BORIS KUNST, SABORSKI ZASTUPNIK HDZ-A, O SINDIKATIMA I OPORBENIM STRANKAMA, SANADERU, MILANOVIĆU I KOJEČEMU DRUGOME
S Borisom Kunstom, nekadašnjim sindikalnim čelnikom, a danas zastupnikom HDZ-a i predsjednikom saborskog Odbora za rad i socijalno partnerstvo, razgovarali smo o domaćoj sindikalnoj sceni, odbijenom zahtjevu za referendumom o izmjenama Zakona o radu, socijalnom dijalogu, povjerenstvu za Inu i drugim stvarima. Nismo mogli zaobići ni pitanja o tome je li “spavač” Ive Sanadera te zašto je šefa SDP-a nazvao “budalom”.
Osjetljiviji od SDP-a
Dio javnosti, a i nekadašnji sindikalni kolege, još Vam zamjeraju što ste iz sindikalnih redova prešli u političke. Što je bilo presudno za tu odluku?
Milanović se ponašao kao budala!
Što vam je bilo da ste Milanovića u Saboru nazvali budalom?
- Priznajem, nije bilo primjereno na taj način razgovarati u Hrvatskom saboru, ali morate shvatiti da smo mi ondje dvanaest sati isprazno lupetali i nadmudrivali se s oporbom, koja nema nikakvih kvalitetnih argumenata i ništa ne nudi građanima osim sebe na vlasti. Pa kad vidite kako liju suze nad sudbinama građana, a znate kakav imaju stav o radnicima, u jednom trenutku vam jezik pobjegne. No, reći nekome da je budala nije psovka, kako je to Milanović ustvrdio. U Anićevom rječniku stoji da se budalom naziva onoga koji “često nerazumno postupa i izaziva podsmijeh drugih”. A on je u tih dvanaest sati rasprave upravo tako nastupio, i to ne jedanput! Svojim je ponašanjem i nerazumnim postupcima izazivao podsmijeh. Dakle, bio je budala.
Prostituciju treba legalizirati
Zagovornik ste legalizacije prostitucije u Hrvatskoj. Zašto?
- Zagovornik sam legalizacije i dekriminalizacije prostitucije jer smatram da je ilegalna prostitucija štetna za društvo. Ona sa sobom vuče i druga zla, od trgovanja ljudima do trgovine drogom i zato bi svim tim makroima, bossovima i sličnima trebalo stati na kraj. Pred tim problemom ne smijemo gurati glavu u pijesak, već ga staviti u zakonske okvire.
Oni udaraju po socijalnim pravima
Zašto smatrate da gospodarska i socijalna situacija danas nije gora nego za vrijeme Račanove vlade?
- Oni su tada potpisali stand-by aranžman s MMF-om i nisu imali prostora za socijalna prava. Sada, kada se opet priziva MMF, imali bi otprilike isti scenarij jer MMF najprije udara po plaćama i socijalnim pravima. Zbog toga ova vlada bježi od MMF-a. Nema drugog razloga. Ukratko, socijalna davanja bila su puno veća nakon što je 2004. godine HDZ došao na vlast. Po tome je HDZ mnogo socijalniji od SDP-a. Što god mislili o ovoj vladi, ona nije smanjila ni jedno socijalno pravo, ni jednom nisu dovedene u pitanje plaće i mirovine. A krizni porez, koji nije bio umotvorina Vlade već socijalnih partnera, uveden je jer je u tom trenutku trebalo djelovati brzo i učinkovito za održivost proračuna.
