Govoreći o nužnosti izmjena Zakona o mirovinskom osiguranju kojima će se izjednačiti dob žena i muškaraca za odlazak u mirovinu te uvesti dodatna penalizacija za prijevremeno umirovljenje, predsjednik kluba zastupnika HDZ-a Andrija Hebrang ističe da u Hrvatskoj postoji nezapamćen disbalans u omjeru onih koji rade i broja umirovljenika.

• Svi se slažu da u mirovinskom sustavu treba nešto promijeniti, ali ne slažu se s načinom. Za što se vi zauzimate?
- Mirovinski je sustav neodrživ ne samo u Hrvatskoj, nego i u Europi. Dobna granica morat će se pomicati i to puno brže nego što naslućujemo. Promjene će morati biti puno drastičnije nego što mislimo. Te se promjene politiziraju, ne samo u Hrvatskoj nego svugdje i to je zapreka bržoj reformi sustava. Ljudi se teško odriču privilegija. To se najbolje vidi na primjeru Francuske gdje je zbog najavljenog produljenja radnog vijeka dva i pol milijuna ljudi na ulicama. Suočeni smo s dva problema: jedan je objektivna potreba za brzim promjenama sustava na štetu produljenja radnog staža, a s druge strane je veliki otpor dijela javnosti i politiziranje.
 

• Kako je došlo do tako velikog nesrazmjera između broja zaposlenih i umirovljenika?
- U Hrvatskoj trenutno za jednog umirovljenika radi 1,28 zaposlenih. Za usporedbu, 1980. je za jednog umirovljenika radilo četiri zaposlenika, 1990. tri zaposlenika, a onda je krenulo strahovitom brzinom prema dolje pa već 1997. imamo 1,6 radnika na jednog umirovljenika. Sad te promjene gledamo ne više u desetljećima, nego u mjesecima. Tako je u kolovozu 2009. za jednog umirovljenika radilo 1,37 zaposlenika, a u siječnju ove godine njih 1,28. Ta ubrzana promjena omjera tjera nas na brzo postupanje. A taj veliki disbalans posljedica je produženog očekivanog trajanja života. Dobro je da se životni vijek produžio, no posljedica toga je da imamo puno starijih od 65 godina. Na primjer, 2004. ih je bilo 16 posto u ukupnom stanovništvu, a projekcija je da će 2050. starijih od 65 godina u Hrvatskoj biti 30 posto, a u zemljama Unije čak 50 posto. Dakle, mi ćemo imati trećinu, a Europa polovicu stanovništva u mirovini. S druge strane stoji činjenica da se smanjuje broj onih koji će raditi za te umirovljenike jer je natalitet nizak.

• No, u Hrvatskoj je puno veći broj prijevremeno umirovljenih nego u Europi?
- Da, u Hrvatskoj je situacija još teža zato što se kod nas u mirovinu odlazilo s nepunim radnim stažem pa su mirovinski fondovi bili više opterećeni nego u drugim zemljama. Tako su se kod nas rješavali socijalni problemi. Rat, poraće i tranzicija ostavili su neizbrisiv trag tako da mi danas imamo samo 11,3 posto umirovljenika s punim radnim stažem. Mnogi nam iz ljevice prigovaraju da smo mi ti, koji smo ih poslali u mirovinu. Da, ali kad je propadala jedna tvornica jer je izgubila tržište, bila je alternativa otpustiti, primjerice, 500 radnika ili ih umiroviti. Smatrali smo da je socijalno povoljnije poslati ih u mirovinu i naš mirovinski fond se opteretio, a istovremeno, proračun se smanjivao u vrijeme rata. Doprinosi za mirovinsko tako danas pokrivaju samo 57 posto potreba, sve ostalo ide iz proračuna. To je novac koji bi mogao biti za investicije, a ide u potrošnju. Zato je i ekonomski napredak države usporen.

• Zašto imamo tako puno invalida rada?
- Imamo 240 tisuća invalidskih mirovina, od toga 200 tisuća invalida rada. To je oko 20 posto ukupnog broja umirovljenika, dok ih je u europskim zemljama između pet i sedam posto. U invalidsku mirovinu rada moglo se ići vrlo jednostavno jer je sustav ocjenjivanja invaliditeta rada nesavršen, kompliciran i neučinkovit.

