Dok se u znanosti javljaju sumnje o sukobu interesa i korupciji pri odabiru najboljih znanstvenih projekata, školstvo je zaokupljeno polemikom što, kako i od koga djeca trebaju učiti o spolnosti. O znanosti i spolnosti te novim jezičnim standardima razgovarali smo s ministrom znanosti, obrazovanja i športa Draganom Primrocem.

• Možete li tvrditi da nije bilo elemenata sukoba interesa pri recenziranju znanstvenih projekata?
- Svi članovi prosudbenih skupina potpisali su izjavu o sprječavanju sukoba interesa. Strogo smo vodili računa da se takva izjava potpuno poštuje, a voditelji projekata koji su ujedno i članovi prosudbenih skupina nisu prisustvovali sastancima kada se raspravljalo i ocjenjivalo projekte čiji su voditelji. Kada bi se znanstvenicima koji su članovi prosudbenih skupina eventualno zabranilo prijavljivati projekte, postavlja se pitanje tko bi u tom slučaju htio biti član prosudbenih skupina?
Neproduktivni znanstvenici bez projekata koji bi odlučivali o najboljim znanstvenicima i njihovim projektima? A što se tiče zloporabe položaja, znanstveniku nema veće kazne nego ako u njegove moralne vrijednosti posumnjaju njegovi kolege.
 

• Dio znanstvenika nezadovoljan je takvom prosudbom. Imate li u planu promjene u postupku recenziranja?
- Predložit ćemo Nacionalnom vijeću za znanost neke promjene. Primjerice, kao što je trend u svijetu, formiranje interdisciplinarnih prosudbenih skupina jer se pokazalo da su prosudbene skupine preusko specijalizirane. Razmotrit će se prijedlozi da se na jedinstven način za sva područja odredi koliki može biti maksimalan raspon novca koji se dobije po istraživaču. Potrebno je i imenovati potpuno nove prosudbene skupine i iz razloga jer ove više nisu tajne pa postoji opasnost pritiska na te znanstvenike! Te promjene bi se trebale početi implementirati već u sljedećem ciklusu evaluacije koji kreće 9. veljače. Time bi se otklonile sumnje u eventualne sukobe interesa. Nužno je i povećati broj stranih recenzenata.

• O kolikom je novcu riječ kada govorimo o financiranju znanstvenih projekata?
- U proračunu za ovu godinu planirano je za znanstvene projekte više od 140 milijuna kuna. Sredstva se doznačavaju na znanstvenu organizaciju putem koje je prijavljen projekt. Međutim, kad govorimo o financiranju znanstvenih projekata moramo sagledati cjelokupnu sliku i sve troškove koji su uključeni ne samo u sam projekt, nego ljudske resurse, opremu, infrastrukturu. Ako sve zbrojimo, hrvatski znanstvenici za realizaciju svojih projekata i rad dobivaju više od 700 milijuna proračunskih kuna.

• Što mislite o programima zdravstvenoga odgoja koje ste uputili ministru Nevenu Ljubičiću?
- O programima zdravstvenog odgoja mora odlučiti struka. Smatram da je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi najkompetentnije za utvrđivanje udovoljavaju li programi zdravstvenog odgoja i obrazovanja znanstvenim i stručnim kriterijima. Potpuno ćemo uvažiti njihovo mišljenje. No, u javnoj raspravi treba uvažiti važnu činjenicu: da su neki važni sadržaji zdravstvenog i spolnog odgoja prema HNOS-u već uključeni u nove programe predmeta biologija i priroda. Tako da ovo o čemu se sada raspravlja predstavlja samo dodatno širenje informacija koje prema HNOS-u učenici već stječu u drugim predmetima.
 

• Imate dijete u osnovnoj školi. Kakav spolni odgoj biste željeli da ono uči?
- Kao roditelj i medicinar, smatram da spolni odgoj treba sagledati kao dio šire slike zdravstvenog odgoja. Zdravstveni odgoj u svakom slučaju treba biti prilagođen djetetovu uzrastu, temeljen na znanstvenim činjenicama i u skladu s odgojno-obrazovnom tradicijom hrvatskog društva, te istinit i objektivan. On ne smije sadržavati principe homofobičnosti i netolerancije!

• Ipak, vaše je povjerenstvo uputilo u daljnju proceduru program zdravstvenog odgoja za koji stručnjaci tvrde da se ne temelji na znanstvenim spoznajama.
- U radu povjerenstava koja su donosila prijedloge odluka sudjelovali su znanstvenici različitih svjetonazora i vrlo čestiti ljudi! Smatramo da je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi najkompetentnija ustanova za utvrđivanje udovoljavaju li programi zdravstvenog odgoja i obrazovanja znanstvenim i stručnim kriterijima.

• Hoće li se uvažavati mišljenje dječje pravobraniteljice?
- Mišljenje pravobraniteljice već se uvažava, i to u onom segmentu za koji je ona zadužena, a to je zaštita prava djeteta. Smatramo da je osnovno pravo svakog djeteta pravo na objektivnu i istinitu informaciju. Dakle, osnovni cilj bilo kojeg programa zdravstvenog odgoja je davanje učenicima istinite informacije.
 

• Možete li definirati što je to odgovoran spolni život?
- Odgovoran spolni život prati odgovorno ponašanje. No to je pravo svakog pojedinca da sam odluči kako želi živjeti! Smatram da je u svakom slučaju odgovoran spolni život u skladu sa zaštitom ljudskog zdravlja, osjećaja pojedinaca i ne smije narušavati dostojanstvo čovjeka. Kako je ovdje pak riječ o djeci, onda je uloga roditelja nezamjenjiva!

• Zašto mislite da roditelji trebaju odlučivati o tome hoće li djeca slušati o spolnome odgoju u školi ili ne?
- I dalje smatram da je najbolja opcija da se zdravstveni odgoj provodi kroz satove razredne zajednice, kao izboran sadržaj tako da roditelji mogu izabrati koji će program njihova djeca slušati odnosno ne moraju odabrati ni jedan, jer je - što se tiče odgoja - primarna uloga roditelja. Kad se govori o dodavanju novih predmeta, onda treba reći što će se to reducirati kako bi se novi predmeti mogli ubaciti unutar zakonom propisane satnice! U nekim drugim državama pitanje zdravstvenog odgoja je integrirano kroz više predmeta i ne postoji kao zaseban predmet.

• Razmišljate li o novom natječaju za programe zdravstvenog odgoja, s jasnijim kriterijima?
- Svi elementi natječaja bili su i više nego jasni jer su se vodili zaključcima ranijeg povjerenstva. Na natječaj su se mogli javiti bilo koja institucija, osoba ili udruga. Jednostavno ne stoji činjenica da je Ministarstvo dalo udrugama da pišu programe.
Program je mogao napisati bilo koji institut, fakultet, srednja škola, sindikat, bolnica, poliklinika, pa čak ga je mogla napisati i prijaviti i sama pravobraniteljica. Ne žalost, u Hrvatskoj nedostaje ljudi koji nešto mogu u cijelosti napraviti. Mnogo je više onih koji će kritizirati i govoriti kako ne treba, no nama trebaju oni malobrojni koji su u stanju pokazati kako treba i kako se mogu riješiti osjetljiva pitanja poput zdravstvenog odgoja!

Mirela Lilek