Dr. Dragan Primorac: Odgojen sam u vjeri, želim svjedočiti vjeru

Dragan Primorac

Primorac Dragan

Datum:

17.06.2006

Slika autor/izvor:

Objavljeno na:

Jutarnji.hr

Objavi na:

Na ljestvici popularnosti ministar znanosti, obrazovanja i sporta dr. Dragan Primorac trenutačno stoji bolje nego ikad. Za njega kažu da je jedan od najaktivnijih Sanaderovih ministara, nuklearka koja stalno izbacuje ideje

Slovi za radoholičara koji dnevno na poslu provodi više od 12 sati. No, uz idolopoklonike, Primorac ima i kritičare koji tvrde da su njegove spektakularne najave čista Potemkinova sela. Na samom početku razgovora doznali smo da mu je za doprinos antropološkim znanostima i genetskim istraživanjima Hrvatsko antropološko društvo dodijelilo medalju “Dragutin Kramberger”, koja mu kao znanstveniku znači mnogo.

• Ovaj ste tjedan predstavili rezultate nacionalnih ispita u gimnazijama. Javnost vam je zamjerila što niste objavili cjelovite rezultate, a prozvali su vas i sindikati jer smatraju da rezultate uopće niste smjeli objavljivati.

- Da ne bi bilo zabune, glede prozivanja, radi se o pojedincima. Mnoge su ankete pokazale da nacionalni ispiti imaju nepodijeljenu podršku i u javnosti i u zbornicama, a o tome koji će rezultati tih ispita biti predstavljeni i na koji način nisam odlučio ja, nego struka. Stručnjaci uključeni u taj projekt smatrali su da u neujednačenom obrazovnom sustavu ne bi bilo primjereno isticati one najlošije i ja sam to uvažio. Konzultirao sam se i s kolegama iz EU, a oni su mi rekli da se nigdje ne izlazi u javnost sa svim podacima, pogotovo s imenima učenika. Škole s najboljim rezultatima, iako ih nismo rangirali prema postignućima, istaknuli smo kako bismo izvrsnosti dali značaj.

• Rezultati ispita baš i nisu za neku samohvalu. Ako je od oko 13.200 učenika prvih razreda gimnazije test u cijelosti riješilo samo njih 80, otkuda onda u školama toliko superodlikaša?

- Vjerujem da nacionalni ispiti daju pravu sliku stanja u školama i u tome je i jedna od njihovih ključnih uloga. O hiperinflaciji odlikaša priča se zadnjih 15 godina, no do sada su znanje učenika provjeravali isključivo njihovi nastavnici na temelju subjektivnih kriterija. Sada je to znanje postalo mjerljivo i usporedivo za sve i u tom su smislu nacionalni ispiti prekretnica u školstvu. Ispiti su pokazali i da škole mogu raditi kvalitetno i u lošim uvjetima, ako imaju dobar kadar.

• I sami ste roditelj. Imate dijete koje ove godine kreće u prvi razred osnovne škole. Kakva su vaša očekivanja?

- Upisao sam dijete u javnu školu jer vjerujem da ministar svojim djelima mora posvjedočiti da vjeruje u sustav. Ulazak u školski sustav za moju kćerkicu, čiji su svijet do jučer bile lutke, posve je novo iskustvo i želim da se ona u školi osjeća dobro i da na njoj vidim prve rezultate HNOS-a. Želio bih da iz škole uvijek dođe kući nasmijana.

• Što je uopće HNOS i u čemu je njegova bit?

- HNOS je, to tvrde mnogi, promijenio odnose u školama. Nastavnici se sada intenzivnije pripremaju za nastavu, a mnogi mi roditelji kažu da prije HNOS-a nikada toliko nisu vjerovali ili bili uključeni u školski sustav. U Americi sam gledao roditelje koji dolaze u škole i djeci govore o svom poslu. Kao liječnik i roditelj, ako želim pomoći školi koju pohađa moje dijete, to mogu učiniti na različite načine: mogu im govoriti kako skrbiti o zdravlju, mogu organizirati da školu posjete i drugi liječnici i održe predavanje svatko iz svojeg područja, a mogu organizirati i različite aktivnosti s djecom, naučiti ih kako će držati higijenu, kako će se zaštiti od hepatitisa, i sl. To od roditelja do sada nitko nije tražio, a bez uključivanja roditelja nema uspjeha ni jednog obrazovnog sustava. Kreativnost se do sada nije tražila ni od nastavnika iako su mi pojedini nastavnici rekli da su oni tako i dosad radili, ali potajno, jer im je sve što moraju raditi bilo zacrtano administrativno. Stoga im je HNOS u tom smislu dao mnogo veću slobodu i stimulaciju i to me posebno čini sretnim.

