MM: U Hrvatskoj imamo fenomen nekarakterističan za zapadne demokracije, a to je da sindikati nisu vezani za neku stranku (u europi bliske odnose imaju s lijevim strankama). Iz tih se razloga ponekad doživljava kao političku snagu. Osobno bih bio sretniji kada bi sindikati postali ozbiljan korektiv vlasti kako ove sadašnje tako i svake buduće, te na taj način dugoročno pomogli demokratizaciji društva. Oni moraju izgarati za prava radnika ali moraju i strateški razmišljati što će biti s tim radnicima i za 10 ili 15 godina. Ali što se tiče izlazak na izbore nisam siguran da će to pridonijeti dobrobit sindikata i radnika. Bojim se da bi to izazvalo još veće podjele.

 

MM: Ne. SDP neće izgubiti glasove radnika jer smo mi jedina alternativa ovakvoj nesposobnoj vlasti koja nas je odvela do teške situacije.

 

MM: Zato što nismo uspjeli uspostaviti dobru vezu sa sindikatima.

 

MM: Dijelom i zbog toga što tijekom svih ovih godina boreći se za demokratske standarde i izlazak zemlje iz izolacije na tom smo putu, zbog raznih razloga negdje izgubili radnike. Sindikati misle da se SDP nedovoljno bori za radnike, a to jednostavno nije točno! Pa nama su radnici polazište i ishodište svih naših napora, oni su naša baza.

 

MM: To zahtijeva politički i ekonomski trenutak. Svima je jasno da ova Vlada ne može iznijeti teret krize koja se svaki dana sve više i više produbljava. I posebno bi naglasio da je netočno kako bi izvanredni izbori usporili proces približavanja EU. Zanimljiva je teza koja dolazi iz HDZ-a koja kaže da bi izbori usporili pregovore na 4-5 mjeseci. Zašto bi usporili? Jedino ako ne misle da nam treba 4-5 mjeseci dok se ne upoznamo sa stanjem i nastavimo pregovore. I tu se varaju, imamo znanje, sposobnost i najvažnije ljude koji su spremni uvesti Hrvatsku u vrlo kratkom roku u Europsku uniju. Na kraju krajeve svijet ne završava s HDZ-om niti počinje s SDP-om. Izbori nisu revolucija. Ali izbori jesu promjena i to promjena koja ovoj zemlji treba više nego kiša sušnoj zemlji. Svi pozitivni procesi i sve pripreme koje provode stručnjaci samo bi se nastavili pod odgovornim i strateški postavljenim vodstvom druge stranke, u ovom slučaj SDP-a, jer jasno je da HDZ nema za to niti volje, a niti znanja, a što je najbitnije niti kredibiliteta.

 

MM: SDP ima strategiju i viziju kako izvući Hrvatsku iz krize. U više navrata isticali smo da SDP ima programe koje smo nazvali SDP-ove politike koje su okvir za izvlačenje ove zemlje iz blata krize. A što je najvažnije ima ljude koji su spremni pretpostaviti vlastiti boljitak za boljitak Hrvatske. Služiti Hrvatskoj a ne da Hrvatska služi njima.

 

MM: To su hvale vrijedni potezi premijerke Kosor jer se konačno odlučilo stati na kraj toj hobotnici koja ne da da Hrvatska ide naprijed. Pitanje je da li bi se taj proces u HDZ-u dogodio da je ostao stari premijer. Ne zaboravimo da je predsjednica Kosor naslijedila sve ministre iz prijašnje vlade i tek ćemo u slijedećim mjesecima vidjeti koliko ima odlučnosti i spremnosti za prave obračune s korupcijom. Ovdje ne treba zaboraviti i novu klimu u državnom odvjetništvu koje je isto tako zaslužno da se konačno završe afere koje u posljednjih mjeseci potresaju Hrvatsku.

 

MM: Živimo u vremenu kohabitacije i suradnja s Bandićem je nužna za dobrobit građana. Oni nam ne bi oprostili političke igre i sukobe koji bi rezultirali zaustavljanjem razvoja grada Zagreba.Već smo u više navrata pozivali gradonačelnika na suradnju ali nismo naišli na adekvatan odgovor. No, suradnja je zbog naših sugrađana i sugrađanki, nužna i neminovna.

 

MM: Iskreno, prema sadašnjem zakonskom okviru izglasavanje nepovjerenja gradonačelniku je račun bez krčmara. Praktično je nemoguće provesti referendunm na takav način. No referendum za gradonačelnika je već proveden jer kao što znate predsjednik Josipović je u kampanji dobio puno veću podršku građana Zagreba od aktualnog gradonačelnika Bandića. To je bio dokaz da je politika Milana Bandića u odnosu na onu SDP-a gubitnička.

 

MM: Biti gradonačelnik je časna i izazovna funkcija, pogotovo u trenutku kada Zagreb treba odvesti u 21. stoljeće.

 

MM: Diana i ja vjenčali smo se 2005. godine, i vrlo brzo nakon toga smo se odlučili da ako ne uspijemo biološkim putem da ćemo posvojiti dijete. Taj korak nam se činio logičnim i prirodnim, to ne može biti naučeno niti isforsirano jer u tom slučaju ne funkcionira. Krenuli smo u postupak koji je trajao preko godinu i pol dana. Kada su nam javili da postoji mogućnost posvojenja dvoje braće nitko sretniji od nas. Imali smo sreće da smo uspjeli ostvariti tu našu želju i sada imamo dva prekrasna sina koji nam pružaju novu dimenziju neizmjerne radosti života.

 

MM: Ima još puno obitelji koji zaslužuju pažnju i drago nam je da smo spontano skovali jednu novu rečenicu koja opisuje odnos roditelja prema posvojenoj djeci „Neka djeca su rođena iz trbuha a neka iz srca". Želimo dati pozitivan primjer jer nažalost ima previše djece koja čekaju tatu i mamu svaki dan na prozoru jednog dječjeg doma. To se mora promijeniti.

 

MM: Period kada smo imali djecu s nama ali smo ih navečer i nakon vikenda morali vratiti u dom. To je bilo strašno, i za nas i za djecu. Taj plač, tu tugu i nemogućnost da objasniš djetetu zašto ih mama i tata opet vraćaju u dom, zaista je bila teška. Srce ti se cijepa, a nemaš izbora. Te prizore odvajanja jednostavno čovjek pamti cijeli život.