NADAN VIDOŠEVIĆ, PREDSJEDNIK HRVATSKE GOSPODARSKE KOMORE, U KRIZI I RECESIJI, ULAGANJIMA U INFRASTRUKTURU, ULOZI CRKVE, INTELEKTUALACA...

Predsjednik Hrvatske gospodarske komore Nadan Vidošević, između ostaloga, upozorava na to da Republika Hrvatska mora što prije iskoristiti svoju najveću prednost. To je njezin prometni položaj, koji treba razviti u funkciji ekonomske suradnje izvaneuropskih zemalja s Europom, za vlastito dobro i u korist zemalja cijele regije.

Mislite li da je to pravi put iz ekonomske krize?
- Sad je trenutak za potpuno otvaranje Hrvatske prema svijetu, ali na novoj osnovi. Rast više ne možemo temeljiti na rasprodaji nacionalnog bogatstva i na zaduživanju u inozemstvu vodeći, kao do sada, protunarodnu ekonomsku politiku. Moramo početi razgovor o tome kako iskoristiti naše prometne koridore, koji su jedna od pet temeljnih vrijednosti Hrvatske. Mislim na prometnu i energetsku infrastrukturu, na našu vodu, tlo i more. Njih više ne smijemo ispustiti iz ruku. Oni moraju ostati trajno bogatstvo Hrvatske i njezinih ljudi, nešto što nije za rasprodaju, nego temelj za sutrašnje blagostanje.

Napredak regije

Kako Hrvatska može bolje iskoristiti prometni položaj?
- Pogledajmo zemljovid. Hrvatska je jedna od središnjih komunikacijskih točaka u svijetu. Nije slučajno to što je tzv. razdjelnica civilizacija nastala upravo ovdje. Tu razdjelnicu Mediterana, srednje Europe i Orijenta, koja je nekoć bila razlog brojnih ratova i naše patnje, trebali bismo pretvoriti u poveznicu i stjecište različitosti, u našu prednost i u zalog naše budućnosti. Sve to bogatstvo oko nas, koje je utjecalo i na našu kulturu i identitet, treba pretvoriti u ekonomski potencijal. Hrvatska leži na najdubljem morskom ulazu u europski kontinent s njegove južne strane, što joj daje najveću komparativnu snagu. Smatram da treba stvoriti promišljenu prometnu infrastrukturu koja će u zemljama od Rusije, preko Kine, Indije, Japana, Južne Koreje, arapskog svijeta, Brazila do SAD-a, biti prepoznata kao komunikacijska točka za prostor srednje i jugoistočne Europe. Ako svjetske ekonomske sile izaberu upravo nas za komunikacijsku točku s Europom, otvara nam se perspektiva za razvoj na novim temeljima.

Bi li od toga imali koristi i hrvatski susjedi?
- Dakako. Mislim da jadranske luke od Drača do Trsta treba povezati kao alijansu, kao protutežu Rotterdamu i ostalim sjevernoatlantskim lukama koje su glavni zapadni ulaz u Europu. Položaj tih luka na Jadranu je blagodat i prilika za napredak ne samo Hrvatske nego cijele regije. Taj projekt bi koristio Bosni i Hercegovini, Albaniji, Sloveniji, Srbiji, Crnoj Gori i drugima.

Što konkretno predlažete?
- Hrvatska bi trebala sagraditi veliki cargo-aerodrom, na području između Bosiljeva i Zagreba. Najmodernijim željeznicama trebalo bi ga povezati s jadranskim lukama i unutrašnjosti. Treba nam i jadranska željeznica od Drača, preko Ploča, Splita, Šibenika, Zadra, do Rijeke, Pule, Kopra i Trsta, obvezno s tunelom kroz Učku. Na drugoj strani, valjalo bi produljiti plovni put Savom do Zagreba i pretvoriti ga u riječnu luku. Taj cargo-aerodrom ne bi imao konkurencije sve do Frankfurta. Našao bi se u zaleđu Rijeke i jadranskih luka, a ispred Zagreba, koji bi se Savom i Dunavom integrirao s Rajnom. Na tu infrastrukturu prirodno se naslanjaju Mađarska, Austrija, Češka, Slovačka, Srbija, Rumunjska, sjeverna Italija, a dijelom Njemačka, Poljska i Ukrajina.

Naplatiti patnje

Sve je to lijepo i krasno, ali otkuda novac za takvo nešto?
- Svakako ne iz daljnje rasprodaje Hrvatske i kredita, nego iz kapitala ovih koje sam naveo, uvažavajući njihove interese, ali prije svega vodeći računa o našim interesima, našem blagostanju i blagostanju naše djece u stoljeću u kojem živimo.

