Koalicijski partneri HSS i HSLS ovaj su tjedan predstavili svoj gospodarski program na kojem su timovi stručnjaka i stranačkih ljudi radili nekoliko mjeseci. Ono što ga razlikuje od programa drugih stranaka, među ostalim je prijedlog o liberalnijoj regulaciji tečaja kune. Pitanjem o tome započeli smo razgovor za Vjesnik s predsjednikom HSS-a Josipom Friščićem.

• Znači li promjena monetarne politike koju zagovarate slabljenje kune radi poticanja izvoza?
- Liberalizacija tečaja kune jedna je od mjera našeg programa. Tečaj kune mora se preispitati jer je sadašnji destimulativan za izvoznike, dovodi ih u poziciju gubitaša. To ne znači da tečaj treba promijeniti generalno, ali mu sigurno treba pridati veliku pozornost jer bez toga nema ozbiljnijeg iskoraka u izvozu.

• Vodi li vaš prijedlog računa i o mnogim građanima koji imaju kredite s valutnom klauzulom?
- Svjesni smo toga da građanima prijeti dužnička kriza zbog velike kreditne zaduženosti. Ono što je apsurdno i čega nema u drugim zemljama, to je da se u Hrvatskoj svi zaklinju kako vjeruju u kunu, a gotovo da nema ugovora bez valutne klauzule. To treba mijenjati u interesu građana i domaće valute, i to tako da kreditiranje bude u valuti u kojoj primamo plaću i u kojoj se, uostalom, temeljno zadužujemo.
 

• Liberalizacija tečaja bila bi izravni udar na brojne Hrvate koji već otplaćuju ionako skupe kredite.
- Ne zagovaramo jednokratnu devalvaciju koja bi nesumnjivo pogodila stotine tisuća ljudi. To je veliki problem i tražimo da se o njemu otvoreno razgovara. Moguće je to riješiti na način da se ugovori s valutnom klauzulom preračunaju u kunske vrijednosti i nastave tako dalje servisirati. Ponavljam, ne tražimo da se išta lomi preko koljena, pogotovo ne zagovaramo rješenja koja bi bila na štetu građana. Ovo je poticaj naše koalicije da se o tome povede ozbiljna rasprava.
 

• Izvoznici već godinama traže liberalniju regulaciju tečaja kune. Je li tečaj glavna prepreka što hrvatski proizvodi nisu konkurentni?
- Sve zemlje čije je gospodarstvo izvozno usmjereno, nizom mjera stimuliraju svoje izvoznike da bi bili konkurentni. To što oni zovu postizanjem konkurentnosti, za naše proizvođače znači poslovanje u nejednakim uvjetima. Jer, na vanjskom tržištu cjenovno nisu konkurentni ili pak moraju imati dvostruke cijene - jedne za hrvatsko tržište, druge za izvoz. Onda se događa da u proizvodnji isključivo za izvoz svi plaćamo posljedice nekonkurentnosti. Naš program nudi niz mjera, poput manjih poreznih opterećenja kojima država mora intervenirati želimo li konkurentne proizvode. Mnogo se govori o brodogradnji, ali malo ljudi zna da 30 posto cijene broda svi plaćamo. Nijedan brod ne bismo prodali bez beskamatnih kredita i intervencija iz proračuna! Dobro, opredijelili smo se da i time povećamo izvoz. Ali, postoji niz drugih grana i proizvođača koji mogu postati veći izvoznici dobiju li status kakav ima brodogradnja.

• To su za HSS poljoprivreda, prehrambena industrija i turizam za koje tvrdite da najbrže mogu ostvariti dodanu vrijednost i odvesti Hrvatsku u svijet.
- Zemlja koja nema sigurnu opskrbu svojih građana kvalitetnom hranom nesigurnija je od zemlje koja nema dovoljno oružja. Hrvatska ima mogućnosti i za veliki izvoz hrane, a ipak uvozimo sve i svašta. Samo je u prva četiri mjeseca uvezeno voća i povrća za 120 milijuna dolara, a mesa za više od 92 milijuna. Je li to put kojim trebamo nastaviti?!

