LIDERICA HNS-a O IZGLEDIMA ‘KUKURIKU KOALICIJE’ ZA IZBORNU POBJEDU I IZAZOVIMA S KOJIMA ĆE SE SUOČITI NOVA VLADA

Amerikanizacija bez trivijalizacije” naslov je diplomskog rada skupine studentica sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti koji se bavi analizom predsjedničke kampanje Vesne Pusić. U njemu HNS-ovoj kandidatkinji mladi politolozi honoriraju inovativnost u političkom marketingu, ističući pritom da bitan politički sadržaj nije ostavila po strani. Nekoliko sati prije nego što će u Saboru ugostiti studentice čiji je rad dobio Rektorovu nagradu, Vesna Pusić dala je intervju Spektru.

- I, što možemo naučiti iz iskustva predsjedničkih izbora? Osim, naravno, činjenice da Hrvati, unatoč solidnoj kampanji, još uvijek ne žele ženu za predsjednicu… Je li se, po Vama, na predsjedničkim izborima dogodio obrat koji je Josipovićevom pobjedom političko klatno pomaknuo na stranu opozicije?

- To je siguran znak. Kroz cijelu kampanju bilo je dosta očito da je to prvi korak ka promjeni vlasti. U drugom krugu Josipović je u Hrvatskoj dobio dvije trećine glasova. To nije mala stvar. U tom pogledu imam povjerenja u birače. Iskreno govoreći, birači su slične signale slali i 2007., pa i 2003. godine, ali se mi kao političke stranke nismo znali prema tome postaviti. Rezultati su na koncu bili takvi kakvi su bili jer nismo izišli na izbore zajedno, a ne zato što su se birači opredijelili za drugu opciju, odnosno HDZ.

- Je li opozicija sada išta pametnija?

- Nadam se da je tako. U HNS-u smo i ranije zagovarali da se ide u predizbornu koaliciju kako bismo maksimalizirali zajednički rezultat prilikom pretvaranja glasova u mandate. Moj dojam je da su to sad svi razumjeli. No, jednu stvar sam i ja naučila. Za jedan koalicijski nastup i kasnije koalicijsku vladu važno je koje su stranke u igri, da su svjetonazorski bliske, da imaju slične programe, ali naročito je važno da su u timu koji čini vladu ljudi koji mogu zajedno raditi.

Bez osnovnog međusobnog povjerenja i uvažavanja sposobnosti bez obzira na to tko je iz koje stranke, nema uspješne vlade. Možete imati iste ciljeve, pa i vrlo slične programe, ali uspjeh ovisi o tome komu povjerite njihovu provedbu. To je, na primjer, kao da vrhunska primabalerina Maja Plisecka i je plešemo “Labuđe jezero“. Glazba će biti ista, koreografija može biti ista, no to definitivno neće jednako izgledati.

Električne fotelje

- Bitka za fotelje je već počela. Iz SDP-a evo danima šalju dimne signale da ne žele Čačića za potpredsjedika Vlade za gospodarstvo

- Vidjela sam naslove u novinama, ali iz SDPa nisam o tome ništa čula. O tome tko bi bio na kojem mjestu nakon izbora još nismo razgovarali. Smatram da to moramo prije izbora riješiti. Što se tiče kritika da je to podjela fotelja, u uvjetima u kojima se mi danas nalazimo više je to podjela električnih stolica. Mi dolazimo u situaciju nezadovoljstva, velikih očekivanja, ali i velike kritičnosti.

- Slično kao i 2000. godine?

- Tada je bilo lakše. Opozicija je došla na vlast u atmosferi velikog nezadovoljstva, velikih očekivanja, ali i velike tolerancije i simpatija prema koaliciji koju su građani izabrali.

- Mislite da ovaj put nećete imati pravo na 100 dana poštede?

- Neće biti nikakve poštede. Ljudi neće čekati 100 dana, biti će kritični prema novoj vladi već u prvom tjednu. Gledat će svaki naš korak, pratit će svaki naš potez i očekivati rezultate odmah. Zato je važno da u budućoj vladi budu ljudi koji točno znaju što treba napraviti.

- Govorite kao da su izbori već gotovi. Zar je pobjeda opozicije toliko sigurna?

- Zadnja sam koja to smatra svršenim činom. Mi se moramo jako dobro organizirati, jako dobro odraditi i jako se dobro pripremiti za dan poslije. Svi se moraju maksimalno pripremiti za sljedeće izbore, a posao će dobiti oni koji pobijede.

- Neće kruška sama pasti u krilo, kao 2000. godine?

- Niti govora.

- Zašto? Okolnosti dosta podsjećaju na stanje iz 2000. godine. Državne financije su na izdisaju…

- Mislim da je današnja opozicija puno spremnija za vlast nego tadašnja. Tada nismo imali nikakvo iskustvo bivanja na vlasti, nismo znali kako će izgledati HDZ u opoziciji, drukčije su bile okolnosti rješavanja konflikata iz poslijeratnog razdoblja, Zagrebom su se šetali kestenjari… Danas nema tako dramatično velikih svjetonazorskih razlika. Danas se traže dramatično različite metode rada, znanja i sposobnosti za izvršavanje ciljeva oko kojih se svi manje-više slažemo.

