprave i samouprave moraju uvesti reda i zaštititi prirodna bogatstva, ali ne samo od stranaca, nego i od nas samih, koji se često ne pridržavamo pravila.

• Kad će Hrvatska završiti pregovore?
- Naša ambicija je završiti pregovore što je moguće prije. Imajući u vidu iskustva država iz prošlog vala proširenja, vjerujemo da je pregovore moguće završiti u razdoblju od dvije i pol do tri godine. Brzina nam je naravno bitna i moram naglasiti da brzina i kvaliteta nisu inkompatibilni u tom procesu. Međutim, u tom je smislu potrebno reći da je naš pristup kombinacija brzine i kvalitete, ambicije u ostvarivanju ciljeva i realnosti u procjeni vlastitih mogućnosti, ali i spremnosti EU-a na primanje novih članica.

Bruno Lopandić