Dana 18. prosinca navršit će se tri godine od potpisivanja Sporazuma HDZ-a i SDSS-a kojim su tri zastupnika te stranke dala potporu vladi Ive Sanadera. Tim povodom razgovarali smo s potpredsjednikom SDSS-a i saborskim zastupnikom Miloradom Pupovcem, koji ističe važnost Sporazuma ne samo za poboljšanje položaja srpske manjine nego i za stvaranje povoljnije i tolerantnije političke klime u Hrvatskoj.
Taj sporazum je bio dobar za promjenu političke kulture u zemlji općenito i za oslobađanje političkog pluralizma od ratnog opterećenja i etničkih podjela. Dobar je bio za HDZ i njegove stranačke reforme, dobar je bio za SDSS i njegovu političku afirmaciju u Hrvatskoj, a postao je i instrument za rješavanje brojnih ratnih i poratnih pitanja u vezi s povratkom izbjeglica i položaja i integracije srpske zajednice u Hrvatskoj, i to je njegova osnovna funkcija, kaže Pupovac.

• Koja su goruća pitanja srpske manjine koja su riješena nakon potpisivanja Sporazuma ili se još rješavaju?
- Niz pitanja je riješen ili se rješava - povratak imovine, zastupljenost u predstavničkim tijelima, obnova kuća ili pitanja kao što su stanarska prava koja su godinama čekala. Sada se to pitanje odmrznulo i za njega su pronađena neka rješenja, iako ne potpuna i ne do kraja. Isto vrijedi i za pitanja jačanja lokalnih samouprava u područjima povratka i osiguravanja većih sredstava za razvoj tih povratničkih sredina. Samo dvije općine bile su financirane iz Fonda za regionalni razvoj, Donji Lapac i Udbina. Sve ostale općine gdje su Srbi većina ili značajna manjina bile su isključene, i lani smo to povećali za 400 posto. K tome smo otvorili vrata brojnim ministarstvima i formirali više od 25 zadruga koje su nukleus razvoja na povratničkim područjima.
 

• Gdje još postoje problemi?
- Nismo uspjeli osigurati zapošljavanje kako valja, ni u sudstvu, ni u policiji, ni u administraciji, niti riješiti pitanje nadoknade za oštećenu imovinu tijekom rata, što se jamčilo Zakonom o obveznim odnosima. Nismo uspjeli riješiti pitanje jednakoga tretmana civilnih žrtava rata. Naime, nema ništa prirodnije nego da žena koja je u Virovitici u ratu izgubila supruga, a kojeg su ubili pripadnici HV-a i pritom je silovana, bude tretirana kao civilna žrtva rata. Ništa prirodnije nego da žena u Zagrebu čiji je suprug odveden 1991. i čija djeca su ostala bez roditelja budu tretirani kao civilne žrtve rata. U tim stvarima na žalost još nismo uspjeli, kao što još nismo uspjeli u pitanjima pravednog, nepristranog procesuiranja za ratne zločine.

• Što je sa slučajevima etničkog nasilja prema Srbima? Dojam je da ih ove godine ima manje.
- Situacija je lani bila doista opterećena, a kulminirala je lokalnim izborima i »slučajem Vidić« u Karinu, gdje počinitelj ubojstva još nije utvrđen. Nadamo se da će odgovarajućim djelovanjem policije i odgovarajućim postavljanjem političkih i drugih predstavnika vlasti to biti stavljeno u okvir. Problem nam je još jedna vrsta govora mržnje koji se održava u nekim medijima u Hrvatskoj, pa i u Saboru, a koje pojedini mediji nekritično prenose ili daju prostora, neovisno o tome je li riječ o izravnom prijenosu ili ne.

• Bude li HDZ nakon izbora 2007. opet u poziciji sastavljati vladu, je li SDSS spreman opet potpisati sporazum kao 2003.?
- Jedna je stvar sasvim sigurna - projekt u koji smo ušli trebamo nastaviti i ispraviti slabosti koje su kod njega primijećene. Sasvim je sigurno da tri zastupnika imaju ograničenu snagu riješiti sve što je nužno i da treba pojačati instrumente srpske zajednice da se pitanja koja još čekaju na rješavanje ili se tek rješavaju mogu solidno i valjano riješiti. Iz tog razloga ćemo nastojati osigurati pojačanje svoje uloge u parlamentarnom životu, a s druge strane pojačanje demokratskog kapaciteta buduće vlade.

• Stječe se dojam da vam je pomalo svejedno tko će sastaviti buduću vladu.
- Neće nam biti sasvim svejedno koja će vlada biti. SDSS je stranka lijeve orijentacije i naravno da bismo htjeli proširiti suradnju i sa SDP-om, no objektivno ne možemo utjecati na rezultat izbora. Ali nakon njih, sasvim sigurno da ćemo činiti sve da Hrvatska dobije što je moguće kompetentniju vladu. Naravno da su nam važne političke vrijednosti, ali su nam jednako važni i nastavak reformi i njihova snaga i brzina.