• Je li i dalje takav?
- Da, zato Vlada radi na tome da se pet mjesta na kojima se može ocijeniti invaliditet, centralizira u jedno i propišu stroga pravila. Jer riječ je o ljudima koji nisu do kraja uplaćivali u mirovinski fond, nego su išli ranije u mirovinu iako dio njih nije imao uvjete za to.

• Što se može hitno poduzeti kako bi se popravilo stanje u mirovinskom fondu?
- Kratkoročno tu nema rješenja jer se efekti mjere godinama. Najučinkovitije je produljiti radni staž, no paralelno se moraju otvarati radna mjesta. U protivnom će oni koji će dulje raditi, dakle stariji, zauzimati mjesta mladima i imat ćemo porast nezaposlenosti mladih. Ova mjera ima smisla samo ako ide paralelno s velikim investicijama u otvaranje radnih mjesta jer je inače kontraproduktivna. No ako se ne radi na povećanju nataliteta također nema učinka. Dugoročno rješenje je produljenje radnog staža, otvaranje radnih mjesta i povećanje nataliteta. Tu je Hrvatska u dilemi, kao i mnoge zemlje, investirati novac iz proračuna u otvaranje radnih mjesta ili u zbrinjavanje umirovljenika. Sad se smanjuje novac u proračunu, manje investiramo u otvaranje radnih mjesta, a više trošimo za mirovine. Dolazimo u opasnost da prevlada socijalna komponenta, odnosno briga za umirovljenike, na teret investicija i radnih mjesta, a to je dugoročno najopasnije.

• Kako teku dogovori sa socijalnim partnerima o izmjenama Zakona?
- U ovom traženju ravnoteže najvažniji je razgovor sa socijalnim partnerima jer je prioritet da se sve provede u socijalnom miru. Ako toga nema, ako ljudi izađu na ulice, opet trpi proizvodnja. Zato je dijalog nužan i zato je Vlada potencirala izmjene Zakona po hitnoj proceduri, a onda ih odgodila na redovni rok, zbog socijalnog mira. I to je jedini ispravan put. Važno je i jednakom energijom poticati otvaranje novih radnih mjesta.

• Kad se može očekivati da izmijenjeni Zakon stupi na snagu?
- Dogovor sa socijalnim partnerima je u tijeku i trebao bi biti postignut u idućih mjesec i pol. Sindikati predlažu da se produlji rok u kojem će se izjednačiti na 65 godina dob žena i muškaraca za odlazak u mirovinu, te da se osim dobi uključi i duljina staža jer je nepravedno da netko tko se rano zaposlio, radi dulje. S druge strane su obično oni s visokom stručnom spremom koji kažu kako, dok su studirali, nisu mogli zarađivati. To treba uzeti u obzir i postići određeni balans.

• Neće li najava produljenja radnog vijeka natjerati mnoge koji imaju uvjete da odu u mirovinu prema postojećim, povoljnjim uvjetima?
- Dok god izmijenjeni Zakon ne stupi na snagu, postoji mogućnost odlaska u mirovinu po sadašnjim propisima. Vjerojatno će privremeno biti, uvjetno rečeno, učinjena šteta, no dugoročno će se ona brzo kompenzirati.

• Što mislite o izjednačavanju dobi žena i muškaraca za odlazak u mirovinu?
- Činjenica je da žene zaslužuju određene beneficije u starijoj dobi jer nose velik dio tereta oko brige o kući i djeci. Koliko god mi to htjeli priznati ili ne, tu ravnopravnosti još nema i ženama to svakako treba beneficirati. S druge strane, očekivano trajanje života žene je sedam godine dulje nego muškaraca, a to znači da žene dulje iskorištavaju mirovinski fond. S tog aspekta dobno izjednačavanje je nužno i hitno. Zato se i gotovo sve zemlje odlučuju na taj potez.

Ivana Knežević