• Što vi zapravo želite postići tim promjenama?

- Želja mi je da u osnovnoj školi djeca nauče stjecati trajna znanja, razmišljati na bitno drugačiji način, da ne moraju poput robota štrebati, nego da budu kreativni, slobodni i otvoreni i kroz sve to stimulirani za nastavak školovanja. Takav model njeguje Japan. Oni mnogo ulažu u osnovno školstvo jer smatraju da je ono preduvjet svim promjenama. Nadalje, želja mi je da svako dijete u RH ima srednjoškolsku diplomu i da to u konačnici dovede do povećanja broja onih koji nastavljaju školovanje. Idealno bi bilo kada bi, kao u Sjevernoj Koreji, i kod nas 80 posto mladih upisivalo visoka učilišta. Najveća mi je želja ipak da 2010. hrvatski obrazovni sustav postane najkonkurentniji u ovom dijelu Europe i da Hrvatska, osim po Jadranskom moru, u svijetu bude prepoznata kao zemlja znanja.

• Najavili ste da će obvezno obrazovanje od 2007. trajati 11 ili 12 godine. Zašto ne 9 ili 10, kao što je u većini zemalja EU?

- Struka koja razmišlja na moj način, a on je ipak nešto agresivniji i avangardniji, smatra da Hrvatska nema razloga za strah i da mi ne moramo pratiti modele drugih jer ih oni ionako već mijenjaju u hodu. Iskustva drugih zemalja pokazuju da je najbolje što većem broju populacije osigurati što dulje obrazovanje. U tom je smislu logično da idemo na obveznu srednju školu u trajanju od najmanje tri godine. Ako kažemo da svi moraju završiti školu do prvog zanimanja, onda ćemo brojku od 80.000 djece koja će u sljedećih 8 godina ispasti iz sustava smanjiti za nekih četiri do sedam tisuća, što znači da će nam opet ostati više od 60.000 djece koja neće imati diplomu srednje škole. No, vi imate i 450 nastavnika koji bi zbog reforme strukovnog obrazovanja izgubili posao, a ovako ćemo ih moći zadržati.

• Kako ćete problematičnu djecu prisiliti da idu u školu?

- Prema prvim studijama, takve djece može biti 15-ak posto, no nije sramota boriti se i skrbiti za svako dijete jer je to borba za Hrvatsku. No, ključ uspjeha ovoga projekta leži i u obitelji. Hrvatsko društvo danas doživljava ogromne promjene glede obrazovanja, kao što je to bilo 50-ih godina prošloga stoljeća kada se uvodila obvezna osnovna škola. Tada je bio potpuno isti problem. Razgovarao sam s mnogim stručnjacima i oni kažu da su tada mnogi seljaci i radnici smatrali da je odlazak u školu gubitak vremena i novca i da je to njihovoj djeci potpuno nepotrebno. Danas više nitko ne postavlja to pitanje. Posve je normalno da djeca idu u osnovnu školu. Sociološki gledano, i obvezno će srednjoškolsko obrazovanje doći na svoje.

• Ključ je svih promjena ipak zadovoljan nastavnik. Može li nastavnik kojega država plaća manje nego vozača tramvaja biti zadovoljan i motiviran za promjene?

- Odnos prema nastavniku u cijelom se društvu promijenio. Nastavnik nikada nije bio više istican kao glavni čimbenik promjena. I premijer i ja svjesni smo da moramo nešto napraviti u vezi s njihovim plaćama. Jedan je od mogućih modela nagrađivanje najboljih, no dopustite da o tome prvo raspravimo sa socijalnim partnerima.

• Vjerojatno je iluzorno očekivati da će Vlada prosvjetarske plaće povećati za 30 posto kao što su učinili Slovenci?

