DR. DRAGAN KOVAČEVIĆ, EKONOMSKI STRATEG HNS-A, O REBALANSU PRORAČUNA, LOŠIM POTEZIMA VLADE I DOBRIM POTEZIMA KOJE BUDUĆA KOALICIJA SDP-HNS NAMJERAVA UČINITI...
Premda danas u Hrvatskoj, s obzirom na gomilu problemu u kojima smo već godinama, prevladavaju pesimistični tonovi glede bolje budućnosti i skorašnjeg izlaska iz gospodarske krize, dr. Dragan Kovačević, ekonomski strateg HNS-a, ipak ne misli tako.
- Na ovaj način kako sadašnja Vlada vodi zemlju, a posebno gospodarsku politiku, kriza se neće zaustaviti. Ali izlaz postoji, no s potpuno novim pristupom. Za takav pristup treba imati novu ekonomsku politiku, nove reformske zahvate i novu razvojnu politiku. To su tri temelja na kojima mora počivati hrvatsko društvo i ekonomija u cijelosti.
Ipak, rebalans od kojeg se mnogo očekivalo donesen je i takav kakav je s njim se treba pomiriti, bar do izbora, ma kada oni bili?
- Nažalost, ovakav rebalans državnog proračuna vodi zemlju u daljnju recesiju, daljnji kaos i produbljivanje krize, i to sa samo jednom populističkom mjerom. Vlada tvrdi kako su oni ti koji nisu smanjivali plaće i mirovine. Kao da je to od njih netko tražio. Smatram da na rashodovnoj strani proračuna ima još prostora za uštede, ali rješenje je na prihodovnoj strani. Vrijeme je, naime, da Hrvatska počne nešto proizvoditi i stvarati nove vrijednosti.
Koaliciju ne bi trebalo širiti s HSLS-om, jer je on poznat kao stranka koja je razarala dvije vlade
* BDP mora minimalno rasti između 5 i 6 posto kako bi mogli servisirati naše dugove, jer je kamata na vanjska zaduživanja 6 posto.
* Zakonsko reguliranje unutarnje nelikvidnosti: HNS je još prije godinu dana uputio prijedlog zakona prema kojem se ne može ići ni u jednu novu državnu investicija dok stara nije plaćena.
* Otvaranje javnih radova: hitno pristupiti izgradnji nizinske pruge Rijeka-Zagreb-Budimpešta (postojećim sredstvima iz fondova EU).
* Gradnja nekoliko hidrocentrala i jedne termoelektrane, jer Hrvatskoj danas nedostaje 50 posto energije potrebne za vlastitu proizvodnju.
* Aktiviranje robnih zaliha i svih postojećih proizvodnih kapaciteta od Dalmacije do Slavonije u poljoprivredi, drvnoj industriji i turizmu.
* Kreditiranje proizvodnje kroz HBOR.
* Fiskalno rasterećenje, posebice obrtnika.
* Oporezivanje najbogatijih.
|
Nedavno ste izjavili kako će ostanak sadašnje Vlade biti poguban za hrvatsko društvo u cjelini. Tvrdite da imate recept za izlazak iz krize. Ako bi sutra bili novi izbori, koji bi to bio vremenski period u kojem bi eventualno nova vlada mogla garantirati da će Hrvatska krenuti putem oporavka?
- Ne postoji period, nego trenutak. Od trenutka dolaska na vlast nove vlade, a nadam se da će to biti vlada SDP-a i HNS-a s koalicijskim partnerima, ta vlada neće imati 100 dana. Ona će jednostavno morati krenuti u reformske zahvate već prvog dana. Naše mjere za izlazak iz krize su manje-više poznate, ali one ništa ne moraju značiti u trenutku kada dođemo na vlast jer za pola godine imat ćemo još goru sliku nego što je ova danas i trebat će nam nove mjere koje ćemo morati u tom trenutku eksplicirati.