Logično je zapitati se otkuda zapravo početi?
- Moramo se najprije pogledati u ogledalo. Stari smo, slabo obrazovani, malo nas je, nemamo sustav koji potiče radne navike, a na žalost nemamo ni dovoljno rentnih bogatstava. Ali ako se riješimo arogancije tamo gdje ne treba, a pokažemo više samopoštovanja prema sebi tamo gdje treba, lakše ćemo se dogovoriti i razraditi strategiju i na temelju nje krenuti u razgovor sa svijetom, koristeći naše komparativne prednosti. Nemamo razrađenu strategiju čak ni s najbližim saveznikom SAD-om, najzaslužnijim za sve pozitivne prijelomne točke u novijoj hrvatskoj povijesti, koji praktički nema svoj kapital u Hrvatskoj. Nemamo razrađene odnose s Rusijom, da ne govorim o rastućim gospodarstvima poput Kine, Indije, Brazila, arapskoga svijeta. Mi trebamo Europsku uniju, ali sudbina će nam biti tužna ako se svedemo na još jednu zvjezdicu na karti EU. No ako napravimo ovo što predlažem, Hrvatska može imati stoljeće prosperiteta. Naplatit će sve one patnje koje je proživjela u tisuću godina, još od raskola svjetova. Hrvatska samostalnost i budućnost ne smije ovisiti samo o hrvatskom vojniku nego i o činjenici da smo interes svijeta i da nas taj svijet brani zbog sebe. To je vrhunac uspjeha i diplomacije, na iskustvu Dubrovačke Republike.

A što je s iskustvima Irske ili Finske?
- Trebamo učiti od svijeta, ali ne trebamo irsku, finsku, korejsku ili malezijsku priču. Kopiranje ne pomaže. Mi trebamo originalnu hrvatsku priču o uspjehu, a možemo je ispričati i uz pomoć najboljih iskustava iz vlastite povijesti.

Gospodarski slom

Bojim se da Komora tu ne može mnogo učiniti?
- Može, Komora je predstavnik gospodarstva i zato na tome radimo i dužni smo na tome raditi. Veliki biskup Strossmayer sjedio je u klupi osječke Komore i aktivno sudjelovao u raspravi o razvoju slavonskoga gospodarstva, zauzimajući se za gradnju željezničke mreže. Istarski svećenici još su sredinom 19. stoljeća sudjelovali u inicijativi za gradnju tunela kroz Učku, ne samo radi povezivanja Istre i matice zemlje nego i radi ekonomskog povezivanja. Danas Crkva u tim raspravama gotovo uopće ne sudjeluje, kao da to nisu pitanja bitna za naš narod. Najvažnije narodno pitanje jest od čega ćemo živjeti da bismo mogli opstati. Slabo se čuje i glas akademika iz HAZU. Hrvatska je praktički pred gospodarskim slomom, a političke stranke ne pokazuju sposobnost i spremnost za dogovor o temeljnim pitanjima naroda i države. Nemamo ni dogovor socijalnih partnera, kao da će nam ga donijeti netko sa strane. Trebaju nam dodatna dva milijuna radno aktivnog stanovništva da bismo pokrili mirovine i socijalne fondove na razini odnosa otprije četvrt stoljeća. To nisu pitanja ni ljevice ni desnice.

Pojasnite malo, zašto to sve nabrajate?
- Zato što su sve sastavnice hrvatskoga društva - vlast i opozicija, sindikati i poslodavci, Crkva, HAZU, Matica hrvatska, Komora i drugi - dužne dati svoj doprinos u promišljanju Hrvatske. Dužne su dati i doprinos zajedničkom djelovanju. Nažalost, države s nedostatkom demokratske tradicije ne baštine kvalitetu zajedničkog djelovanja. Ali ne možemo više voditi politiku što gore za jednoga, to bolje za drugoga. Ako tako nastavimo, svima će biti gore. Ako uspijemo sve bitne sastavnice društva dovesti u konstruktivni dijalog, imamo izgleda. Ovo nije izazov za jednu vladu ili stranku, za bilo kojeg socijalnog partnera, za Crkvu ili bilo koju drugu instituciju. Ako netko misli da je bolji od drugih, da može nešto napraviti poput Mesije, ili da može stajati sa strane i dijeliti lekcije, u zabludi je. U tome svi trebaju sudjelovati. Ovo govorim pod pretpostavkom da svi vjerujemo u Hrvatsku, volimo je i želimo joj prosperitet.

Branko PODGORNIK