Saborski zastupnik, predsjednik kluba HNS-a i dugogodišnji sindikalist Dragutin Lesar, jedan je od rijetkih političara koji je komunikaciju sa svojim biračima maksimalno pojednostavnio. U razgovoru za Vjesnik objašnjava kako mu je dosta jednosmjerne komunikacije u kojoj mali ljudi moraju dugo čekati na telefonu ne bi li u kakvoj radijskoj ili televizijskoj emisiji svom zastupniku postavili pitanje na koje na kraju i ne dobiju odgovor. Zato je Lesar otvorio web stranicu koju mjesečno posjeti oko 1500 ljudi, a mnogi od njih i tim putem od njega zatraže pomoć.

• Kakve su reakcije vaše izborne baze na web stranicu?
- Odlične. Ali na webu se ne javljaju samo ljudi iz moje izborne jedinice, nego iz cijele Hrvatske, pa i iz cijelog svijeta. Interesi su im različiti. Mnogi od njih komentiraju moje istupe, sugeriraju ili mi ukazuju na određene probleme ili pitanja.

• Poslušate li ih?
- Vrlo često. Mnoga pitanja koja na Aktualnom prijepodnevu u Saboru postavljam članovima Vlade ili premijeru zapravo su pitanja mojih birača ili osoba koje mi se obraćaju. Uvijek nastojim njihov problem riješiti ili im barem pomoći onoliko koliko mogu. Zato im uvijek u pismenom obliku pošaljem odgovor, ali i odgovor koji su meni uputili ministri ili premijer. Uz pitanja na internetskim stranicama, svakodnevno i u Klubu zastupnika HNS-a u Saboru primam velik broj pisama i molbi.
 

• Što ljudi najčešće pitaju? Kakvi ih problemi muče?
- Ti ljudi uglavnom traže odgovore na konkretna pitanja, ona životna. Malom čovjeku, koji nema apsolutno nikakva utjecaja na vlast i koji često ne zna ni kako vlast funkcionira, jako je važno kad dobije objašnjenje svog problema. Kad ga se uputi na način i mjesto gdje može dobiti pomoć. Nažalost, vrlo često ne mogu pomoći tako da riješim konkretne probleme. Razlozi za to su gotovo uvijek loše odredbe i nelogičnosti u zakonima. Stoga nakon toga u saborsku proceduru u ime svoje stranke upućujem prijedlog da se pojedine zakonske odredbe promijene. Devedeset posto ljudi obraća mi se zbog konkretnih životnih situacija - to su mahom socijalni, mirovinski, zdravstveni problemi ili problemi vezani za pravosuđe. Ostalih deset posto mahom ukazuju na »rupe u sistemu«. Oni imaju potrebu da ih netko sasluša ili da samo provjere svoje stavove.

• Vodite li računa i o izravnim susretima s biračima?
- Dakako, svaki tjedan primam ih u uredu HNS-a u Čakovcu. Osim toga, redovito po selima u Međimurju organiziram susrete na kojima ne pričam ja nego samo slušam što mi građani govore. Iz toga se da najviše naučiti i tako najbolje znam što se zbiva. Zna se dogoditi da oni misle potpuno drukčije od mene.

• I jeste li kad promijenili mišljenje o nekom pitanju ili problemu?
- Naravno. Kada vam troje, četvero ljudi kaže isto, ako ste normalni, barem ćete preispitati svoje stavove.

Silvana Oruč Ivoš