Nakon što je Vlada u utorak predstavila rebalans proračuna, razgovarali smo sa savjetnicom premijerke Jadranke Kosor i ravnateljicom Ekonomskog instituta Zagreb Sandrom Švaljek o utjecaju odluka Vlade na fiskalnu politiku i daljnji gospodarski oporavak Hrvatske.

• Predstavljen je rebalans proračuna, koji mediji nazivaju kozmetički. Očekivalo se, naime, da će biti smanjeno za pet milijardi, a smanjeno je za milijardu i pol. Vaš stav o prijedlogu rebalansa?
- Ako je rebalans uzrokovan očekivanjem većeg deficita nego što je bilo zacrtano prvobitnim proračunom, onda bi izmjene u planu, načelno gledano, trebalo prije svega predvidjeti na rashodnoj strani proračuna. U ovom trenutku ne raspolažem točnom brojkom o visini dodatnog deficita u odnosu na onaj prvobitno planirani, međutim mogu pretpostaviti da je riječ o dodatnom deficitu od oko 1,5 do dva posto BDP-a, što je otprilike pet milijardi kuna. Taj je dodatni deficit djelomično uvjetovan slabijim punjenjem proračuna, dakle nižim poreznim prihodima, djelomično ranijim ukidanjem kriznog poreza i smanjenjem prosječnog opterećenja poreza na dohodak, a djelomično i višim rashodima koji su uglavnom izvanredne prirode. Prije svega tu mislim na naknade za štete uzrokovane poplavama i rashode za provedbu referenduma o Zakonu o radu, te na rashode uvjetovane slabijom gospodarskom aktivnošću, poput naknada za nezaposlene.
Kao što vidimo, dio porasta deficita je ili izvanrednog ili cikličkog karaktera i samim time prihvatljiviji nego da se radilo o porastu redovnih državnih rashoda. Međutim, naravno da se umijeće vođenja fiskalne politike sastoji i u tome da se deficit drži pod kontrolom, pa čak i u izvanrednim okolnostima. Očito je, međutim, da je u Hrvatskoj trenutačno uštede politički teško postići, te je i smanjenje redovnih rashoda od oko 1,5 milijardi barem znak svijesti o tome koliko je važno rashode prilagoditi mogućnosti ostvarivanja prihoda.
 

• Je li sad ovaj dodatni deficit od šest milijardi velika opasnost za hrvatsku budućnost i sljedeći proračun?
- Fiskalna su pitanja u posljednje vrijeme u javnoj političkoj raspravi dobila i nešto veću važnost no što bi trebala, te smatram da bi fokus javnosti trebalo u nekoj mjeri preusmjeriti na strukturne reforme te na pitanje konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva i stvaranje povoljnih uvjeta za strana ulaganja. Vlada bi svoje napore trebala usredotočiti upravo na olakšavanje oporavka gospodarstva, što bi u konačnici dovelo i do boljeg punjenja državnog proračuna te do manjeg problema s fiskalnim deficitom. Deficit će ove godine biti nešto veći od četiri posto BDP-a, što je razmjerno puno, međutim, u usporedbi s mnogim zemljama, u ovom trenutku ne i dramatično. Ono što može biti zabrinjavajuće jesu povećani izdaci za kamate na javni dug i moguće pogoršanje uvjeta zaduživanja, stoga smatram da bi dio rješenja trebalo pronalaziti u drugim načinima financiranja deficita, a ne isključivo u zaduživanju. Zato je i u Programu gospodarskog oporavka predviđena prodaja manjinskih udjela države u trgovačkim društvima, odnosno privatizacija društava iz državnog portfelja.

• Grčki primjer je, recimo, pokazao kako se može deficit može uspješno jako srezati, i to za šest mjeseci. S time da su se Grci to odlučili napraviti tek kada im je dogorjelo do prstiju. Bismo li i mi trebali shvatiti da je situacija ozbiljna i krenuti grčkim putom?
- Grčki je primjer dobra pouka za Hrvatsku jer pokazuje da, ako se predugo daju nerealna obećanja, a osobito ako se ona i ispunjavaju, onda je to sigurni put u fiskalnu krizu. Smatram da bismo upravo upozoreni tim grčkim iskustvom trebali razmišljati o ozbiljnim promjenama u ponašanju javnog sektora. To je i naglašeno u Programu gospodarskog oporavka. Na više se mjesta u tom dokumentu spominje potreba racionalizacija i povećanja efikasnosti u javnom sektoru. Racionalizacija u nekim slučajevima znači i smanjenje broja zaposlenih, što je politički osjetljivo pitanje, no ne mora biti neizvedivo ako se radi postupno i u skladu s jasnim i dobro razrađenim planom.

