Nezavisni saborski zastupnik s liste HSP-a Slaven Letica na iduće će parlamentarne izbore izaći sa svojom nezavisnom listom. Za Vjesnik govori o političkim planovima, ali i trenutačnom stanju u državi.

• Nedavno ste u saborsku proceduru uputili zahtjev za raspravu o dužničkom ropstvu i siromaštvu u Hrvatskoj?
- Nakon dosta dugog istraživanja napravio sam opsežnu studiju koja će se pojaviti kao poglavlje moje knjige »Let iznad kukavičjeg gnijezda«. To je neka vrsta sinteze makroekonomskih računa i pokazatelja o tome na koji je način došlo do zaduživanja Hrvatske u zadnjih 17 godina. Trenutačno je inozemni dug oko 31 milijardu eura, a prema mojim projekcijama, do 2010. bit će nešto viši od 40 milijardi eura. Radi nekakve usporedbe, dug bivše Jugoslavije u trenutku raspada bio je 18 milijardi dolara. Do takvog rasta vanjskog duga doveli su rat, privatizacija te posebno ozdravljenje i privatizacija hrvatskih banaka.

• O tome ste nedavno govorili i u Saboru?
- Da, javnost ne zna da je u sanaciju banaka uloženo oko 15 milijardi eura, a one su prodane za milijardu eura, dok trenutačno vrijede 40 milijardi eura. Samo na bankama Hrvatska je, dakle, izgubila dva BDP-a. Evo, konkretan je slučaj Splitske banke. Nju je Goran Granić, kao glavni pregovarač, 2000. godine prodao talijanskom Uni Creditu za 84 milijuna eura. Uni Credito ju je godinu dana kasnije prodao Bank Austriji za 136 milijuna eura, a oni su je lani prodali francuskom Societe Generale za milijardu i deset milijuna eura. Znači, transferima, prodajama i preprodajama Splitske banke hrvatski su porezni platiše izgubili 800, 900 milijuna eura.
 

• Događaju li se takve apsurdne stvari zbog nesposobnosti političara ili je riječ o klasičnoj pljački?
- Prije svega, nema praktički ozbiljnog makroekonomista. Osnovni problem sadašnje vlade i Ive Sanadera je taj što nema ono što se na zapadu zove glavni ekonomist. Dakle, čovjek koji ima konceptualnu sposobnost sintetiziranja ekonomskog stanja nacije. Prije 2000. godine je kao glavni ekonomist funkcionirao Borislav Škegro, međutim on je bio magistar ekonomije. Znači, on profesionalno nije došao do doktorata iako se i danas smatra jednim od boljih ministara financija. Mato Crkvenac je dobar deskriptivni ekonomist, dakle, zna opisati izvjesne fenomene, ali nikad nije imao sposobnost proniknuti u fenomenologiju ekonomske krize. Tako da se, kada se govori o pljački Hrvatske, uglavnom misli na džeparenje, na torbarenje, na prevare, ali vrlo malo na ozbiljne povijesno-teorijske promašaje. Prodaja banaka je izdajništvo iz nehata. To su jednostavno ljudi koji nisu znali što rade i zato se nadam da će spomenuto poglavlje u mojoj knjizi izazvati otrježnjenje kod mnogih.

• Kao jednog od glavnih uzroka velikog vanjskog duga naveli ste i ratne štete?
- One su do 1999. bile oko 8,5 milijardi eura, ali ukupna je procjena oko 30 milijardi eura. Dakle, u istom iznosu kao i vanjski dug. U kalkulacijama ratnih šteta zaboravljaju se dva bitna elementa. To su mine, dakle ratna šteta koja će, prema sadašnjim izdvajanjima za razminiranje, trajati još četrdesetak godina. Smatram da bi ipak sva područja trebalo razminirati sljedećih pet, šest godina. Puno važniji čimbenik su trajna izdvajanja za hrvatske branitelje i invalide. U Hrvatskoj ima oko 175.000 sudionika različitih ratova. Tu su partizani, domobrani, pripadnici Hrvatske vojske, ali i drugih koji nisu ostvarili puni radni staž akademici, saborski zastupnici, članovi saveznih vlada... Svi oni, ili potencijalno i ja kao umirovljenik, godišnje stoje oko 950 milijuna eura. U 10 godina ta nesretna hrvatska povijest porezne obveznike stoji oko devet, deset milijardi eura. To su podaci koje nitko u Hrvatskoj nije stavio u nekakav ozbiljniji teorijski kontekst. A o tome treba razmišljati kao o prvorazrednom problemu. Nesreća je naša što će se i ovi parlamentarni izbori događati na razini banalnosti. Je li netko napravio face lifting, tko ima duge a tko kratke noge, tko je više ukrao... Nitko, međutim, neće raspravljati o suštinskim problemima hrvatskog društva kao što je problem siromaštva.

