DOŽIVOTNI BIVŠI PREDSJEDNIK REPUBLIKE, KOJI LJETUJE U TRPNJU, PROGOVORIO ZA ‘SPEKTAR’ O HRVATSKIM AKTUALNOSTIMA...
 

Dok je bio hrvatski predsjednik, Stipe Mesić ljeti se odmarao u Vili Bakarić na Hvaru. A sad, kao doživotni bivši predsjednik Hrvatske, ljetuje u Trpnju na Pelješcu.

– Neuništivi doktor Andrija Hebrang od toga gdje ću poći na ljetni odmor stvorio je – državno pitanje! – počeo je Mesić. I nastavio:
– Dok mene uopće ne zanima što uvaženi doktor radi, gdje je, čime se bavi, on i sada, kada više nisam hrvatski predsjednik, budno prati svaki moj korak i imao je potrebu oglasiti se o tome gdje ću se ovoga ljeta odmarati.

Evo, sad koristim priliku kazati neuništivom Hebrangu da sam dobio oko 40 poziva da s obitelji ljetujem od Istre do Konavala. Zvali su me ljudi s cijeloga Jadrana, htjeli ugostiti... I evo me u Trpnju, kod mojih dragih prijatelja, zajedno s obitelji i Ivom Goldsteinom, koji mi je došao u posjet, kod obitelji Jakše i Marine Begović. I uživam gledati – Mare Nostrum Croaticum! I sretan sam što su ga partizani 1945. godine cijeloga vratili Hrvatskoj!

– Čekajte, odmah ste počeli s partizanima...

– Ma ne, ne... Samo sam konstatirao povijesnu činjenicu. Koju neki ne žele čuti...

Daleko od stranačkoga života

– Ipak ste i ovoga ljeta bili na Hvaru!

– Tamo sam u minulih deset godina stekao velik broj prijatelja, zavolio sam Hvar i otišao tamo na jednodnevni izlet...

– ... Vidio sam fotografije kako ste na Hvaru išli srediti bradu, frizuru i – obrve!?

– Ispravak netočnog navoda: obrve mi je zabranjeno dirati! One me štite od kiše i sunca. Kad pada kiša samo ih malo spustim i kiša se slijeva niz lice, kapi ne upadaju u oči. A za ljetnjih žega ne trebaju mi sunčane naočale, tad obrve malo više spustim pa mi oči i jedan dio lica budu u hladovini...

– Ja sam mislio da ćete ovoga ljeta biti i u „političkoj hladovini“... A ono se svi raspisali o Mesićevom ponovnom ulasku u politiku, o Mesiću kao lideru ljevice, o Mesiću kao lideru trećeg bloka... A Vi se uporno o svemu tome – ne oglašavate!

– Dok sam bio predsjednik i svakodnevno odgovarao na raznorazna novinarska pitanja, nekima je smetalo što „sve živo“ komentiram. A sad, kad ništa ne komentiram, tim istima smeta što – ništa ne komentiram!? Njima smetam govorio ili šutio... A što ću im ja!?

– Onda, vraćate li se u hrvatsku političku svakodnevicu...

– Ja sam prisutan u hrvatskoj političkoj svakodnevici. Radni dan mi traje kao i kad sam bio predsjednik. I na ovoj funkciji lobiram za Hrvatsku, za njezino gospodarstvo, na usluzi sam Vladi i predsjedniku za bilo što za što im ustrebam. Tako da sam sad, na određen način, ambasador Hrvatske prema svijetu. Zadržao sam brojne kontakte s inozemnim državnicima, političarima, uglednim ljudima i gospodarstvenicima, stojim u službi domovini. Uz to, obasut sam pismima građanki i građana, mole me za usluge, savjete, pomažem im koliko mogu.

– Vidim da okolišate s odgovorom na moje pitanje, pa ću biti konkretniji: dolazite li na čelo hrvatske ljevice, Trećeg bloka, Kukuriku koalicije...