• Što konkretno sadrži HSS-ov program preporoda sela?
- Hrvatskoj je nužna ratarska rajonizacija pa bi se, primjerice, znalo da u Dalmaciji treba poticati proizvodnju voća, povrća, vina i maslinova ulja, a da je Slavonija žitnica u kojoj treba stimulirati proizvodnju dovoljnih količina pšenice. Treba odbaciti »spasonosnu formulu« koju nam mnogi nude i po kojoj je budućnost poljoprivrede u formiranju velikih farmi koje mogu nastati pretvorbom bivših kombinata i davanjem velikih površina državnog zemljišta na desetljetne koncesije. Ne treba nam stvaranje novih posjeda, naš je put u očuvanju 100.000 obiteljskih gospodarstava. Sve drugo znači daljnje propadanje sela, što je i najveći problem današnje Hrvatske. Čak 82 posto sela gubi ljude, a 200 sela već je pusto. U tome se najbolje oslikava politika neravnomjernog razvoja.

• Nisu li domaća seljačka gospodarstva danas premala da bi opstala na tržištu?
- Nisu, jer primjeri iz sjeverne Italije, Koruške i Bavarske pokazuju da se itekako može biti konkurentan s ratarskom proizvodnjom na 150 hektara, a u stočarstvu i na posjedima od 50 hektara. Ali, nužne su mjere osmišljene poljoprivredne politike, što HSS i nudi, kojima će se poticati proizvodnja hrane što je danas uvozimo. Za preporod sela potrebno je šest milijardi kuna godišnje, za što nije dovoljan novac iz pretpristupnih europskih fondova.

• Jeste li na gospodarskom programu tako dugo radili zato što je bilo teško pomiriti HSS-ovo inzistiranje na prednostima prirodnih nacionalnih potencijala s HSLS-ovim zahtjevom ubrzane privatizacije?
- Dugo smo usklađivali program, ali zato što smo htjeli imati konkretne modele koje ćemo ponuditi građanima. Kad je riječ o velikim sustavima, i jedni i drugi zagovaramo privatizaciju, ali ne prodaju strancima. Treba, međutim, vidjeti gdje će završiti novac od privatizacije. Potrebno ga je, za razliku od dosadašnje prakse, usmjeriti u razvoj, otvaranje novih radnih mjesta ne bi li se ostvarilo ono što svi priželjkujemo, a to su više stope gospodarskog rasta.
 

• Treba li privatizirati velike državne sustave poput HEP-a?
- Da, ali država mora zadržati utjecaj na njihovo funkcioniranje, što je praksa u zemljama Europske unije. Kada dođe na red HEP, najveći sustav koji još nije dodirnut, treba odvojiti proizvodnju od distribucije struje. To je dobro od posebnog interesa i o njemu ovisi kvaliteta života na pojedinim područjima. Taj se sustav nikako ne smije prodati strancima! Proda li im se, dogodit će nam se kao i s PTT-mrežom koju su financirali naši građani, ali nikad nisu namireni. Strane tvrtke kojima smo to prodali, u matičnim su zemljama u velikoj krizi, a u Hrvatskoj zbog monopola ubiru goleme profite.

• Je li nam potrebna daljnja liberalizacija ekonomije s obzirom na zamjerke MMF-a da se država još previše miješa?
- Dio smo globalnog tržišta i trebaju nam prilagodbe kako bismo se na njemu što bolje snašli. Postoje djelatnosti u kojima država nema što tražiti i mislim da su u brojnim granama liberalni odnosi već uspostavljeni. Ali, ono što u Hrvatskoj najviše vrijedi uz ljude i pamet, to je naš prostor. On najviše vrijedi u Europi i zato je tolika jagma za njim. To ne smijemo rasprodati, »pojesti« za dnevnu potrošnju.

