Krunislav Olujić |
|---|
 |
Dr. KRUNISLAV OLUJIĆ, DE JURE PREDSJEDNIK VRHOVNOG SUDA, A DE FACTO ZAGREBAČKI ODVJETNIK, OTKRIVA TKO MU JE S PANTOVČAKA NARUČIVAO UMORSTVO FERALA U VRIJEME DOK JE BIO DRŽAVNI TUŽITELJ Ivić Pašalić i Hrvoje Šarinić izravno su od mene tražili smaknuće Feral Tribunea. Ne mogu tvrditi da takvi zahtjevi nisu rezultat Tuđmanovih svakodnevnih kontakata s tim njegovim najbližim suradnicima * Vladinom zakonskom inicijativom po kojoj predsjednik Republike predlaže kandidate za predsjednika Vrhovnog suda i državnog odvjetnika žele se Tuđmanu dati protuustavna ovlaštenja * Ne tvrdim da će Vuković i Hranjski biti smijenjeni, ali se Tuđmana želi osigurati za slučaj nekih iskoraka u sudbenoj vlasti.* Na djelu je metastaziranje predsjedničkih ovlasti, a možda i uvod u čisti predsjednički sustav
“Uz Pašalića, na Pantovčaku sam zatekao Milana Vukovića i Smiljka Sokola, a razgovaralo se o krivičnom progonu Feralovih urednika zbog dodjele nagrade Shit of the Year Franji Tuđmanu.”
“Od mene je također iz Predsjedničkih dvora traženo da poduzmem kazneni progon protiv Ferala zbog iskazivanja cijene u lipama.”
tekst
* gospodine Olujiću, kako tumačite najnoviju Vladinu zakonsku inicijativu po kojoj bi predsjednik Republike trebao predlagati kandidate za predsjednika Vrhovnoga suda i državnog odvjetnika Republike Hrvatske?
- Radi se, jednostavno, o tome da se Tuđmanu žele dati protuustavna ovlaštenja, no čini mi se da ponuđena rješenja hrvatske vlade nisu preveliko iznenađenje, posebice za ljude koji prate hrvatsku političku i pravosudnu scenu. Morate voditi računa o tome da Franjo Tuđman u svojstvu državnog poglavara i predsjednika vladajuće stranke već čitav niz godina govori o jedinstvu vlasti kao vladajućem modelu u ovoj zemlji, nasuprot u Ustavu proklamiranoj trodiobi vlasti, te da on veoma često zna rabiti sintagmu o obvezi svih državnih tijela, pa tako i sudbene vlasti, da provode “jedinstvenu državnu politiku”. Riječ je, dakle, o upornosti vladajuće stranke, hrvatske vlade i državnoga poglavara da predloženim zakonskim rješenjima konačno i definitivno sudbenu vlast stave pod svoj nadzor.
* Mislite li da će Tuđman konzumirati predloženo zakonsko rješenje, odnosno možemo li u bliskoj budućnosti očekivati smjene na čelu Vrhovnoga suda i Državnog odvjetništva?
- Čvrsto sam uvjeren da se takva rješenja ne bi ugrađivala u zakone da se Tuđman ne namjerava njima poslužiti.
KAKO ZAJAŠITI USTAV
* Dobro, ali zar vidite nekoga tko bi vjernije mogao služiti Franji Tuđmanu i njegovu režimu od Milana Vukovića i Marijana Hranjskog?
- Očito je da njih dvojica revno služe državnome vrhu i da je riječ o osobama koje su pogodne za osvarenje ideje o obvezi svih tijela državne vlasti da provode jedinstvenu državnu politiku. Svojim dosadašnjim postupcima i potezima njih su dvojica to višekratno dokazala. Teško bih se mogao sjetiti nekoga tko bi taj posao, ako se to uopće može, radio bolje od njih, ali u vođenju kadrovske politike postoje različita iznenađenja i njih nikad ne treba isključiti. Dakle, ne tvrdim da će Vuković i Hranjski biti smijenjeni i da će na njihova mjesta u najskorije vrijeme doći drugi ljudi, ali se Tuđman tim zakonskim izmjenama želi osigurati za slučaj da dođe do nekih iskoraka u sudbenoj vlasti.