– Ne! Ostajem doživotni bivši predsjednik Hrvatske! Uostalom, obećao sam supruzi Milki da ću, nakon deset godina predsjednikovanja, malo „ohladiti“ od aktivne politike. To obećanje sam donekle i ispunio, iako sam na jedan drugi način prisutan u politici. Daleko od stranačkoga života...

– Što mislite o Kukuriku koaliciji?

– Ujedinjena oporba zasigurno je jača od svake oporbene stranke ponaosob. Legitimno je pravo oporbenih stranaka da koaliraju, jednako kao što je legitimno pravo vladajućeg HDZ-a da traži koalicijske partnere. Tko se bolje „ujedinio“, pokazat će idući parlamentarni izbori.

Podržavam Josipovića

– Dok ste bili predsjednik, niste bili baš u dobre s Jadrankom Kosor, a otkad niste na čelu Hrvatske premijerku redovito hvalite...

– Ne znam odakle vam ta informacija da s gospođom Kosor nisam bio u dobre!? S njom sam imao nekih nesporazuma u predizbornoj utakmici za predsjednika Hrvatske. Ali tad u predizbornoj kampanji, dozvoljeni su i neki udarci koji u normalnoj političkoj komunikaciji nisu običaj. Tako je bilo i između gospođe Kosor i mene. Nakon toga s aktualnom premijerkom nisam imao nikakav nesporazum. Naprotiv, u ono pola godine, za vrijeme moga predsjednikovanja koliko je Jadranka Kosor bila premijerka, surađivali smo odlično... Ona je učinila neke stvari koje bivši premijer Ivo Sanader nije želio učiniti...

– Na što mislite?

– Ponajviše na slučaj INA. Gospođa Kosor je objavila papire gdje je vidljivo sve što se događalo oko prodaje INA-e. Bolje reći, oko davanja upravljačkih prava MOL-u. Tu neke stvari treba razjasniti: tko je dao „zeleno svjetlo“ za davanje upravljačkih prava MOL-u, kada je na Vladi donesena ta odluka, tko je dao okvire za takvu odluku, koliko je to koštalo... Ima još nerazjašnjenih pitanja oko INA-e, a i nekih drugih značajnih stvari koje su do dolaska gospođe Kosor bile tajna!

– Jasno je da ovim rečenicama gađate – Ivu Sanadera!

– Ne gađam ja nikoga... Ja sam samo tražio transparentnost u, da ga tako nazovem – Slučaju INA! Triput sam zvao Ivu Sanadera, želio da primi vodeće ljude INA-e, oni ipak najviše znaju o najvećem hrvatskom gigantu. Triput se oglušio na moje pozive, a kad sam ga nazvao četvrti put rekao mi je: „Nema potrebe primiti ih, sve je oko INA-e dogovorio Damir Polančec!“ Mislim da je moj komentar suvišan...

– Jeste li se sreli s bivšim premijerom za kojega se, na dan kad razgovaramo, piše da je otišao u Los Angeles!

– Ne znam gdje ljetuje Ivo Sanader, možda to zna doktor Andrija Hebrang koji, očito, ima hobi proučavati gdje tko od hrvatskih političara ljetuje. Ivu Sanadera u ovih godinu dana jednom sam slučajno susreo, bilo je to u zagrebačkom Restoranu “Baltazar”. Rukovali smo se, kratko popričali u stilu – kako obitelj, kako zdravlje – i to je sve!

Vruća politička jesen

– Je li Vam po guštu kako Hrvatsku vodi Vaš nasljednik Ivo Josipović?

– Podržavam Ivu Josipovića. Mislim da on i Jadranka Kosor vode Hrvatsku pravim putem prema Europi. Mislim i da, sukladno svojim ustavnim ovlastima, predsjednik Josipović pravodobno reagira i upozorava na sve nelogičnosti vezane za hrvatsku unutarnju politiku.

