INTERVJU - ŽELJKO ROHATINSKI, GUVERNER HRVATSKE NARODNE BANKE

Ako sada kuna ne jača prema euru, što će biti u zadnjem tromjesečju? Hoćete li braniti kunu na 7,70? Ili vjerujete da postoje razlozi za jačanje kune (osim intervencija HNB-a) do kraja godine? Od jednog bankara čuo sam tezu da se zapravo više bojite snažene deprecijacije kune od rasta inoduga?

- Objavljivanje čvrste interventne točke u režimu fluktuirajućeg tečaja više je iznimka nego pravilo. HNB je to uradio na početku godine kad su rat u Iraku, skok cijena nafte i prve reakcije banaka na mjere monetarne politike unijeli dodatnu neizvjesnost u financijski sustav zemlje.

Tada je isticanje tečaja od 7,70 kuna za euro kao gornje granice deprecijacije imalo za cilj da pruži određeni orijentir financijskom sustavu i spriječi formiranje jačih deprecijacijskih i inflacijskih očekivanja.

Sada za time više nema potrebe. Ipak, i bez isticanja čvrstih interventnih točaka, Hrvatska narodna banka odlučna je nastaviti politiku održavanja kratkoročnih oscilacija tečaja unutar raspona varijacija do 5 posto, kao što je to radila u proteklih tri godine. Za visoko euriziranu i valutno indeksiranu ekonomiju kao što je naša, takva politika teško da ima realnu alternativu. Međutim, to treba jasno istaknuti, održavanje stabilnosti tečaja samo izravnim intervencijama središnje banke na deviznom tržištu ne može biti racionalno i dugoročno održivo ako se istodobno cjelinom monetarne i ukupne ekonomske politike stabilizacijski ne djeluje na fundamentalne činitelje koji determiniraju ponudu i potražnju za devizama, a to su prije svega odnosi u platnoj bilanci, visina i struktura inozemnog duga te obveze po osnovi njegova servisiranja.Što se tiče odnosa između tečaja i rasta inozemnog duga, riječ je zapravo o efektu spojenih posuda. Što je dug veći, to su u aktualnim uvjetima deficita tekućih transakcija platne bilance naravno veći i pritisci troškova servisiranja tog duga na ukupne devizne rezerve, a time i na deprecijaciju tečaja. Dođe li do nje, posljedica bi bila naglo povećanje udjela inozemnog duga u bruto domaćem proizvodu, pa time i znatno teži unutarnji problemi koje bi izazvalo servisiranje tog duga nego što to danas izgleda. To je rizik o kojemu govore i međunarodne financijske institucije.

Što je prema zadnjim vama dostupnim podacima s rastom bankarskih plasmana u ovoj godini? Je li to razlog za predlaganje mjere da se poveća izdvajanje u deviznom dijelu obveznih rezervi na 35 posto?

- Plasmani banaka nefinancijskom sektoru porasli su u prvih sedam mjeseci ove godine 9,5 posto, novčana masa 11,2 posto, a neto domaća aktiva bankovnog sustava 12,2 posto, što je upola sporiji rast tih agregata od prošlogodišnjeg u istom razdoblju. Očekivati je da će se to odraziti u nastavku godine i na određeno usporavanje uvoza. Međutim, s obzirom na već ostvareni deficit robne razmjene u prvom polugodištu od 3,6 mlrd. dolara, koji je 15 posto realno veći od prošlogodišnjeg, pitanje je hoće li intenzitet tog usporavanja uvoza induciranog nastavkom djelovanja samo postojećih mjera monetarne politike biti dostatan da se deficit tekućih transakcija platne bilance smanji s prošlogodišnjih 7,1 na predviđenih 5,5 posto bruto domaćeg proizvoda za ovu godinu te da se inozemni dug zadrži na razini ispod 70 posto bruto domaćeg proizvoda.

Razlog tome dijelom leži i u činjenici što su banke nadomjestile dio klasičnih kredita namijenjenih financiranju uvoza drugim modalitetima i oblicima financiranja koji su izvan neposredne kontrole HNB-a. Zato monetarnoj politici ne ostaje drugo nego da dodatnim mjerama preventivno smanji likvidnost sustava.

Zapadni analitičari špekuliraju kako će aktualni kandidati za EU imati velikih problema zbog priključivanja EU i nametnutih obveza, a pogotovu zbog ulaska u EMU. Jesmo li bili naivni kad smo mislili da bismo euro možda mogli uvesti preko noći?

- Prije desetak godina slušao sam izlaganje visokog dužnosnika iz zemlje koja je tada ulazila u Europsku uniju. Nakon uobičajenog isticanja potencijalnih probitaka koje donosi veliko zajedničko tržište, prešao je na ključno pitanje makroekonomskih troškova ulaska njegove zemlje u EU. Tada je otprilike rekao: Alternativa objektivno ne postoji. Ako uđemo u EU, izlažemo se riziku da u relativno kratkom roku ostanemo bez 10 posto gospodarstva koje neće moći izdržati konkurenciju na zajedničkom tržištu. Ako pak ne uđemo u EU, rizik je da u perspektivi ostanemo bez 40 posto gospodarstva koje neće moći opstati izdvojeno od zajedničkog tržišta. Ako je ta računica bila realna prije desetak godina za jednu visokorazvijenu zemlju, mislim da je i te kako realna za Hrvatsku danas.

Više ne spominjete ostavku svakih mjesec i pol dana. Političari nešto kažu, pa se brzo povlače iz javne svađe s HNB-om. Zar je situacija tako loša?

- Kritike i poneka pohvala sastavni su dio posla koji ne treba podcjenjivati, ali ni precjenjivati. Posebno ako se ima na umu da iza takvih ocjena nerijetko stoje određeni parcijalni interesi čijoj realizaciji politika HNB-a može u danom trenutku više ili manje pogodovati. Što se tiče mogućnosti podnošenja ostavke, prestao sam o tome javno govoriti zbog nadolazećih parlamentarnih izbora.

Inače nemam nikakvih iluzija da svakim danom ima sve više onih koji bi takav potez spremno dočekali.

Gojko Drljača - prijenos sa: http://www.hsp1861.hr/vijesti4/030819gd.htm