Najveći problem sindikata jest što su sami sebi problem. Razjedinjeni su pa pojedine političke snage lako ostvaruju utjecaj nad njima. Problem je što su se neki sindikati upleli u političku mrežu iz koje se ne znaju izvući
Volja građana ispoštovana je već samim time što je nakon tolikog broja prikupljenih potpisa zakon povučen iz procedure. Sve nakon toga bilo je čisto politiziranje
|
- Podsjetit ću vas na ideju koju sam iznio dok sam još bio sindikalist, a koja sada ponovno počinje živjeti u sindikalnim krugovima. Riječ je o tome da sindikati samostalno izađu na izbore s nezavisnom listom jer se pokazalo da sindikalno djelovanje post festum nema takvog značaja ni efekta kakvo bi imalo kada bi sindikati imali svoje predstavnike tamo gdje se pišu zakoni i donose odluke. Za vrijeme svake vlade donošeni su propisi koji su išli na štetu radnika, a nakon svega sindikati su mogli samo štrajkati ili prosvjedovati, ali ne i nešto mijenjati. Budući da i na sindikalnoj sceni vlada poznati hrvatski jal, svi su tu ideju doživjeli kao moju želju za osobnom promidžbom. Kada ju sindikalni kolege nisu prihvatili, obznanio sam da se povlačim iz sindikalnog djelovanja i da se želim okušati u politici.
Zašto ste odabrali baš HDZ, stranku koju mnogi smatraju socijalno neosjetljivom?
- Imao sam pozive iz nekoliko stranaka. No u to vrijeme suradnja s tadašnjim premijerom Sanaderom bila je izuzetno dobra, a socijalni dijalog je dobio mnogo veću kvalitetu. Činjenica je da su od 2004. godine mnoga socijalna i materijalna prava povećana u odnosu na mandat Račanove vlade. Također sam shvatio da to nije više onaj HDZ protiv kojeg sam 1998. godine organizirao velike demonstracije i nekoliko puta bio privođen na policiju, već jedna reformirana, socijalno osjetljiva stranka u kojoj sam vidio svoju perspektivu. Interes je bio obostran.
Koji je bio interes HDZ-a da Vas ima u svojim redovima?
- Pa dobili su čovjeka koji dolazi sa sindikalne scene jer u stranci baš i nisu imali nekoga tko se bavio sindikalnim problemima. S druge strane, moj je interes bio doći u parlament. Znam da sam time navukao veliki gnjev mnogih, ali govorim o vremenu kada je vlada imala izuzetno korektne odnose sa socijalnim partnerima. A tvrdnja da je HDZ socijalno neosjetljiva stranka naprosto nije istinita. HDZ je socijalno osjetljiviji od SDP-a.
Milanović čekao da Severina potpiše
Na čemu temeljite tu tvrdnju?
- Kada je SDP s koalicijom došao na vlast, jednostrano je smanjio plaće za 30-40 posto. Zatim su uredbom - koja se inače donosi samo u izvanrednim stanjima! - zamrznuli plaće. Nadalje, smanjili su prava iz Zakona o radu: otpremnine, rodiljne naknade, otkazne rokove i drugo. Mijenjali su stečajni zakon da bi radnike prebacili iz prvog isplatnog reda u drugi. A sve to jednostrano, bez dogovora sa socijalnim partnerima. Nije tada bilo pregovaranja do iznemoglosti kao što to radi sadašnja premijerka ili kao što je radio bivši premijer.
Je li bilo potrebe da sindikati inzistiraju na referendumu nakon što je prijedlog Zakona o radu povučen iz procedure?
- Već sam javno rekao da podržavam sindikalnu inicijativu jer je posve legitimno ono što su tražili oko izmjene dijela Zakona o radu. No zamjeram im što su od samog početka dopustili da im se nametnu i iskoriste ih neke političke stranke. Vidjeli ste kako je Milanović prvih pet dana kalkulirao ne potpisujući zahtjev za referendumom sve dok ga nije potpisala Severina. Političke stranke preuzele su inicijativu i uz pomoć medija radile sebi reklamu u dnevnopolitičke svrhe uvjeravajući radnike da će, ako se donese predloženi zakon, ostati bez svih materijalnih prava, a kolektivni ugovori masovno se raskidati. Kada su skupili toliki broj potpisa, sindikati su trebali kapitalizirati taj uspjeh. No bili su uvučeni u političku mrežu jer su im i stranke donosile potpise. One se nisu htjele zadovoljiti uspjehom koji su postigli sindikati, već su tražile referendum. A sindikati, odnosno pojedinci u njima, koji su uvijek bili podložni političkim utjecajima, nasjeli su na to.
Pa ipak, Ustavni sud je ignorirao 700.000 potpisa...
