S ministrom znanosti, obrazovanja i športa Draganom Primorcem razgovarali smo o gradnji sveučilišnoga kampusa i novim projektima u školstvu.

• Kažete da su mnogi ostali zatečeni brzinom donošenja odluke o gradnji sveučilišnoga kampusa. Kako to da je donesena bez javne rasprave na Sveučilištu?
- Postojalo je više potencijalnih projekata koji su se trebali graditi na Borongaju, te je isključivo odlukom Predsjednika i premijera, uz podršku Ministarstva obrane i drugih nadležnih ministarstava, tek nedavno donesena odluka da je izgradnja Učilišno-znanstvenoga kampusa apsolutni prioritet. Naime, za prostor od 920 hektara zemljišta na Borongaju vladao je golem interes. Do konačne odluke ne bi došlo da nije bilo podrške premijera Sanadera i predsjednika Mesića. Preliminarno idejno rješenje, jer se s nečim trebalo krenuti, napravljeno je kao rezultat razgovora s pojedinim dekanima, ravnateljima znanstvenih instituta i državnih agencija, no sad je sve na Senatu koji idejni projekt treba dobro proanalizirati i dopuniti s razvojnim potrebama Sveučilišta.

• Zašto preseljenje nekoliko fakulteta na Borongaj smatrate toliko važnim?
- Nije riječ o preseljenju nekoliko fakulteta, nego o trajnom i koncepcijskom rješavanju budućnosti zagrebačkog sveučilišta jer sada napokon postoji prostor s kojim se može računati, kako što se tiče gradnje novih objekata tako i postavljanja smislenih cjelina cijelog sveučilišta. Naime, sustavnim planiranjem dio fakulteta iz najužeg dijela grada koji nemaju nikakvu razvojnu perspektivu mogu dobiti nove prostore koji im jamče razvoj tijekom idućih pedesetak godina. Dio fakulteta, koji su tek sada shvatili da projekt ulazi u fazu realizacije, počinje ozbiljno razmišljati o Borongaju.
 

• Imate li pokazatelje o provedbi prve godine Bolonjskog procesa?
- Bolonjski proces je otvorio mnogima oči i pokazao gdje smo zapravo danas. 'Bolonja' nam je pokazala prave probleme sveučilišta i stručnih studija. Ako se dvije milijarde kuna, s kojima se grade sveučilišni kampusi u Hrvatskoj, te 1300 novozaposlenih na visokim učilištima jedva osjetilo, pitam se u kakvim su uvjetima studirali naši studenti prije? Zašto prije nitko nije reagirao zbog studenata koji na nekim fakultetima u Zagrebu leže na podu već četrdesetak godina jer na predavanju nema mjesta, a sada se rješenje očekuje u jednoj godini? Svu tu realnost i istinu pokazala je 'Bolonja' i tražila rješenje. Pitam se koji su bili argumenti onima koji su doveli do toga da je obrazovanje toliki niz godina stagniralo?

• Filozofski fakultet ne odlazi u Borongaj, ali ima problem s prostorom. Je li točno da mu Ministarstvo nije podmirilo najam za prošlu godinu?
- Ministarstvo je pokrenulo dosad najveću gradnju sveučilišnih kapaciteta u Hrvatskoj i u nekoliko godina nastoji nadoknaditi sve propuste koji su učinjeni u posljednjih pet desetljeća. Sve to znači i goleme troškove gradnje, a ako smo nekome ostali dužni, naravno da ćemo dug i podmiriti. Filozofskom smo fakultetu, nakon brojnih godina stagnacije, snažno pomogli i s kadrovima te osigurali određeni broj znanstvenih novaka.

