Fakultet političkih znanosti u suradnji s Centrom za međunarodne studije i Savjetom za nacionalne manjene organizirao je proteklog vikenda znanstveni skup na temu Kulturna autonomija nacionalnih manjina. Skup je okupio četrdeset i pet znanstvenika i stručnjaka iz Austrije, Mađarske, Slovenije, Hrvatske, BiH, SCG-a, Japana i Njemačke, a jedan od sudionika i moderatora bio je dr. Siniša Tatalović, savjetnik predsjednika Stjepana Mesića za pitanja političkog sustava. U razgovoru za Vjesnik govori o položaju nacionalnih manjina u Hrvatskoj i važnosti njihove kulturne autonomije.

• Jesu li s dnevnog reda skinute političke teme vezane uz nacionalne manjine?
- Dosad su na sličnim skupovima dominirale teme poput političkog predstavljanja nacionalnih manjina i njihove zaštite u kontekstu regionalne suradnje. Bio je to rezultat procesa koji su se događali i u Hrvatskoj i u regiji. Sada su na red došle ležernije teme, kao što je kulturna dimenzija prava nacionalnih manjina koja je i te kako važna ne samo za nacionalne manjine nego i za većinske narode.
U procesu europskog udruživanja, kad se brišu granice među državama, narodi će živjeti u jedinstvenom političkom prostoru, a svi pripadnici istog naroda živjet će u svom ukupnom kulturnom prostoru. Važno je stoga pripremiti nacionalne manjine koje su dosad bile u manjinskom položaju i u kulturnom smislu, da će odsad sve više i bez ograničenja komunicirati s kulturom svoga matičnog naroda. Dosad toga u većinsko-manjinskom odnosu nije bilo u tolikoj mjeri. Dok su u Europi granice bile čvrste, manjine su - da bi očuvale svoj identitet - razvijale svoju vlastitu infrastrukturu: manjinske medije, organizacije, izdavačku djelatnost... Otvaranjem europskih granica povećava se mogućnost da koriste infrastrukturu država matičnih naroda te da s manje sredstava očuvaju svoj manjinski identitet.
 

• Sa skupa je poručeno da treba snažno podržati bilateralnu i multilateralnu suradnju država regije.
- Upravo je ta suradnja u različitim područjima, u funkciji zaštite nacionalnih manjina. Često se manjinsko pitanje u prošlosti razumijevalo kao isključivo unutarnje pitanje koje je bilo i povod za sukobe i ratove radi promjene granica. Hrvatska je napokon iz faze u kojoj su se manjine doživljavale kao problem došla u fazu da su manjine njezina prednost. Činjenica da imamo 19 nacionalnih manjina preko kojih može uspostavljati mnogo bolje odnose sa zemljama njihovih matičnih naroda, važna je i za našu europsku budućnost.

• Često se prigovara da su mediji zanemarili nacionalne manjine?
- To je jedan od problema. Medijsku su pozornost dobivali uglavnom kad se dogode incidenti. Medije bi trebalo otvoriti predstavnicima nacionalnih manjina. Iz faze razgovora o manjinama s političke dimenzije trebalo bi sada prijeći u fazu razgovora o manjinskim kulturama koje egzistiraju u Hrvatskoj i koje su tradicionalno obogaćivale i hrvatsku kulturu. Prema svim međunarodnim dokumentima koje je ratificirala Hrvatska, ponajprije Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina ili Europskoj povelji o regionalnim ili manjinskim jezicima, javni mediji moraju mnogo više nego dosad voditi računa o tome.
Gledano statistički, u Hrvatskoj ima 7,4 posto pripadnika nacionalnih manjina, a sudjelovanje njihovih kultura u programima radija ili televizije nije ni približno tom postotku, iako je riječ o građanima koji također plaćaju pretplatu i poreze. Trebalo bi napokon pokrenuti i emisije na jezicima manjina, za što je Vlada osigurala inicijalna sredstva još prije dvije godine. I to je obveza Hrvatske prema Europskoj povelji o regionalnim i manjinskim jezicima.

• Je li Hrvatska, gledajući položaj nacionalnih manjina, dostigla europske standarde?
- U odnosu na prije nekoliko godina hrvatsko društvo, Sabor i Vlada mogu biti ponosni na to kako se postupa s manjinama i kako je njihov, Ustavnim zakonom reguliran status, pretočen u praksu. Ono što bismo danas mogli prepoznati kao problem je prereguliranost položaja manjina. Hrvatska je jedno vrijeme, u kojem se pokušala legitimirati za ulazak u EU, donosila mnoge propise koji su iznad europskih standarda. Sadržajem tih propisa, uključujući Ustavni zakon, željelo se možda kompenzirati nedostatak ostvarivanja prava u praksi. Danas kad se ta prava u praksi ostvaruju, vidi se da neki sadržaji Ustavnog zakona o pravima manjina nisu primjereni realnom životu i da bi ih trebalo mijenjati.

• Konkretan primjer?
- Pripadnici nacionalnih manjina mogu birati svoja vijeća u samoupravama u kojima žive u postotku iznad 1,5 posto. Ustavni zakon kaže da pripadnici nacionalnih manjina sudjeluju proporcionalno u tijelima samouprava, ako u njima žive iznad 15 posto. Imamo samouprave u Hrvatskoj u kojima pripadnici nacionalnih manjina čine čak 95 do 99 posto. Gotovo svi stanovnici te samouprave su pripadnici nacionalne manjine, ali oni isto tako biraju svoje vijeće, i to je apsurdna situacija. Sazrelo je vrijeme da se u Vladi i Saboru, uz pomoć stručnjaka, organizira ozbiljna rasprava o tome i da se dođe do ozbiljne analize sada već trogodišnje primjene Ustavnog zakona kako bi se vidjelo koliki je raskorak između stvarnih potreba nacionalnih manjina i onoga što im treba da bi mogli potpuno zadovoljiti svoje interese i prava.
Miroslava Rožanković