Spriječiti propadanje Slavonije i Baranje
Nije li to opet stvaranje alibija, po principu "eto, nismo znali koliko su krali..."?
- Ponavljam, nema alibija, kao što nećemo imati ni uobičajenih 100 dana. Ali danas govoriti o mjerama, a da zapravo ne znamo stvarne podatke koliki je debalans cijelog sustava, kolika su stvarna zaduženja, kolika su jamstva, bilo bi neozbiljno. Prije svega moramo okupiti stručne ljude i zamijeniti ovu nesposobnu garnituru na vlasti. I to ne samo na ministarskoj razini. Mi moramo napraviti jednu potpuno novu strukturu, počevši od srednjeg managementa u državnoj upravi pa naviše. Ukratko, zamijeniti nesposobne onima koji znaju i mogu. Već tim potezom učinit ćemo 30 posto napretka. Osim toga, treba 200-300 mladih ljudi poslati u Bruxelles da nauče kako se koriste sredstva iz fondova EU. Jer ne treba zaboraviti da će Hrvatska 2012. ulaskom u EU raspolagati s dva proračuna - domaćim i onim iz EU, koji iznosi 3,6 milijardi eura. I zato moramo biti spremni uzeti ta sredstva.
Zapravo, pozicija svake oporbe je vrlo komotna. Može kritizirati koliko hoće, pa čak i nuditi rješenja sve dok nema odgovornosti?
- Iduća vlada ne smije imati nikakav alibi, kakva god situacija bila. I ono što je najvažnije: ta iduća vlada mora biti spremna izgubiti sljedeće izbore, s obzirom na to da će to biti potpuno reformska vlada, koja će od prvoga dana vući nepopularne političke poteze. Ali to je nešto što nema alternative.
Svaki student ekonomije zna da je glavna rak-rana hrvatskog društva premali broj zaposlenih (u odnosu prema onima koji ne rade), a posebno činjenica da samo 17 posto radno sposobnog stanovništva stvara višak vrijednosti. Kako promijeniti taj trend budući da to ne ide preko noći?
- Osobno mislim kako se taj trend može i kratkoročno promijeniti. Mi danas imamo 1,2 milijuna umirovljenika, 300 tisuća nezaposlenih i 1,5 milijun onih koji rade. Matematički to je potpuno neodrživo. S druge strane, u Hrvatskoj danas uvozimo sve. Od igle do lokomotive - i slame. Kod nas su višak postali samo ljudi. De facto 4,5 milijuna Hrvata je postalo višak u vlastitoj zemlji. To je samo potvrda da u ovom društvu nešto ne valja.
Ali, kako pokrenuti proizvodnju?
- Dovoljno bi bilo samo obrnuti neke parametre, primjerice u turizmu, koji posljednjih godina donosi 6 milijardi eura prihoda, pa da već sljedeće godine efekt bude veći za dvije-tri milijarde. Ako s jedne strane 80 posto hrane uvozimo, a imamo milijun hektara neobrađenog zemljišta, bilo bi dovoljno već sljedeće godine zaposliti sve kapacitete u Slavoniji i Baranji pa da stvari krenu nabolje. Treba početi kreditirati proizvodnju, a ne potrošnju. Treba, dakle, kreditirati poljoprivredne proizvođače i drvnu industriju, koji bi upravo preko turizma plasirali svoje proizvode, jer ovakav turizam kakav danas imamo nikome ne koristi. Dok god Slavonija bude socijalni slučaj i socijalna regija, Hrvatska neće izići iz krize. Ako imamo državu u kojoj se rad ne cijeni nego samo uvoz i mešetarenje, onda je jasno zašto Slavonija propada. Tek kada Slavonija ponovno postaje najbogatija regija, onda će Hrvatska sigurno izići iz recesije. Dakle, efekti se mogu postići relativno vrlo brzo. Primjerice, kada bismo uspjeli smanjiti uvoz poljoprivrednih proizvoda za dvije milijarde kuna (jer sada 4,5 milijardi kuna više uvozimo poljoprivrednih proizvoda nego što iz izvozimo), to bi značilo da za te dvije milijarde ljudi više proizvode u Hrvatskoj i da taj novac ostaje ovdje.