• Otkud u vašem programu i prijedlog o ubrzanoj privatizaciji hotela, čemu ste se dosad protivili? Je li to ustupak HSLS-u?
- Nije to ustupak liberalima. Protivili smo se načinu privatizacije. Hotele treba prodati, unijeti svježi kapital i povećati broj zvjezdica. Ali, protiv smo davanja hotela za jednu kunu nakon čega vlasnik vrlo brzo vrati svoj kapital. Imovinom se onda špekulativno raspolaže, a radnici osvanu na ulici. Zato u ugovoru jasno mora biti naznačeno očuvanje radnih mjesta. U privatizaciji hotela treba zaštititi i puno hektara okolnog zemljišta, odnosno obale, jer je to pitanje raspolaganja pomorskim dobrom.
 

• Tražite i vraćanje turizmu statusa izvoznika.
- Turizam je glavni motor ubrzanog razvoja i novog zapošljavanja. Hrvatska ima mogućnosti zaraditi od turizma i 12 milijardi dolara, ali su nužne promjene u poreznoj politici. Treba nam oko 150.000 novih ležajeva najviše kategorije i osnivanje zona elitnog turizma, a ne forsiranje masovnog turizma. I, naravno, gostima treba nuditi domaću hranu, a ne ih »šopati« proizvodima iz Čilea i Kine.

• Zato ste obećali 500 autohtonih hrvatskih proizvoda koji će, budete li na vlasti, za četiri godine biti prepoznatljivi u svijetu. Nije li to pretjerano s obzirom na to da ih danas nemamo ni 10?
- Naše su mogućnosti dostatne za još veći broj robnih marki, ali to podrazumijeva formiranje barem 20 agencija, a ne prepuštanje svakog proizvođača da se sam bori s konkurencijom sa svojim zeljem, paprikom, sirom, pršutom… Tu je opravdano ulaganje države jer ono što po proizvodnoj cijeni vrijedi 10 kuna, kad se dobro »brendira« i pošalje na tržište, vrijedi 20 kuna. Od toga ćemo svi imati koristi. Želim da se u Hrvatskoj, umjesto uvoznih, jede varaždinsko zelje, međimurski krumpir, podravski sir, istarsko i dalmatinsko maslinovo ulje koji će i u svijetu biti cijenjeni.

• Može se primijetiti da u vašem programu ima dovoljno koalicijskog potencijala za suradnju i s desnicom i ljevicom nakon izbora.
- Nismo osmišljavali pojedina poglavlja kako bismo se dopali mogućim partnerima. Nudimo program, ali i konkretne mjere za postizanje glavnih ciljeva - okretanje proizvodnji koja donosi dodanu vrijednost, povećanje konkurentnosti izvoza, ravnomjerni razvoj svih krajeva i veća uloga lokalne samouprave u kreiranju vlastita razvoja. Neće nakon izbora biti sporazuma ni s kim samo da bismo došli na vlast i podijelili fotelje. Ali, bit će stavljanja na stol našeg programa za koji smo sigurni da će ga građani ocijeniti kvalitetnim i ostvarivim.

• Vi i Đurđa Adlešić samouvjereno tvrdite da će vaše stranke biti u novoj vladi. Trenutni rejting vam ne ide na ruku, još nema očekivane sinergije.
- Uvjeren sam da Hrvatska nema šanse ne otvori li procese istaknute u našem programu, pogotovo pitanje ravnomjernog razvoja zemlje. Svaka čast Božidaru Kalmeti zbog truda na razvoju Zadra koji dobiva milijardu kuna i premijeru Ivi Sanaderu zbog izgradnje mosta na Pelješcu, ali moramo voditi računa o svim krajevima. Ne očekujem da samo broj mandata bude razlog postizbornog partnerstva, iako i dalje tvrdim da ćemo imati najmanje 15 do 20 zastupnika. Naša koalicija neće nikome biti partner samo radi osvajanja saborske većine. Na temelju programskog suglasja treba formirati kompetentnu vladu, a uvjeren sam da nje neće biti bez HSS-a i HSLS-a.

• Vlada na čelu s HDZ-om ili SDP-om, svejedno vam je?
- Bilo koja!

Ivka Bačić