• Spomenuli ste što je poboljšano u vrijeme Sanaderove vlade. Što je za manjine napravio SDP, osim donošenja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina?
- SDP-ova vlada je donijela Ustavni zakon, ali uz pomoć HDZ-a, i to je bila jedna od prvih ulaznica HDZ-a prema novoj manjinskoj politici. I tu prednost je Ivo Sanader već tada preoteo Ivici Račanu. Međutim, treba znati da ćemo tek nakon izbora biti u mogućnosti za nekakav otvoreni nekonfrontacijski politički pluralizam u Hrvatskoj. Imali smo razdoblje devedesetih, koje je bilo okarakteriziramo jednom vrstom antisrpskog položaja, potom razdoblje početka 2000., koje je bilo razdoblje antihadezeovske politike kakva je bila poznata devedesetih, onda je sa Sanaderom došao prekid takve politike i HDZ se profilirao u drugo razdoblje. Pretpostavljam da će nakon izbora opcije postojati u raznim pravcima i da će izazov formiranja vlade biti mnogo kompleksniji nego što je bio dosad.

• Ova je godina prošla u obilježavanju 150. godišnjice rođenja Nikole Tesle, kojem je Hrvatska odala počast kao svom velikanu. Nije li to na simboličan način poruka da su i Teslini sunarodnjaci prihvaćeni kao ravnopravni hrvatski građani?
- Na nekoj razini se može reći da je, ali na drugoj razini nije tako. Ako gledate i slušate političke govore državnog vrha u Smiljanu i drugim situacijama, onda da, ali ako čitate forume na portalima pojedinih novina, onda možete vidjeti da je daleko od toga. Dakle, istina je negdje između toga, između prilično negativnog stava koji još dominira na pojedinim portalima i medijima te politički korektnog stava koji pretežito vlada u govorima vodećih pripadnika politike u Hrvatskoj.

• Upozoravali ste da 280 sela gdje žive Srbi nema struju.
- Ta brojka je važila za početak 2006., a u međuvremenu se ona počela smanjivati, jer smo uspjeli osigurati dodatna sredstva za elektrifikaciju upravo iz razloga da se ne bismo baš u cijelosti osramotili - da s jedne strane slavimo Teslu, a s druge imamo tu činjenicu. Taj proces na žalost sporo traje, kao i niz drugih stvari. Previše vremena trošimo na to da bismo uspostavili ažuran mehanizam djelovanja.

• Mislite li da je u obilježavanju Teslina jubileja presudna bila činjenica da je riječ o osobi svjetskoga glasa? Postavlja se pitanje koliko su ostali značajni velikani srpske nacionalnosti prihvaćeni u Hrvatskoj.
- Kad govorite o tome, doista se postavlja pitanje zašto nismo otvorili prostor i za druge velikane. Ove je godine i 150. godišnjica rođenja feldmaršala Svetozara Borojevića zaslužnog za mnogo stvari, pa i za interes slavenskog svijeta u vrijeme raspada Austro-Ugarske. Neovisno o tome što ga Jugoslavenski odbor nije smatrao dobrim predstavnikom slavenskog svijeta, ili što ga tadašnja jugoslavenska vlada nije htjela primiti natrag, ali on doista predstavlja jedan simbol postignuća na koji će se morati drukčije gledati u budućnosti jer ćemo u globalnom svijetu imati sve više takvih pojava.
Maloprije ste spomenuli Pribićevića. Ne bi li bilo normalno da u jednoj modernoj hrvatskoj državi u njezinu saboru ima mjesta i za Pribićevića? Ako govorimo o političkim likovima, on sasvim sigurno nije jedini. Postoji niz ljudi koji su na ovaj ili onaj način pridonijeli tome, ali na žalost ih se ne reafirmira i ne smatra dijelom hrvatske povijesti, jer se posljednjih 15 godina ona skučeno shvaćala.

• Srpsko narodno vijeće uspostavilo je suradnju s Hrvatima u Vojvodini. Radi li se o razmjeni iskustava dviju manjina, ili to ima širi značaj radi poboljšanja odnosa Hrvata i Srba?
- To je višestruko. Prije svega to je izraz međusobne solidarnosti i podrške između dviju zajednica koje imaju slične teškoće, ali i kako bi se otklonilo načelo da države mogu surađivati, a mi ne. Odlučili smo se to prevladati i biti solidarni u nizu stvari, u momentima kad oni proživljavaju različite teškoće, napade i osporavanja, da mogu računati na našu podršku.
S druge strane, možemo jedni drugima biti od koristi u reguliranju statusa ili brige o onome što je regulativom postignuto. Tako smo im dali podršku u potrebi da imaju bolju zastupljenost i u želji da imaju jedno mjesto u kojem bi bila Hrvatska kuća, a njihova želja je bila da se rodna kuća bana Jelačića u Petrovaradinu dade na korištenje Hrvatskom narodnom vijeću. To smo podržali, a kasnije i premijeri Koštunica i Sanader i predsjednik izvršnog vijeća Vojvodine.
Marijan Lipovac