Hrvatska ipak nije Južna Amerika
Zašto to do sada nije napravljeno?
- Jednostavno zato što je posljednih godina postojao mentalni sklop da je lakše dobiti 2 tisuće kuna socijalne pomoći nego raditi.
Kako priznati da smo nepovratno izgubili ako ne 15 onda 10 godina da stvorimo strategiju ekonomskog razvoja kao što je to napravila Irska ili Finska?
- Nažalost, to je prošlo i sada se treba okrenuti budućnosti. Hrvatska danas ima 4,5 milijuna stanovnika i svakim danom nas je sve manje, a imamo osjećaj da nikome ne trebamo. Vidite što se danas događa u Velikoj Britaniji. Njihov premijer radi nepopularne poteze - reže gdje treba rezati, stimulira tamo gdje treba stimulirati i uza sve to ima veliku podršku i građana i medija jer ljudi su shvatili o čemu se radi. Mi možemo još neko kraće vrijeme trošiti nešto čega nema, ali već smo prezaduženi. Upravo zato Hrvatskoj danas treba zdrava razvojna ekonomija i uvođenje veće pravednosti unutar društva. Neodrživo je da imamo 2,3 posto bogatih, a 70 posto siromašnih. Mi nismo Južna Amerika i kod nas treba snažiti srednji sloj stanovništva, a ljude koji su tijekom privatizacije raznim makinacijama došli do velikog kapitala treba jednostavno oporezovati. Ti ljudi moraju vratiti jedan dio društvu. To ne znači da treba zaustaviti poduzetničke procese, ali neodrživo je da se netko vozi u avionima i skupim jahtama dok većina naroda, uvjetno rečeno, gladuje. To izgrađivanje pravednijeg društva nema veći financijski učinak, ali ima snažnu poruku, jer bez stvaranja nove vrijednosti i proizvodnje Hrvatska neće preživjeti.
Pogubno Vladino odustajanje
To je opće poznata stvar, ali valjda postoji neki razlog zašto to do sada nije napravljeno?
- Jedna je vlada dosta radila na reformskim stvarima. Bila je to vlada Nikice Valentića. Nažalost, zbog ratnih vremena nije uspjela provesti reforme do kraja. Račanova je vlada imala pokušaja dobrih poput gradnje autoceste i mirovinske reforme. No, zbog tadašnjih odnosa u koaliciji i zbog pritisaka izvana, nije uspjela u svim reformskim planovima. Kada se 1989. godine raspadala bivša Jugoslavija, govorilo se da se raspala zbog ekonomske krize i duga od 20 milijardi dolara. SFRJ je imala 22 milijuna stanovnika i govorilo se da je bankrotirala. Usporedimo li bivšu zajedničku državu i Hrvatsku, koja sa 4,5 milijuna stanovnika ima dug od 50 milijardi dolara, može se samo postaviti pitanje gdje je zapravo otišao sav taj novac, jer mi efekte ne vidimo.
I ekonomski savjetnici sadašnje premijerke znaju kako se vodi ekonomija, pa ipak pomaka nema?
- Program gospodarskog oporavka koji su oni napisali je solidan. Ali on se više ne ostvaruje. Vlada je odustala od antirecesijskih mjera i jedino što još rade - prave budale od ljudi. Doslovce rade od svih nas budale jer snizili su prihode za 2,8 milijardi kuna, a rashode digli za 900 milijuna kuna i kažu da su napravili rebalans. Pa tko će to platiti? Sve dok nam vanjski investitori budu davali kredite, mi ćemo se zaduživati. Možemo biti dužni i 100 milijardi eura, ali i to će jednom stati, a tada više ništa neće biti naše...
Dražen BOROŠ |
