Vlada se u tjednu za nama izjasnila da nema namjeru u izbornoj godini mijenjati Ustav zbog uvođenja obveznog srednjeg školstva. Ujedno je najavljeno da od jeseni država uvodi mjere kojima će se poticati učenike na upis u srednje škole, a roditeljima olakšati daljnje djetetovo školovanje. To je bio povod za razgovor s ministrom znanosti, obrazovanja i sporta Draganom Primorcem.

• Zašto se odgađa promjena Ustava za godinu i pol?
- Organizirali smo velik broj javnih rasprava sa stručnjacima svih profila, od obrazovanja do ustavnog prava, i s našim socijalnim partnerima u kojima se pokazalo da stvaranje preduvjeta za uvođenje obveznog srednjeg školstva do prve kvalifikacije traži velike infrastrukturne i kadrovske promjene. Svi smo svjedoci da je u zadnjih 50 godina socijalizma ulaganje bilo bitno zanemareno.
Tijekom mandata ove vlade Hrvatska je uistinu pokrenula promjene ka društvu znanja. O tome svjedoče podaci o povećanju državnog proračuna za obrazovanje, povećan je broj novih radnih mjesta, više se ulaže u gradnju škola i opremanje. Sve to govori da konačno stvaramo uvjete da obrazovanje bude svima dostupno pod jednakim uvjetima. Bez stvaranja uvjeta kako bi se ustavne odredbe uistinu mogle poštivati, promjene Ustava same po sebi ne znače ništa.
 

• Zašto je potrebno propisivati obvezu srednje škole?
- Obrazovna slika hrvatskog stanovništva nije zavidna. Šokantan je podatak da oko milijun i pol stanovnika nema završenu srednju školu. A naš je cilj da do 2010. godine postanemo vodećom zemljom u ovom dijelu Europe kad govorimo o obrazovanju. Hrvatska je u tri-četiri godine napravila ono što su neke zemlje radile šest do deset godina i zato smo morali krenuti intenzivno, no ujedno biti mudri i voditi računa o stvaranju preduvjeta za uvođenje obveznog srednjeg obrazovanja.
Naš je cilj sustavno se brinuti za odgoj i obrazovanje djece kako bismo ih što dulje zadržali u sustavu. Školovanje mora trajati najmanje do 16. godine, a Hrvatska je među rijetkim zemljama u svijetu koja misli da učenje traje do djetetove 14. godine. To je mimo svih pravila pedagogije jer mnoga znanstvena istraživanja govore da se kognitivne sposobnosti razvijaju upravo do 16. godine. U zemljama OECD-a obvezno obrazovanje u prosjeku traje 11 godina i devet mjeseci, a u Hrvatskoj samo osam godina. Čak je i Makedonija, koja je iskoristila neka hrvatska iskustva o promjenama u školstvu, ove godine odlučila promijeniti svoj ustav da bi produljilja obvezno obrazovanje.

• Na koji način mislite natjerati roditelje da upisuju djecu u srednje škole?
- Želimo osvijestiti važnost i potrebu obrazovanja kako među roditeljima i učenicima, tako i u cijelom društvu. Roditelji prije svega moraju osjetiti odgovornost prema svojoj djeci ako ona ne upišu i ne završe srednju školu. Ni u kojem slučaju ne govorimo o prisili i zakonskoj obvezi, već o odgovornosti i potrebi da se shvati kako se bez srednjoškolskog obrazovanja bitno smanjuju šanse mladih da se zaposle i kvalitetno žive.

• Mislite li da će i bez sankcija roditelji pristati slati djecu na školovanje umjesto da, primjerice, rade na imanju?
- Kao socijalno društvo, želimo stvoriti jednake preduvjete obrazovanja za svu djecu i mlade. I Ustav kaže da je srednjoškolsko obrazovanje svakom dostupno pod jednakim uvjetima. A svi smo svjesni da u stvarnosti to nije tako. Na žalost, djeca u Vukovaru i Dalmatinskoj zagori nemaju iste uvjete kao ona u velikim gradovima. Iz tih razloga za generaciju učenika koja ove godine upisuje prvi razred srednje škole, uvodimo besplatne udžbenike, prijevoz, smještaj i prehranu u učeničkim domovima. Ujedno poboljšavamo uvjete školovanja - povećavamo broj nastavnika i stručnih suradnika radi veće individualizacije nastave. Ono što je jako važno, nastavne programe moderniziramo i usklađujemo s potrebama tržišta rada, a ujedno zanimanja usklađujemo s europskim kvalifikacijskim okvirom. Uz to, definitivno namjeravamo uvesti jednu smjenu.