* Radi se, dakle, o dodatnom koncentriranju moći u rukama jednoga čovjeka.
- Posve je sigurno riječ o demonstraciji političke sile i koncentriranju najveće moći u rukama Franje Tuđmana, koji u toj operaciji ne mari ni za ustavne ovlasti, ni za bolje demokratske običaje. On, jednostavno, želi veću vlast nego što mu je Ustav dopušta. Predsjednikove su ovlasti utvrđene Ustavom, a to znači da se te ovlasti ne mogu proširivati zakonima, kao što se događa u ovom konkretnom slučaju oko predlaganja kandidata za predsjednika Vrhovnog suda i državnog odvjetnika Republike Hrvatske.
* Pravni temelj za svoj zakonski prijedlog Vlada nalazi u ustavnoj odredbi po kojoj se predsjednik Republike brine o redovitom funkcioniranju državne vlasti. U Vladinu obrazloženju isto tako stoji da je za djelovanje najvišega sudbenog tijela u zemlji, dakle Vrhovnog suda, “svakako od značenja pravodobno imenovanje njegova predsjednika”. Slažete li se s ovim konstatacijama?
- To je obrazloženje apsurdno jer ono o čemu je ovdje riječ svakako ne spada u brigu predsjednika Republike o redovitom funkcioniranje državne vlasti. Po meni bi se briga o redovitom djelovanju državne vlasti trebala očitovati u tome da predsjednik Republike osigura pretpostavke za uspješno funkcioniranje sudbene vlasti, ponajprije mislim na njezinu samostalnost i neovisnost. Usto, imenovanje predsjednika Vrhovnog suda nije od najvišeg značenja za djelovanje sudbene vlasti, jer ta osoba nije ništa drugo doli sudac Vrhovnog suda koji uz sudačke poslove obavlja i poslove tzv. sudske uprave. Po meni je daleko važnije imenovanje sudaca i, ako bismo prihvatili Vladino obrazloženje, uskoro bism mogli doći do apsurdnog zaključka po kojemu bi u budućnosti, radi redovitog djelovanja sudbene vlasti, predsjednik Republike dobio ovlaštenje da predlaže i suce najvišeg suda, pa ako hoćete i svih sudaca u pravosudnom sustavu. Po istoj bi se logici Tuđmanu moglo dati ovlaštenje da predlaže predsjednika hrvatskog parlamenta, jer je i to od značenja za uspješno funkcioniranje državne vlasti. Na djelu je, znači, metastaziranje predsjedničkih ovlasti do gornje granice polupredsjedničkoga sustava ili se možda radi o uvodu u čisti predsjednički sustav.
KAKO SMAKNUTI FERAL
* Bili ste, gospodine Olujiću, državni odvjetnik, predsjednik Vrhovnog suda, te predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost. Koliko ste puta, u te otprilike tri godine, bili pozvani na razgovor k Franji Tuđmanu?
- Bilo je dosta razgovora, kako s Tuđmanom tako i s predstojnikom njegova ureda, te sa savjetnicima za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Naravno, bilo je i dosta telefonskih kontakata s predsjednikom. Ne sjećam se točnog broja.
* Je li vam Tuđman osobno ikad naredio da u nekom konkretnom slučaju postupite onako kako njemu odgovara?
- Bilo je različitih zahtjeva, ali nikad nije zatražio da se postupa protiv Ustavom i zakonima predviđenih rješenja. Moglo bi se reći da predsjednik Republike nikad nije intervenirao, a da se u intervenciji mogao prepoznati njegov pojedinačni interes. Vjerojatno će vas iznenaditi ono što ću sad reći: Tuđman je od mene telefonski tražio da se procesuiraju svi zločini koje su pripadnici HV-a napravili na oslobođenim područjima nakon “Bljeska” i “Oluje”. E, druga je stvar što su pojedine policijske uprave i vojni organi na terenu opstruirali procesuiranje zločina.