Strah od promjena

- Jeste li svjesni mogućnosti da kestenjare zamijene gladni radnici, ili branitelji koje će iduća vlada trebati smanjiti invalidnine, ili seljaci koji više neće dobivati poljoprivredne poticaje? Pa s Jadrankom Kosor i Josipom Friščićem razočarani krenu prema Markovu trgu…

- Naravno da smo svjesni da će nezadovoljstva i straha od promjena biti. Morat ćemo računati i na malo poticanje, pa i organiziranje tog nezadovoljstva, tomu nas barem uči iskustvo. Moramo imati spremne odgovore i s ljudima sjesti i razgovarati. Spremna sam sjesti na Markov trg, na pod ako treba, i sa svima razgovarati. Poticaji su jako dobar primjer, jer pokazuju da više nema prostora za politiku nevezanih individualnih poteza.

Umjesto jednog, iduća će vlada trebati imati spremne i povući i potez B, C i D. Ako budemo intervenirali u poticaje, ljudima moramo pomoći da im iz drugih područja, kao što su sredstva za ruralni razvoj ili obnovljive izvore energije, osiguramo priliku za pristojan život. To su napravili u Poljskoj, pa su danas njihovi seljaci od euroskeptika postali najtvrđi zagovornici Europske unije.

- Ako mogu privremeno ostaviti po strani političarku, a prizvati znanstvenicu koja je koncem osamdesetih definirala tadašnje menadžere kao krucijalnu polugu koja je sposobna provesti promjene u društvu. Većina njih je nakon 1990. smijenjena, pa se Vaša tadašnja teza iz “Vladaoca i upravljača” nije mogla testirati u praksi. Tko, po Vama, danas može biti motor koji će društvo izvući iz krize?

- Danas je drukčija situacija od one koja je bila u vrijeme objave “Vladaoca i upravljača”. Tada, za razliku od Poljske ili Čehoslovačke, kod nas nije postojala alternativna politička elita koja je spremna preuzeti vlast. Danas su u politici ljudi koji su došli iz drugih profesija i nikada nisu mislili da će se njome baviti, ali polako za nama stasaju i mladi ljudi koji su se odlučili baviti politikom. U sociološkom smislu danas imamo kakvu takvu političku elitu.

No, problem leži negdje drugdje. Ovo je klasična faza u kojoj nam treba jedna dosta široka srednja klasa koja daje stabilnost, i jedna podgrupa mlađe, obrazovanije generacije unutar te srednje klase, koja je ambiciozna, koja je svakodnevno na internetu i zna što se događa u svijetu, koja za sebe osobno postavlja najviše kriterije i koja svojom energijom vuče zemlju naprijed. Nama se, međutim, zbog ekonomske situacije srednja klasa gotovo istopila.

Tu ima jedan element koji malo pomaže, a to je da dosta ljudi ima danas manje novca nego što je tipično za klasičnu srednju klasu, ali imaju vrijednosti, stavove i svjetonazor srednje klase. No, ako za oporavak bude trebalo predugo, sljedeća generacija neće imati to sjećanje i neće moći osigurati tu nužnu stabilnost.

Teška vremena

- Vratimo se opet svijetu politike. Hoće li HNS dati zeleno svjetlo za ulazak HSLS-a u oporbenu “kukuriku koaliciju”?

- O tome nismo razgovarali. Moja je ocjena da je to irelevantna tema za našu koaliciju. Što se tiče mogućeg doprinosa HSLS-a u glasovima, on ne postoji. HSLS našoj koaliciji ništa niti donosi, niti odnosi.

- Hoćete li biti protiv ako Zoran Milanović pokuša “ubaciti” Darinka Kosora u oporbenu koaliciju na stražnja vrata, dajući dva ili tri mjesta s SDP-ove liste?

- To nisu situacije u kojima itko ikome išta može uvaliti.

- SDP-ovci prilično otvoreno pričaju da uključivanjem HSLS-a žele smanjiti utjecaj narodnjaka u oporbenoj koaliciji…

- To su odluke koje ni jedna stranka ne može donijeti samostalno, nego konsenzusom s ostalim partnerima. Ove koalicije bez SDP-a i HNS-a nema, i sve što se bude dogodilo proisteći će iz dogovora. Iz iskustva naše koalicijske vlade svi smo trebali naučiti da politika ne treba biti nikakvo sitno momačko nadmetanje. U koalicijskoj vladi svi politički profitiraju od uspjeha i svi stradaju od neuspjeha. Birači to razumiju bolje od političara. Svatko tko ne može nešto iz toga naučiti ne treba se baviti politikom.

- Je li Vaš uvjet da Radimir Čačić bude potpredsjednik Vlade za gospodarstvo?

- Naši glasovi se kreću između 7 i 10 posto glasova i bez njih nema pobjede. Vlada treba imati ljude koji sa svojih pozicija zaista mogu povući naprijed.

- Preformulirat ću pitanje: Je li Čačić čovjek sposoban da bude potpredsjednik Vlade?

- Apsolutno. To nije usluga Čačiću, nego teškom poslu koji nas čeka. Čačić je u tri godine izgradio 300 km autoceste i nismo nikad čuli kako mu je teško i kakvu grozotu su mu ostavile prethodne vlade. Ovo je preozbiljno vrijeme koje traži ljude koji mogu provesti projekte koji mogu promijeniti zemlju. Svaka čast ljudima koji su možda obrazovani i pametni, ali koji ne mogu vidjeti širu sliku i proizvesti rezultat. Nema više prostora za Vladu koja će svoje neuspjehe stalno pravdati nekim bivšim vladama. Teška vremena traže ljude koji su do sada pokazali da mogu ostvariti zadatak koji dobiju.

- Hoćete li Vi biti iduća ministrica vanjskih poslova?

- Živi bili pa vidjeli.

Marina Karlović Sabolić