• Nije li jedna smjena preambiciozna ideja za 2010. godinu?
- Kao što je premijer rekao, treba postići sve preduvjete kako bi se u društvu stvorila jasna potreba i koncept izgradnje i opremanje škola. Mobilizirali smo cijelu naciju. Pokrenuli smo masovnu gradnju škola. Postavili smo visoke ciljeve.
Od 2004. do 2007. izgradili smo 253 školska objekta, a osigurali smo sredstva za gradnju njih još 260 u sljedećih nekoliko godina. Cilj nam je do 2010. godine ukinuti rad škola u tri smjene. U tu svrhu izdvaja se novac iz državnog proračuna te zajam koji smo dobili od Svjetske banke u iznosu od milijardu kuna. Naravno da nam je u interesu da sve hrvatske škole rade u jednoj smjeni, ali isto tako smatram da smo napravili maksimalno s obzirom na materijalne okolnosti.
Pogledajte samo koliko se povećao proračun Ministarstva obrazovanja od 2004. godine. Ovaj je broj fascinantan jer iznosi gotovo 35 posto, a i to je najbolji pokazatelj što ova vlada i premijer misle o obrazovanju.

• Ipak sada govorite o višegodišnjim projektima za koje očekujete da će se nastaviti i nakon izbora. Otkud novac za besplatno srednje obrazovanje i jednu smjenu?
- Nakon donošenja Nacionalnog programa mjera za uvođenje obveznog srednjoškolskog obrazovanja, iz našeg proračuna ćemo izdvojiti 50 milijuna kuna za smještaj i prehranu u učeničkim domovima. Procjenjujemo također da će izvan mjesta stanovanja osnovnu školu završiti oko 20.000 učenika potencijalnih putnika, što je gotovo 30 posto cijele populacije koja će se upisati u srednje škole. Za njih ćemo sa 25 milijuna kuna osigurati besplatni prijevoz. Za udžbenike, kojima će se koristiti učenici nekoliko sljedećih generacija, u ovoj godini ćemo izdvojiti 77 milijuna kuna. Taj model osiguravanja udžbenika je iznimno dobar. Osim odgojne funkcije jer će učenik biti odgovoran i morat će čuvati svoje udžbenike, pretpostavlja i manja ulaganja u sljedećim godinama jer će udžbenici vrijediti nekoliko generacija. Tako ćemo za učenike prvih razreda naredne generacije izdvojiti tek četvrtinu potrebnog iznosa.
Vjerujem da će sve to motivirati dodatno roditelje da potaknu djecu na upis u srednju školu, a i same učenike. Uz to, ovih dana krećemo s intenzivnom kampanjom u javnosti u kojoj ćemo reklamnim spotom i jumbo-plakatima pod sloganom »Srednja škola za sve« pozivati učenike na upis u srednje škole.

• Što ako postignete suprotni efekt i učenici još masovnije navale na gimnazije?
- Sada se u gimnazije i umjetničke škole upisuje oko 27 posto srednjoškolaca, što bismo do 2010. trebali podići na 35 posto zato što će se najveći broj tih učenika odlučiti na daljnje obrazovanje na našim sveučilištima i veleučilištima. A to nam je cilj jer idemo prema povećanju broja visoko obrazovanih.

• Hoće li se povećavati broj gimnazija?
- Vjerujem da bi strukovnom školstvu ipak trebalo dati veliku važnost jer će mnogi iz četverogodišnjih strukovnih škola nastaviti obrazovanje. Treba napomenuti da je povećan ulaz u visoko obrazovanje upravo zahvaljujući otvaranju novih stručnih studija, odnosno veleučilišta. Lani smo imali na veleučilištima i sveučilištima upisano 37 tisuća studenata, a prije ih je bilo daleko manje. Tu smo napravili veliki iskorak, sličan onome kakav je svojedobno učinila Njemačka. Pohvalno je što su se i lokalne zajednice snažnije uključile u upisnu problematiku i same traže odobrenje za određene programe koji su potrebni lokalnom gospodarstvu.

• Hoće li Vlada do kraja mandata stići donijeti državni pedagoški standard?
- Uskoro očekujem prijedlog nacionalnog pedagoškog standarda koji će definirati veličinu razreda, školsku opremu, odnos broja učenika i učitelja i nastavnika i drugo. Dakle, od prostorno-arhitektonskih preko zdravstveno-higijenskih do didaktičko-metodičkih i drugih pretpostavki. To će biti temelj za pokretanje stvarnih promjena zakona o osnovnom i srednjem školstvu.

• Je li dobro u takve promjene ulaziti prije izbora?
- Sve što radimo, radimo vrlo temeljito i uvijek nastojimo uvažiti mišljenje struke i znanstvenika. Smatram da je sve što smo dosad napravili iznad interesa bilo koje političke opcije, i to je veličina ove vlade. Osim toga, premijer je jasno rekao da se u promjenu Ustava neće ići u izbornoj godini. No u donošenje pedagoškog standarda mora se ići, čak i ako ne bude gotov do izbora. Pedagoški standard je ključni dokument u školstvu i sramota je našeg društva što nemamo definirane minimalne uvjete - od vrtića do srednje škole. Taj standard se iščekuje već jako, jako dugo i ove godine napokon ide u proceduru. To je zadnja stvar koju ću napraviti kao ministar.

Mirela Lilek