- Vidite, s druge strane slovenski novinari hvale Hrvatsku kao državu koja ide brže s reformama obrazovanja nego Slovenija. Povećanje plaća od 30 posto nitko ne traži. Hrvatski je nastavnik odgovoran, pošten i realan. Prošle je godine bio zadovoljan time što smo uspjeli isplatiti 300 milijuna kuna duga koji smo naslijedili od prošle vlade. U konačnici, uz dogovor sa socijalnim partnerima nastavnici su se odrekli i kamata na dug koji je prema njima imala država. No ponavljam, svjesni smo da se nešto mora napraviti glede poboljšanja materijalnog statusa nastavnika.

• U javnosti se često tvrdilo da su školski udžbenici prepuni crkvenih dogmi, da se u njima ugrožavaju prava žena i slično. Novi udžbenici navodno nisu nimalo bolji. Trebaju li djeca učiti pisati slovo C baš na primjeru “Crkva je velika”?

- Imao sam priliku vidjeti udžbenike iz zemalja koje imaju dugu tradiciju demokracije, no vjerujte da i u njihovim udžbenicima ima svakakvih primjera. Nema idealne situacije. Ono što mi moramo učiti kroz naše udžbenike je istina i tolerancija prema svakome. Ja ću kao ministar učiniti sve da svako dijete, bez obzira na njegovu vjeroispovijest, osjeti da je ovo njegova domovina koja mu daje maksimum, barem što se tiče obrazovanja.

• Odgajate li vi svoju djecu u vjeri?

- Odgajam i često s njima razgovaram o duhovnim temama. Ponekad moja djeca postavljaju pitanja na koja ne mogu odgovoriti i onda ih uputim na svoje prijatelje svećenike. Bitno mi je da ona žive s vjerom i moralom i da nauče poštivati sve oko sebe.

• Zašto u gotovo svakom vašem povjerenstvu sjedi nekoliko predstavnika Katoličke crkve?

- U našim povjerenstvima sjede i predstavnici drugih konfesija, tako da mi tu ne radimo nikakvu diskriminaciju. No, smatram da u zemlji u kojoj živi većina katolika Katolička crkva ima pravo iznijeti svoj stav.

• Kako će izgledati program zdravstvenog odgoja koji će se dogodine eksperimentalno provoditi u školama?

- Vjerujte da ne znam. Krajem mjeseca očekujem prijedlog povjerenstva, ja se u to nisam htio miješati. Nisam čak bio ni na jednom njihovu sastanku. Zdravstveni će se odgoj provoditi u sklopu sata razredne zajednice, a svaki će roditelj dati pismeno dopuštenje želi li da njegovo dijete pohađa taj program. Na to smo se odlučili jer su nam mnogi roditelji rekli da su djeca u toj dobi premala da bi sama mogla donijeti takvu odluku. Osobno mislim da je u pitanju zdravstvenog odgoja učinjen velik iskorak i da je nađeno rješenje koje će zadovoljiti i one, nazovimo ih konzervativne, i one avangardne.

• Jesu li intelektualci u Hrvatskoj dovoljno angažirani?

- Reći ću vam što sam ja spoznao. Čovjeka se, sve dok nešto ne doživljava kroz vlastitu obavezu i odgovornost, to ne tiče. Moja je želja uključiti u promjene sve one koji kritiziraju, da i oni daju svoje mišljenje, ali i da odgovaraju. Možda je najveći uspjeh ovog ministarstva to što sam ga učinio otvorenim i za lijeve i za desne i za one u sredini, jednostavno, za one najbolje koji imaju što reći.

• Da, upravo vas je jedan kolumnist nedavno opisao kao osobu koja ujutro paktira s lijevima, a poslijepodne s desnima.

- Ja paktiram s istinom. Točno je da ključni znanstvenici svih političkih opcija sudjeluju u reformi, no to je za Hrvatsku, a ne za političku opciju. Kada se politika umiješa u promjene u obrazovanju i znanosti, onda su reforme propale.

• Zašto za svaki svoj potez kažete da je povijesni, kao da oni prije vas nisu baš ništa postigli.

- U pravu ste. Ne želim svojatati postignuća drugih i ubuduće ću, kad koristim riječ povijesni, biti oprezniji. Predlažem novi naziv: timske promjene za boljitak Hrvatske.

• Poznato je da volite Thompsonovu glazbu, a i viđani ste na njegovim koncertima. Izražavate li na taj način i svoj svjetonazor?