• Kako bi se moglo rasteretiti gospodarstvo? Osim, kao što predlaže HUP, smanjenjem neporeznih davanja?
- U smjeru neporeznih davanja već se krenulo, a ukidanje kriznog poreza te smanjenje prosječnog opterećenja porezom na dohodak također se može smatrati rasterećenjem i za poslodavce, odnosno poduzetnike. No, gospodarstvo treba rasteretiti ne samo financijski, nego i administrativno. Trebalo bi skratiti i ubrzati pribavljanje različitih dozvola i druge procedure, smanjiti neizvjesnost u pogledu tumačenja propisa te, prije svega, unaprijediti funkcioniranje pravnog sustava.

• Neki predlažu porez na imovinu preko nekretnina, kapitalnih dobiti...
- Porez na imovinu je zanimljiva tema koju će zasigurno trebati prije ili kasnije otvoriti, nadam se, u nekim mirnijim okolnostima, a ne pod pritiskom potrebe za namicanjem dodatnih sredstava za državnu blagajnu. Porezi na imovinu vrsta su poreza kakvu dosad nismo imali u poreznom sustavu koji je bio izgrađen na ideji oporezivanja potrošnje, te je kao takav bio primjeren trenutku kada je uveden, jer je, zahvaljujući vrlo širokoj poreznoj osnovici, mogao jamčiti sigurne i izdašne prihode. Međutim, danas, kada je vlasništvo nad različitim oblicima imovine mnogo rasprostranjenije nego devedesetih, može se raspravljati o uvođenju poreza na imovinu. Taj porez ima, teoretski gledano, neke svoje nedostatke, ali ima i prednost koju ne bi trebalo zanemariti, a to je da može aktivirati tržište i u konačnici dovesti do smanjenja cijena nekretnina.

• Za ovu jesen najavljena je mirovinska reforma.
- U posljednje se vrijeme u različitim raspravama pojavljivao prijedlog ukidanja drugog stupa mirovinskog osiguranja, ali to jednostavno nije nešto o čemu bi trebalo raspravljati kao o bilo kakvom rješenju problema u mirovinskom sustavu. Mirovinska reforma koju je Hrvatska provela vodila je računa o dugoročnim demografskim kretanjima, o činjenici da je omjer između broja umirovljenika i broja zaposlenih u Hrvatskoj izrazito nepovoljan s tendencijom da se i dalje pogoršava. Zbog toga je uveden trostupni mirovinski sustav u kojem se dva stupa mirovinskog osiguranja temelje na kapitaliziranoj individualnoj štednji, i koji u dugom roku može omogućiti primjerenu mirovinu budućih umirovljenika. Naravno, s obzirom na to da su u međuvremenu uvedene neke izmjene u prvom stupu mirovinskog sustava, mogućnost da sustav u cjelini osigura primjerene mirovine sve je manja i može se uvećati samo porastom doprinosa za drugi stup mirovinskog osiguranja, a ne njegovim ukidanjem.

• Kada se priča o ukidanju drugog stupa, Dragan Kovačević je rekao da bi se taj novac mogao iskoristiti. Međutim, to je novac građana, to država ne bi smjela dirati.
- Upravo tako. Osim toga, država bi taj novac potrošila na tekuće izdatke, a nakon toga pojavio bi se golem problem financiranja mirovina u budućnosti. To bi bilo otprilike kao da zbog bifteka zakoljete kravu.

• Koliko ste zadovoljni svojom ulogom premijerkine savjetnice?
- Funkcija savjetnika nije radno mjesto, jer ne podrazumijeva više od povremenih sastanaka i tematskih razgovara. Stoga je bespredmetno govoriti o nekom velikom zadovoljstvu ili nezadovoljstvu takvim angažmanom. No, smatram izazovom i pozitivnim iskustvom izraziti mišljenje ili prenijeti stav struke onima koji odlučuju.

• Bi li bilo zadovoljstvo kada bi se dogodilo nešto pozitivno?
- U svakom slučaju. Treba, međutim, razumjeti da je ekonomija jedno, a politika drugo - ekonomske savjete politika može uvažiti ili ne. Bilo bi mi drago kada bi se savjeti struke slušali i uvažavali, ali politika vodi računa o širem političkom kontekstu, te u skladu s njime donosi svoje odluke, što sam naučila prihvatiti čak i u onim slučajevima kada se s tim odlukama potpuno ne slažem.

Daniel Patrik Brčić
daniel.patrik.brcic@vjesnik.hr