- Zdravorazumski gledano, razloga za referendum više nema. Da je bilo pitanje: jeste li za to da se ne mijenja Zakon o radu, onda bi to imalo smisla. Ali o tome mogu li se raskidati kolektivni ugovori, a zakon koji o tome govori je povučen, nema više smisla postavljati pitanje.
INA je izgubljena za sva vremena
Dijaloga socijalnih partnera gotovo i nema. Mnogi drže da je tome kriva Vlada jer je prepustila poslodavcima i sindikatima da se međusobno glože.
- Ne želim biti njezin advokat, ali ova je vlada radila tako da ni jedan propis nije donijela bez prethodnog dijaloga sa sindikatima. Ni jednog trenutka socijalni dijalog nije zamro. Oko Zakona o radu vođen je dugi dijalog. Osim normi EU koje je morala ugraditi u taj zakon, Vlada je ponudila prihvaćanje svih ostalih prava onako kako dogovore poslodavci i sindikati. No, na žalost, tog dogovora nema i u tome je problem. Vlada je u jednom trenutku postala arbitar koji mora plivati između dvije struje. Ipak, volio bih da mi netko pokaže ijednu odluku koju je ova vlada donijela sindikatima iza leđa. A od 2000. do 2003. godine takvih je primjera bilo na desetke.
Član ste saborskog povjerenstva za Inu. Je li ono ispunilo zadaću?
- Po meni, to povjerenstvo nije imalo smisla. Logično je da se nikakav jedinstveni zaključak i nije mogao donijeti jer je SDP u povjerenstvu stavljao naglasak na plinski biznis, a mi na prodaju Ine. Preglasavanjem smo donijeli zaključke, a epilog će biti u Saboru.
Je li trebalo Inu prodavati tvrtki koju je ista ta Ina nekoć mogla kupiti bez problema?
- Ono što se jednom proda, nikada se više ne može vratiti. Zato sam bio protiv prodaje državnih poduzeća od posebnog interesa za vrijeme Račanove vlade. Znam da je trebalo novaca, ali skloniji sam posudbi nego prodaji. Meni ni danas nije jasno zašto je udio u Ini prodavan 2003. godine. Imate tumačenje Slavka Linića koji kaže da je bila teška situacija i da je trebalo novaca za oporavak gospodarstva, poljoprivredu i neke kapitalne radove. Ali, to je bilo sredinom 2003. godine, pri kraju njihovog mandata i par mjeseci do izbora! Shvatio bih da se sve to dogodilo početkom njihovog mandata, ali ne 2003. nakon što su, kako kažu, sanirali Inu koja je već krajem 2002. godine ostvarivala dobit od čak dvije milijarde kuna.
Nisam ničiji spavač, kamoli Sanaderov
Dojam je bio da ste svojim pitanjima išli na ruku Ivi Sanaderu dok je svjedočio pred povjerenstvom za Inu.
- Prije njegovog svjedočenja najavio sam da ću se isključivo koncentrirati na razdoblje 2004. godine, kada je on došao na mjesto premijera, budući da se govorilo kako je novac od prodaje Ine potrošen za nekakve gospodarske projekte. Stoga je bilo logično da ga pitam je li taj novac zaista utrošen u to što se govorilo. Također me zanimalo je li bilo moguće ići u raskid tog ugovora koji je sklopila Račanova vlada. To sam želio čuti od osobe koja je tada došla na čelo vlade.
Govori se da ste Sanaderov “spavač” u Saboru. Kako to komentirate?
- Metafora spavača asocira na onoga koji u Saboru samo sjedi i prima plaću pa je za mene neprikladna jer sam itekako aktivan zastupnik. Stvar je u tome što su se mediji počeli loptati sa mnom jer nisam želio odgovarati na pitanja jesam li Sanaderov “spavač” i hoću li s njime rušiti predsjednicu Kosor. S njom sam obavio jedan razgovor u vezi toga i dobio njezinu punu podršku. A s njim nisam imao razloga sukobljavati se jer je naš odnos, dok smo surađivali, bio korektan. Ja podržavam ovu vladu i ne padam ni pod čije utjecaje. A ako se Sanaderu nešto dokaže, onda to ide njemu na teret. Zašto bih mu ja sudio prije suda?
Miroslav FILIPOVIĆ |