- Volim različitu glazbu i ne vežem se ni uz jednu posebno. Odgojen sam u tradicionalnoj obitelji i za mene je tradicionalno veoma važno. No, educiran sam u inozemstvu gdje sam naučio što znači otvorenost. Moja je jedina politička opcija Hrvatska i politika koju provodi premijer Sanader. Nastojim živjeti u vjeri i tu vjeru svjedočiti svojim djelima i potpuno sam otvoren za sve ljude. Politička opcija za mene nije odabir izvrsnosti. Odabir izvrsnosti za mene je pojedinac.

• Je li vaše pojavljivanje uz Thompsona ujedno i znak podrške Gotovini i krugu ljudi oko njega?

- Kao Dragan Primorac mogu dati podršku istini ili nekom pojedincu, ali kao član Vlade nikada neću izaći iz okvira onoga što Vlada podržava.

• Niste mi odgovorili na pitanje.

- Sve sam rekao. Pogledajte koji je moj politički put i politički svjetonazor. Ja sam intelektualac s tradicionalnim obilježjima, ali otvoren za sve i otvoren za istinu. Ja sam bio na različitim koncertima, dalmatinskih pjesama, klasične glazbe, no zašto to vezati uz neke političke opcije.

• Slovite za radoholičara. Jedno ste vrijeme svojim suradnicima dijelili i žute kartone. Imate li vi uopće tim koji će iznijeti zacrtane promjene.

- Statistika je pokazala da su dužnosnici u ovom ministarstvu prema broju sati odrađenih u Ministarstvu za dvije i pol godine odradili već četiri godine.

• To što su radili, ne znači da su radili kvalitetno. Uostalom, do sada ste promijenili već 11 najbližih suradnika.

- To gledajte kao štafetu. Mi smo tim. Svatko trči koliko može. Kada ne može, štafetu prebaci drugome.

• Zašto ništa niste poduzeli da se otkrije tko je pisao anonimna pisma protiv dr. Ivana Đikića?

- To nije točno. Poduzeli smo, i to jako puno. No gledajte, Ministarstvo i Rektorski zbor donijeli su zaključak da anonimna pisma ne treba uzimati kao nešto ozbiljno. Osobno imam možda najveću kolekciju anonimnih pisama. Do sad sam ih dobio 80-ak, protiv raznih ljudi: mojih suradnika, dekana, pa i novinara. Neka su i protiv mene osobno.

• Ali prof. Đikić je izrazio sumnju da ta pisma pišu vaši najbliži suradnici.

- Mislim da je došlo vrijeme za to da se dr. Đikić ispriča mojem pomoćniku dr. Shwarzu jer se pokazalo da on nije pisao ta pisma. Svatko od nas mora odgovarati za izgovorenu riječ, ministar, pa i dr. Đikić. To je Hrvatska u koju vjerujem.

• Od vašeg dolaska u ministarstvo stalno ste u sukobu s dvojicom vodećih znanstvenika, dr. Đikićem i akademikom Radmanom.

- Nema nikakvog sukoba. MedILS ide. Stvari se oko njega događaju, a dr. Đikić postiže sjajne rezultate i daj Bože da ih postiže što više.

• Zašto Đikiću niste osobno čestitali na nagradi koju mu je dodijelila američka Asocijacija za istraživanje raka?

- Zato što nisam bio u Zagrebu.

• Ali niste bili na Sjevernom polu.

- Nisam, ali čestitao mu je državni tajnik za znanost.

• Kako ste doživjeli odbijenicu koju je HAZU dao akademiku Radmanu?

- Na isti način na koji sam doživio i neizbor rektora. Mudrost je jedan od temeljnih postulata ako čovjek svoj mandat želi završiti čestito. A temeljni postulat mudrosti nalaže da se ne miješate onamo gdje vam nije mjesto, pogotovo u rad institucija koje imaju svoju autonomiju kao Sveučilište ili HAZU.

• Kako onda komentirate priče koje kruže kuloarima prema kojima ste i vi lobirali za to da Miroslav Radman ne bude izabran?

- Najveće su zlo Hrvatske kuloari i anonimna pisma. Hrvatskoj treba pozitivna energija. Daj Bože da MedILS što prije procvjeta i da se ostvare svi zacrtani planovi.

• Neko su vas vrijeme spominjali kao kandidata za predsjednika države, pa za gradonačelnika. Imate li još političkih ambicija?