– Predsjednik Josipović se poklonio nevinim žrvama u Bleiburgu, Vi to niste učinili. On je u samo nekoliko mjeseci uspostavio srdačne odnose sa srbijanskim predsjednikom Borisom Tadićem, a Vi ste, kako su neki pisali, skoro zaratili sa Srbijom. Josipović je vratio diplomatski zbor na Alku, a Vi ste – uspješno održavali hladne odnose sa Sinjanima!

– Vi ste sve to malo iskarikirali, izokrenuli, napuhali... Nije to baš tako. Istina, u Bleiburg nisam otišao niti bih ikada otišao. Bezbroj puta sam o tome govorio: u Teznome je bilo nevinih žrtava, uvijek sam osuđivao i osuđujem svaki zločin, ma tko ga uradio, a u Bleiburgu se komemorira ustaškoj kvislinškoj ideologiji! Uz ljude u crnome, uz ustaška obilježja.

Ja tamo nisam išao i neću nikad ići. Odnosi sa Srbijom? Nisam ja nikada udarao po Srbiji nego po onome kako se odnose prema politici Milorada Dodika i Republike Srpske. Hrvatska i dandanas poručuje Hrvatima u Bosni i Hercegovini kako je BiH njihova domovina, kako je Sarajevo njihov glavni grad, kako sva svoja prava moraju tražiti u Sarajevu.

E, nikad nisam čuo da je ijedan srbijanski političar to kazao Miloradu Dodiku. Koji, to je valjda jasno, otvoreno igra na kartu da će se međunarodna zajednica umoriti i da će ostvariti svoje nakane. On zapravo želi na miran način ostvariti ono što je Slobodan Milošević želio ostvariti tenkovima, krvlju, mnoštvom nevinih žrtava...

To mu neće poći za rukom, jedinstvena Bosna je želja Amerike, međunarodne zajednice, cijeloga normalnog svijeta. A Alka i Sinj... Valjda je sad svima jasno da je u „moje vrijeme“ Alka bila ispolitizirana, da je to bio cirkus sa samo jednim zadatkom: udarati po Stipi Mesiću, vrijeđati ga i diskreditirati! To im, dakako, nije uspjelo.

A tamo gdje me se besramno vrijeđa, bezrazložno napada, ja ne idem... Sad se na Alki pjeva druga pjesma, atmosfera je normalna, svim ljudima Cetinske krajine i njihovoj Alki želim svaku sreću. Jednako kao i Ivi Josipoviću čiji je „predsjednički stil“ malo drugačiji od moga. S tim da o strateškim stvarima, vezanim za hrvatsku unutarnju i vanjsku politiku, mislimo uglavnom isto.

– Ovo ljeto je vruće, baš danas je vrlo sparan dan. Očekujete li i – vruću hrvatsku jesen?

– E, vi ste prvi novinar koji od mene traži – vremensku prognozu!? Molim vas, kakva će biti jesen u Hrvatskoj pitajte gospodina Zorana Vakulu...

– ... Dobro, dobro... Bit ću precizniji: kakva će po vama biti hrvatska politička jesen?

– Vruća! Ljudima je sve teže, Hrvatska se sve više zadužuje. Sledio sam se pročitavši kako se naše novo, tko zna koje po redu, zaduživanje ocjenjuje – uspjehom!? Znate li što ću ja smatrati hrvatskim uspjehom? Kad vidim da smo vratili dugove ili bar dobar dio dugova! To je uspjeh, a ne novo zaduživanje. A toga neće biti dok Hrvatska konačno ne pokrene proizvodnju.

Znate li što mi sad pada na pamet? Prvomajska, Jedinstvo, Jugoturbina, Jugoplastika... Mogu nabrojiti stotinu nekadašnjih hrvatskih privatnih giganata koji su nestali. A nestali su zato da bi se „modri Hrvati“, oni kojima su prsa pomodrila od toga što se busaju u prsi govoreći o svom hrvatstvu, obogatili. Sve je počelo onda kad je odlučeno da Hrvatsku treba voditi – 200 bogatih obitelji! Pametnome dosta. A sad – idem u more!!!

piše MILORAD BIBIĆ