• Vi na izbore idete s nezavisnom listom?
- Sasvim sigurno ću ići u I. izbornoj jedinici. Koncepcija mi je vrlo jednostavna. Ja bih bio nositelj liste, a ostalo mladi ljudi sa životopisima koji su ostavili traga u umjetnosti, znanosti, novinarstvu, bankarstvu ili gdje već jesu, koji bi javnosti pokazali da postoje uspješni ljudi koji žive uspješne živote, a koje nitko ne vidi.

• Mislite da mladi ljudi mogu konkurirati na političkoj sceni, da imaju šanse s velikim strankama i imenima?
- E, to ja ne znam. Nikad ne znate kako ćete u Hrvatskoj proći na izborima. Oglasni će prostor biti u potpunosti komercijaliziran, a to ja, naravno, ne mogu platiti. Dovoljno je da vam nešto objave, kao što se događalo da ne plaćam mobitel iako su znali da u Zagrebu postoje dva Slavena Letice i iako ja svaki račun plaćam pravodobno. Drugo, na HTV-u su mi objavili da se švercam u tramvaju iako su znali da imam pravo na vožnju. Ako vam netko objavi da ste ukrali milijun eura, onda vas netko respektira, ali ako vam netko objavili laž da se švercate u tramvaju i da ne plaćate račune, to je kao da kažete da ste nekoj starijoj baki podmetnuli nogu. To je dovoljno da vas se diskvalificira. U svakom slučaju, mislim da je na izborima vrijedno pokušati, a hoću li dobiti jedan, pet ili 15 posto, manje je važno. Ostat će trag da u Hrvatskoj postoje ljudi koji su uspješni a koje nitko ne vidi.

• Dakle, ne namjeravate više surađivati s HSP-om?
- Uspješno smo surađivali. Oni sada imaju šansu. Samo, ne smije im se dogoditi da počnu vjerovati u to da su trendovi u Hrvatskoj samo uzlazni. Pogotovo zato jer će ova kampanja biti vrlo, vrlo prljava s velikim stupnjem apatije javnosti i prezirom prema političarima i pogotovo saborskim zastupnicima. Sasvim nepravedno, ali vrlo promišljeno odium javnosti je usmjeren prema Hrvatskom saboru koji sjednice počinje na vrijeme, za razliku od Vlade koja to ne čini.

• Pokrenuli ste inicijativu da se poprsja kardinala Kuharića i predsjednika Tuđmana postave u Saboru. Samog Tuđmana ste svojedobno itekako kritizirali?
- Bio sam čovjek koji je bio u neprijateljskoj oporbi prema politici predsjednika Tuđmanu od '91 na dalje. Čak me je on i tužio.
Međutim, kad se svode povijesni računi, treba mu priznati zasluge u obrani države i međunarodnom priznaju. Svaki čovjek ostavlja u nasljeđe korisnu i nekorisnu prošlost i nadam se da ću dobiti podršku za to. Kardinala Kuharića sam predložio zbog dva neupitna povijesna doprinosa. Prvi je međunarodno priznanje Hrvatske jer ju je Vatikan prvi priznao, a drugi je zalaganje za najviša moralna i etička načela u ratu, kao i za osudu zločina koje su hrvatske snage počinile u BiH. Nakon Ahmića, istu sam večer bio kod njega u njegovim dvorima. Način i njegovo duboko proživljavanje zla koje se pojavilo pamtim cijeli život.

Silvana Oruč Ivoš