- U Vladi radimo kao jedan tim, bez soliranja. Imamo premijera koji je vizionar i koji je meni definitivno izazov jer je uvijek korak ispred drugih. Što se mojih političkih ambicija tiče, ne znam što će se sutra dogoditi, no često žalim za svojom intelektualnom i duhovnom slobodom iz vremena kada sam bio znanstvenik jer me tada nisu prozivali za stvari za koje nisam odgovoran, a imao sam i mnogo više vremena posvetiti se obitelji i djeci. Politika je svuda na svijetu častan posao i velika žrtva. To kod nas nije dovoljno vrednovano i ono što meni posebice smeta je to što se u politici sve generalizira. Osobno bih volio da se u politici za pet godina udvostruči broj mladih ljudi do 30 godina kao što je to bio slučaj u Estoniji.

• Opet izbjegavate odgovoriti na pitanje.

- Sve je nepredvidivo glede mene i mojeg daljnjeg političkog angažmana. Kakvu god odluku donesem, konzultirat ću se s članovima svoje obitelji jer oni su u ovom razdoblju podnijeli najveću žrtvu i prvenstveno prema njima želim biti pošten.

• Ako odlučite ući u političku utakmicu za, primjerice, predsjednika države, prvi će vam protukandidat vjerojatno biti gradonačelnik Milan Bandić. I on je radoholičar, svuda je prisutan. U kakvim ste odnosima?

- Bandić i ja imamo odličan odnos. Hrvatskoj treba što veći broj radoholičara pa neka se oni međusobno natječu, a hrvatski će građanin odlučiti, imajući u vidu ne samo radoholičarstvo, nego i strategiju i vizionarstvo.

180 milijuna kuna za hercegovačko znanje

• Vlada je nedavno na vašu inicijativu mostarskom Sveučilištu odobrila kredit u iznosu od 360 milijuna kuna. Socijaldemokratska studentska unija ustvrdila je da ste to učinili jer Vladi nije uspio projekt “Hrvatska zemlja znanja” pa pokrećete projekt “Hercegovina zemlja znanja”.

- Prvo, Vlada je odobrila samo prvu fazu kredita, što je iznos od oko 180 milijuna kuna. Drugo, ustavna je obveza pomagati Hrvatima izvan granica RH. Osim toga, meni je žao što mladi ljudi koje spominjete ne iznose objektivnu stanje, nego političke stavove. Što je s gradnjom hrvatskih sveučilišta u iznosu od 1,7 milijardi kuna, sa zapošljavanjem gotovo 3700 stručnjaka u cijeloj vertikali obrazovanja ili npr. našim planovima glede Borongaja gdje želimo sagraditi novi kampus i studentski dom s oko 5000 kreveta.

Važno je reći da je odluci o Mostaru prethodilo pozitivno mišljenje najviših stručnih tijela u RH, poput Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje, Rektorskog zbora RH i saborskog tijela Savjeta za financiranje znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja. Hrvatska je godinama ulagala u mostarsko Sveučilište na desetke milijuna kuna, a iskorak se nije vidio. 1990 godine u Mostaru je studiralo oko 4000 studenata, a danas ih je oko 13.000.

Danas imate situaciju da većina od onih koji magistriraju ili doktoriraju za potrebe mostarskog Sveučilišta ostaje u Hrvatskoj, a da mnogi studenti napuštaju svoja ognjišta i dolaze u Hrvatsku na studij. Nažalost, većina ih se nikada ne vrati. To je jednako loše i za Hrvate u Hrvatskoj i Hrvate u BiH, a podršku ovoj strateškoj odluci hrvatske Vlade dao je i visoki predstavnik u BiH, dr. Christian Schwarz-Schilling.

Učenici će uskoro polagati i malu maturu

• Oko 50.000 đaka uskoro će se upisivati u srednje škole. Ako su i nacionalni ispiti pokazali da ocjene nisu mjerilo znanja, kako to da upis u srednju školu ponovno ovisi isključivo o ocjenama?

- I ja mislim da to nije dobro. Prema standardima EU, Hrvatska će model vanjskog vrednovanja morati primijeniti i u osnovnoj školi. On se može temeljiti na sličnom principu na kojem počiva i državna matura. Jedni to zovu modelom male mature, a drugi evaluacijom. Kada će to biti, procijenit će stručnjaci. To je toliko temeljita i cjelovita promjena da ja kao ministar u to ne mogu srljati. U ovom trenutku nama je najvažnije u sve škole uvesti HNOS (Hrvatski nacionalni obrazovni standard) i rasteretiti učenike nepotrebnog gradiva.

Piše: Ivica Kalogjera-Brkić