* Je li Tuđman od vas ikad izravno tražio da pronađete zakonsku mogućnost za smaknuće nekih novina, primjerice Feral Tribunea?
- On to nije izravno tražio od mene, ali su to tražili njegovi savjetnici.
* Koji savjetnici?
- Dok sam bio državni odvjetnik, to su tražili Ivić Pašalić i Hrvoje Šarinić. Dakle, stvarno ne mogu kazati da je Tuđman takvo što od mene izrijekom tražio, ali ne mogu ni tvrditi da takvi zahtjevi nisu rezultat Tuđmanovih svakodnevnih kontakata s njegovim najbližim suradnicima.
* Jesu li se Pašalić i Šarinić tijekom tih dogovora o uništenju Ferala pozivali na Tuđmana?
- Nisu izravno. Razgovori su uvijek vođeni s konkretnim povodom, uglavnom nakon nekog teksta o državnom poglavaru ili njegovoj obitelji. Obrazloženje je uvijek bilo “vidiš ti što se radi i ovo se više ne smije ponoviti”.
* Kako je izgledao njihov prijedlog da se takvi tekstovi ubuduće ne bi ponavljali?
- Nije postojala mogućnost zabrane novina, ali je u svakom slučaju postojala mogućnost da se pojedini mediji i novinari zbog objavljenih tekstova “privedu licu pravde”, te da se “primjereno kazne”. Isto tako uvijek se planiralo da se uz pomoć drugih tijela vlasti sasiječe ekonomska osnova takvih listova, te da se stvore pretpostavke za njihovo gašenje.
KAKO GONITI IVANČIĆA I ČULIĆA
* Koliko je sastanaka u Predsjedničkim dvorima bilo posvećeno planiranju Feralove likvidacije? Mislim, naravno, na sastanke kojima ste osobno bili nazočni.
- Nije bilo puno tih razgovora, možda četiri ili pet. Prvi put me je na sastanak pozvao Ivić Pašalić, i to nedugo nakon što sam postao državni odvjetnik. Uz Pašalića, na Pantovčaku sam zatekao tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Milana Vukovića te Smiljka Sokola, a razgovaralo se o krivičnom progonu Feralovih urednika zbog dodjele nagrade Shit of the Year Franji Tuđmanu. Tada sam čitavim nizom pravnih i političkih argumenata pokušavao dokazati pogrešnost takvog razmišljanja i uspio sam ih uvjeriti da se odustane od krivičnog progona. No, oni su se ubrzo dosjetili drugom rješenju, za čiju su provedbu pronašli ministricu prosvjete i kulture Vesnu Girardi-Jurkić, koja je potpisala sramnu odluku o uvođenju poreza na pornografiju Feralu.
* Kojim su se argumentima Pašalić i Šarinić koristili kako bi vas uvjerili u opravdanost sudskog progona Feralovih urednika?
- Kod tih ljudi, jednostavno, postoji nevjerojatna zaslijepljenost Tuđmanovom povijesnom veličinom i ulogom, i oni sasvim ozbiljno misle da je Franjo Tuđman nedodirljiva osoba. Oni ne mogu prihvatiti činjenicu da u ovoj zemlji može postojati list koji će kritički pisati o državnome vođi, koji je, naravno, nepogrešiv. To je njihov jedini argument. Milan Vuković se tom prilikom nije opirao Pašalićevim zahtjevima, dok se, opet ću vas iznenaditi, Smiljko Sokol najvećim dijelom složio s mojim argumentima protiv kaznenoga gonjenja. Od mene je, isto tako, iz Predsjedničkih dvora traženo da poduzmem kazneni progon protiv Ferala zbog iskazivanja cijene u lipama, a s HRT-a je, uz pozivanje na “najviše mjesto”, vršen pritisak da njihove kamere budu prisutne izricanju prve presude Viktoru Ivančiću i Marinku Čuliću. Na oba zahtjeva poslao sam negativan odgovor.
Ivica Đikić - 677 |
|||||||||