• Jedan od najavljenih projekata su i besplatni udžbenici. Sindikati tvrde da bi otprilike isti novac bio dovoljan za povećanje plaća u prosvjeti?
- To su dvije potpuno odijeljene stvari! Prvo, materijalni se status učitelja i nastavnika treba popraviti i tu nema dvojbe. Drugo, obvezno je školovanje svugdje u svijetu vezano za besplatne ili subvencionirane udžbenike. Zašto je u Hrvatskoj sve dosad, osim one jedne godine tijekom mandata ministrice Ljilje Vokić, bilo suprotno zakonima logike, ne mogu odgovoriti. Osim toga, golem broj članova sindikata ima djecu u školama tako da su besplatni udžbenici velika potpora svima u hrvatskom društvu. Moramo znati da je u Hrvatskoj mnogo obitelji na rubu siromaštva i da su mnogi roditelji za kupnju udžbeničkoga kompleta godinama bili prisiljeni podizati kredite. Imamo 600.000 učenika i nemamo zakonsko pravo tražiti produljenje obveznog obrazovanja ako nismo u stanju osigurati besplatne udžbenike.

• Hoće li ostati novca za više plaće učiteljima?
- Uskoro će krenuti pregovori. Moram naglasiti da je u zaostajanju prosvjetarskih plaća ključno bilo snižavanje osnovice za pet posto za mandata bivše vlade, ali i sve one godine u prošlosti u kojima je obrazovanje bilo na apsolutnim marginama društva. Mi smo se našli u nepravednoj i nezavidnoj situaciji jer smo se na početku mandata morali baviti vraćanjem starih dugova. I osim te činjenice, pokrenuli smo niz projekata, 'tresemo' cijeli sustav i tražimo dodatan prostor za povišenje plaća učiteljima i nastavnicima. Što se sindikata tiče, sretan sam zbog izuzetno otvorenog i partnerskog odnosa. Mislim da prepoznaju našu dobru volji i da su svjesni kako činimo sve da bismo im pomogli.

• Ostaje vam još godina dana mandata. Što još mogu očekivati učenici i nastavnici?
- Na početku mandata obećao sam maksimalnu akciju u cijeloj vertikali sustava odgoja i obrazovanja. Projekti koje smo pokrenuli duboko su ušli u sustav. Cilj nam je do kraja mandata uvesti posve nov oblik edukacije u nove metode poučavanja koristeći najnaprednije tehnologije kroz 'e-content'. Primjerice, djeca će na nastavi svaki prirodni zakon, biološki fenomen ili pojavu moći pratiti putem simulacijskih programa. Iz škola će posve nestati klasični oblik učenja, a uvest će se mogućnost vizualizacije i učenje na konkretnim primjerima.

• Znači, imat ćemo 'hi-tech' škole.
- Da! Velika mi je želja organizirati i suradnju kojom će svaki učenik i profesor iz Hrvatske biti povezan s barem jednim kolegom iz neke zemlje EU-a kako bi međusobno e-mailom i drugim oblicima komuniciranja mogli razmjenjivati informacije, iskustva i znanja. Naša djeca neće imati razloga za strah - poznavat će dva strana jezika i biti informatički pismena. Želim učiniti hrvatsko školstvo kvalitetnim, potpuno otvorenim i fleksibilnim. Također, želja mi je da Hrvatska u svijetu, osim po Jadranskome moru, bude poznata i prepoznata kao zemlja znanja. Ako nastavimo ovim tempom, do 2010. to je moguće.

• Kako, ako danas gotovo polovica stanovnika ima završenu tek osnovnu školu ili ni to?
- Možete zamisliti kako sam se osjećao nakon preuzimanja Ministarstva kad sam shvatio da je u Hrvatskoj oko 40 posto populacije sa ili bez završene osnovne škole te da je gotovo 45 posto građana sa završenom srednjom školom. Već tada sam postavio vrlo ambiciozne ciljeve. I zato je pokrenut i projekt obvezne srednje škole. Pozivam sve roditelje i članove obitelj na hrabri iskorak. Naime, za sve one koji žele nastaviti daljnju edukaciju sada je prilika da to i učine. Predugo će trajati proces edukacije stanovništva ne bude li revolucionarnog pristupa koji predlažemo. Imamo sve potrebne preduvjete i potencijale da postanemo društvo znanja: nove programe u osnovnim školama, obveznu srednju školu, državnu maturu, gradimo kapacitete na sveučilištima, Bolonjski proces, veleučilišta i pučka otvorena učilišta. »Svi u škole«, mogao bi postati naš novi moto!

Mirela Lilek