SINIŠA TATALOVIĆ, PROFESOR NA FAKULTETU POLITIČKIH ZNANOSTI U ZAGREBU

Siniša Tatalović, profesor nacionalne i međunarodne sigurnosti na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, komentira razvoj situacije u Iraku i moguće implikacije vojnog sukoba na lokalnom i međunarodnom planu.

Kako će se hrvatski stav u vezi s Irakom odraziti na njezin odnos s Amerikom?

- Odlučujući o tome kako se odnositi prema ratu u Iraku, hrvatska Vlada imala je malo manevarskog prostora. Odluke su bile motivirane željom da se zadrže dobri odnosi i sa SAD-om i s EU-om.

Mislite li da je Vlada dobro reagirala?

- Mislim da jest i da se iskazani stavovi u značajnoj mjeri poklapaju s raspoloženjem hrvatske javnosti u odnosu na rat u Iraku. Ne treba precjenjivati naše značenje i mogućnosti za eventualno sudjelovanje u ovom ratu. Toga je vjerojatno svjestani i SAD, pa ne treba očekivati nikakve kaznene mjere. No, sigurno je da u odnosima sa SAD-om nećemo imati poziciju kao one zemlje koje su otvoreno podržale rat u Iraku i tamo, poput Poljske, uputile svoje vojnike.

Je li američki rat u Iraku motiviran željom za kontrolom naftnih izvora, mobiliziranjem nabujalih vojnih potencijala ili istinskom željom za uvođenjem demokracije u Irak i suzbijanjem terorizma?

- Američki napad na Irak pokrenut je u svrhu ostvarivanja više ciljeva. SAD je oduvijek odlučnom akcijom nastojao otkloniti prijetnju čim bi je prepoznao. Za razliku od njega, europske su države rijetko imale potrebnu snagu da to učine i povijest ih je predodredila za traženje načina za upravljanje problemima, a ne za njihovo konačno rješavanje. Sjetimo se samo odnosa europskih država prema ratu u Hrvatskoj i BiH. SAD je u Iraku prepoznalao prijetnju i problem, i želi ga riješiti. To će SAD-u otvoriti mogućnosti ne samo da koristi iračku naftu nego i da u Iraku uspostavi dugogodišnji protektorat, gdje bi bez ikakvih ograničenja mogao stacionirati velike vojne snage. Budući da Irak ima važnu geostratešku poziciju, na taj način bi se mogle kontrolirati okolne arapske zemlje, ali i pomoći Izraelu u rješavanju njegova sigurnosnog problema.

Kako se ovaj rat može odraziti na stanje u regiji na Bliskom istoku?

- Ako SAD u planiranom vremenu završi vojne operacije i ako ne bude puno civilnih žrtava, stvorit će se povoljniji uvjeti za obnovu i stabiliziranje Iraka. U tom slučaju stanje u regiji bi se stabiliziralo. To bi omogućilo i brže rješavanje palestinskog pitanja i zaustavljanje novih valova terorizma. U protivnom, ako se rat produži i ako bude puno žrtava, moguće je jačanje arapske solidarnosti i prelijevanje sukoba izvan granica Iraka. To bi imalo implikacije na međunarodnu sigurnost i dovelo bi do još veće nestabilnosti na Bliskom istoku. Moglo bi se očekivati i narastanje opasnosti od globalnog terorizma.

Pod pretpostavkom da će saveznici ipak odnijeti pobjedu, kakva se budućnost Iraka može očekivati?

- U ovom ratu, obje strane su riješene da idu do kraja. Pod pretpostavkom da će saveznici pobijediti, Irak očekuje dugogodišnji protektorat. Vjerovatno će SAD, kao u slučaju Kosova, naknadno ishodovati rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a koja će sankcionirati novo stanje i omogućiti obnovu i izgradnju demokratskog Iraka. Članice Vijeća sigurnosti UN-a bi mogle pristati na taj kompromis, jer su zainteresirane za sudjelovanje u obnovi Iraka. Razlog za to može biti i iskustvo te infrastruktura koju imaju UN u obnovi ratom poharanih zemalja. U obnovi i stabiliziranju Iraka treba očekivati velike probleme. Oni su vezani za reguliranje odnosa između šiita i sunita te Kurda, nepostojanje demokratske tradicije i institucija, sprječavanje narastanja organiziranoga kriminala, različite vanjske interese usmjerene prema Iraku.

I konačno, kakva budućnost očekuje Ujedinjene narode?

- UN se nalazi u ozbiljnoj krizi jer ne pronalazi učinkovite odgovore na izazove svjetske politike. Iskustva s Balkana, gdje je SAD morao preuzeti vodeću ulogu da bi se zaustavili ratovi i stabiliziralo stanje, pripomogla su da SAD djeluje sve više samostalno izvan okvira UN-a. Rat u Iraku to najbolje pokazuje. Danas se članice Vijeća sigurnosti mogu samo verbalno suprotstaviti SAD-u, ali ne mogu učiniti ništa da bi ih prisilili na drukčije ponašanje i kompromis. Budućnost UN-a ovisit će o njegovoj transformaciji u cilju učinkovitije borbe protiv širenja oružja za masovno uništavanje i globalnog terorizma, što SAD smatra najvažnijim prijetnjama međunarodnoj i vlastitoj sigurnosti.

Što će biti s NATO savezom?

- U iračkoj krizi NATO je pokazao određene slabosti. Teškoće u donošenju odluke o pomoći Turskoj, ako bude vojno ugrožena zbog rata u Iraku, ukazale su na te slabosti. Podijeljenost Europe oko rata u Iraku, negativno će se odraziti na budućnost NATO-a. Vjerojatno će NATO ostati samo europski obrambeni savez u funkciji europske sigurnosti, bez mogućnosti i potrebe djelovanja izvan Europe.

Tomislav KLAUŠKI - prijenos sa: http://www.hsp1861.hr/vijesti3/030329tk.htm