ZAGREB - Okretanje SDP-a radničkim pravima na nedavnoj konvenciji na zagrebačkom Bundeku ovih su dana žestoko kritizirali i sindikati. Bez obzira na to kojoj su političkoj opciji bili ili jesu skloni, Račana su podsjetili na neispunjena obećanja dok je bio na vlasti. O starim grijesima i vjerodostojnosti novih obećanja s konvencije predsjednik Udruge radničkih sindikata Hrvatske Boris Kunst bez dlake na jeziku kaže:

- SDP je imao svoju priliku, ali ju je prokockao. Dok je bio na vlasti pokazao je pravo lice i zato nova obećanja nisu dovoljno uvjerljiva. Za SDP vrijedi izreka »Kad imaš sve, ne vidiš ništa. A progledaš kada više nemaš ništa«. SDP-ova konvencija poslužila je u dnevnopolitičke svrhe kao propaganda stranke, vezano uz predizbornu kampanju. Sve se političke stranke sjete radnika uoči izbora i postaju socijalnije od sindikata. A onda četiri godine za radnike i ne pitaju. Parlamentarni izbori su velika komedija u kojoj glumci obećavaju brda i doline, no njima ostaju brda, a narod guraju u doline.
 

• SDP i koalicija došli su na vlast 2000. zahvaljujući podršci sindikata, a s Račanovom vladom sklopili ste i socijalni pakt koji su sindikati brzo raskinuli. Zašto ste Ivici Račanu okrenuli leđa?
- Bilo je logično od socijaldemokratske stranke očekivati daleko više razumijevanje za radničke i socijalne probleme nego od neke desne ili liberalne stranke. A upravo smo od SDP-a doživjeli najveće udarce i šok terapiju. Sindikati su pružili ruku partnerstva tadašnjoj vlasti pod Račanovom dirigentskom palicom, ali u toj vlasti nitko nije imao sluha za radnike. Iako nas je Račan kao premijer prvi put primio šest mjeseci nakon izbora, potpisali smo socijalni pakt. No, i to je bila prijevara za sindikate. Socijalnog dijaloga s bahatom vlašću nije bilo, a tadašnja potpredsjednica vlade Željka Antunović govorila je da nema vremena za socijalni dijalog sa sindikatima.
 

• U čemu vas je sve bivša vlast razočarala?
- SDP je bio najodgovorniji u koalicijskoj vlasti, a sada se neumjesno izgovara na druge stranke. Prvi je Račanov potez bio smanjivanje plaća državnih i javnih službenika za 30 posto. Druga, golema šteta za radnike je smanjivanje prava u izmjeni Zakona o radu. SDP je smanjio naknade za rodilje s 2500 na 1600 kuna, a cenzus za socijalne pomoći zadržao na bijednih 400 kuna. Račanova vlada je masu nezaposlenih samo administrativno zbrisala s evidencije, ali nije stvorila uvjete za zapošljavanje.

• Svojedobno ste koalicijsku vlast nazvali »grobarom radničkih prava«?
- S pravom, jer je to činjenica. Izmjenama Zakona o radu prije tri godine drastično su smanjena radnička prava. Otkazni rokovi i otpremnine u slučaju otkaza upola su smanjeni. Uz to izmjenom Stečajnog zakona SDP je potraživanja radnika iz poduzeća u stečaju srozao iz višeg u niži isplatni red, pa mnogi nikad nisu dobili zaostale plaće i otpremnine.

• Koliko ste i vi sindikati krivi što se političari sjete radnika pred izbore? U vrijeme izmjene ZOR-a upravo ste se vi sindikati posvađali, a i sada ste razjedinjeni i pasivizirani.
- Sindikati su od devedesetih do danas prošli dramatičan evolucijski put. Prva garnitura HDZ-a na vlasti htjela nas je uništiti i glavna nam je okupacija bila kako opstati na sindikalnoj sceni. Radnici su kroz pljačkašku privatizaciju zaplašeni, 350.000 ih je ostalo bez radnih mjesta, a oni koji rade boje se otkaza. Još nema hrabrosti ni kulture prosvjeda. Masa poslodavaca pokušava zastrašiti radnika bogateći se preko noći cijedeći njihov znoj. Danas radnici izlaze na ulice tek kada im je voda prešla preko grla. Trebat će proći još vremena da se ljudi oslobode straha kako će im se nešto dogoditi ako se bore za svoja prava.

• U vrijeme koalicijske vlasti bilo je nekoliko velikih prosvjeda i štrajkova. Sada nema većih buntova radnika. Znači li to da ste zadovoljni Sanaderovom vladom?
- Premijer Sanader je daleko sposobniji, elokventniji i mudriji političar od Račana. Socijalni dijalog s ovom vlašću je bolji nego s Račanovom, jer je Sanader shvatio da bez socijalnih partnera ne može donositi propise i zakone koji se tiču radnika. Tako je za paket zdravstvenih zakona sam Sanader naredio da niti jedan dokument ne može u Sabor dok se ne usuglasi sa sindikatima. Po njegovu naputku svi ministri moraju primiti sindikate na razgovor i moram reći da se sada, iako je u početku škripilo, sva bitna pitanja kvalitetno rješavaju. No, nismo zadovoljni, jer je status radnika i dalje iznimno loš, a u smislu poboljšanja radnih i socijalni uvjeta nije se mnogo promijenilo.

Ljubinka Marković