'U Splitu se događalo najviše deložacija iz vojnih stanova... Naša premijerka stanuje u takvom stanu i zaboravila je koliko ga je platila, a i Šeks je bio talentiran u kupovini stanova. Ni čuvari iz Auschwitza se nisu sjećali što su čuvali', kaže Pavle Kalinić u Intervjuu tjedna za Danas.hr.

Čega se bojite najviše na svijetu?
Osim žene, nikoga.

A liftova, buba, aviona, podmorja, potresa, rata...?
Više nemam strah od starosti jer sam ostario, a najviše me fascinira ljudska glupost. Kao što je Einstein govorio, ljudska glupost i svemir su neograničeni, samo što za svemir još nije dokazano.

Što su Vam rekli u Gradskim grobljima kada ste im kazali da Vas zanimaju masovne grobnice?
Ma, to ima svaki ozbiljan grad. Kad radite procjene, morate paziti na svaki detalj jer ako ga preskočite, on se pretvara u velik problem. Gospođa Ljerka Ćosić iz Gradskih groblja je normalno došla s popisom groblja i nacrtima, tako da je taj problem riješen unutar jednog sastanka od sat vremena. Ljudi u Hrvatskoj žele izbjegavati suočavanje sa stvarnošću. Eto, mnogi se naši glasači nisu pomirili s tim da će ostati bez mirovina, da će one kasniti, da će ih pregaziti inflacija, jer njihov koncept pljačkanja i zaduživanja se potrošio i nitko drugi neće plaćati njihove račune. Mnogi od pljačkaša su se sklonili, kupili zelene karte i kuće u inozemstvu. Ostat će samo ova sirotinja, svi mi – radno ovisno stanovništvo koje se ne suočava s realnošću, kao što se ne suočava s tim da bi Zagreb mogao pogoditi snažan potres.

Kako ste došli do procjene da bi se moglo sahraniti 3.000 ljudi?
Postoje procjene koje se mogu usporediti s drugim gradovima slične površine i terena. Imate ozbiljne države, poput SAD-a, Kanade i Rusije, pa usporedite kako se kod njih ozbiljno tome pristupa. Hrvatska nije ozbiljna država i nema niti jedne države u kojoj je napravljena ovakva pljačka, a da se njeni stanovnici pitaju: 'Pa 'ko je to opljačkal, ne?'

Gdje bi bunker za skrivanje od katastrofa bio smješten, koliko bi koštao i koliko bi ljudi u njega stalo?
Gledajte, u svakoj normalnoj državi – a duboko sumnjam da je Hrvatska država, jer da bi bio država, moraš imati svoju banku, naftnu kompaniju, telekomunikacije, kontrolirati energente, moraš imati planove razvoja za idućih 15 godina, a Hrvatska nema ni za idućih 15 minuta, stoga sumnjam da je Hrvatska država, iako sam prolio dvije litre krvi za nju – bila bi tajna gdje se nalazi takav operativni centar, kako ga novinari zovu bunker. Nažalost, takvog operativnog centra nema i zbog krize ga neće biti. Nijemci imaju bunkere, a oni su izrazito 'glupa' nacija. Nama nije valjao telekom, pa smo prodali Nijemcima jer smo prepametni. Pa nam nije valjala Ina, a 'glupim' Mađarima valja. 'Glupo' je i da imamo svoju banku, Zagrebačku ili Privrednu, ali Talijanima valja, pa smo ih se riješili da nam ne smetaju u svekolikom razvoju gašenja svih mogućih industrijskih postrojenja.

Vratimo se katastrofama.
Pa, katastrofa se u Hrvatskoj zadnjih 20 godina događa kontinuirano, bez obzira tko je na vlasti.

Mislila sam na sile prirode.
I to je sila prirode, sve je to od Boga dano.

Hoćete li natječajem doći do građevinara koji bi krčili šutu po zagrebačkim ulicama u slučaju potresa?
Ne, tu se ne raspisuje natječaj. Mi ćemo nastojati sve građevinarske tvrtke koje djeluju na području Zagreba, pa i one koje su blizu, u Sisku i Karlovcu, vezati sporazumima da svatko ima svoju dionicu za čišćenje u slučaju potresa.

Hoće li to koštati? Zašto bi se građevinari utrkivali tko će izaći na teren ako dođe do potresa, a i sami su pretrpjeli štetu?
Ne košta ništa, a ako gradonačelnik proglasi izvanredno stanje, svi će izaći. Sličan sporazum postigli smo i sa zaštitarskim tvrtkama, i to nije ništa novo.

Prigovaraju Vam da su stvari poput antipotresnog stola uzaludan trošak.
Stol nema smisla i tko god je to rekao je u pravu. Taj stol može imati smisla u SAD-u jer je glavnina kuća drvene građe i na vas može pasti 200 do 300 kila materijala. U Zagrebu ploča pet puta pet metara napravljena od armiranog betona ima najmanje pet tona. Koji bi stol tu silu mogao zadržati? Važno je da građani u slučaju potresa ne krenu istrčavati iz zgrade, nego da pričekaju dok se ne stane tresti, jer onda sa zgrade pada žbuka i staklo. Nikako ne ići liftom dolje i ako je moguće stati u okvir vrata, a trebali bi imati i unaprijed dogovoreno mjesto nedaleko od kuće gdje će se naći s obitelji jer će vjerojatno nastati kaos u komunikacijama.

Zbog oklopnog vozila, spominjanja bespilotne letjelice i pokušaja nabavke slavnog 'tenkića' posebno ste napadani, pa ste ušli i u polemiku s predsjednikom Josipovićem. Prigovara Vam se da ste iskoristili svoju funkciju da biste si nabavili igračke o kojima ste sanjali kao dječak.
Što se tiče bespilotne letjelice, prvo ću vam reći da u Londonu žive 'budale'. To je jedno selo koje je Predatora, oružje koje Amerikanci koriste u Afganistanu, preradilo i time kontroliraju promet. Da ju je imao DUZS, ne bismo imali 12 karboniziranih vatrogasaca. Helikopter je puno skuplja varijanta nego da se na provjeru kakvoće zraka pošalje takva letjelica, kao primjerice kontrola zraka u Istri iznad tvornice Rockwool. Što se tiče 'tenkića', ne znam za predsjednika je li si ispunjavao dječačke želje, ali ja sam se igrao pravim tenkovima 1991. Za razliku od predsjednika, u ratu sam dva puta bio prisiljen napustiti automobil zato što se nije moglo prijeći prepreke na cesti, srušena stabla i cigle, a takve automobile ne posjeduju naši uredi. Bit automobila otpornog na udarce jest da u slučaju katastrofe bude pokretan komunikacijski centar, da bi operativne snage zaštite i spašavanja mogle komunicirati i raditi. To imaju i New York, i London, i Pariz, ali za Hrvatsku je to smiješno. Imamo avione koji od starosti padaju sami od sebe, a mornarica nam je takva da nam se šverceri cigareta smiju kad prolaze kraj nje svojim modernim plovilima, kao da su u 19. stoljeću!

A što ako potres zatrpa baš oklopno vozilo?
Mi, nažalost, nemamo takvo vozilo, a zahvaljujući vašem razumijevanju, nećemo ga ni imati. Zagrepčani koje zadesi velika krizna situacija, neka potraže talente koji su bili stručnjaci za pljuvanje, neka ih oni izvlače i spašavaju. Ni zdravim ljudima ne treba bolnica. Nisu trebali ni bunkeri dok nije došao rat, a mi svoje ne održavamo. Garaža za parking može biti samo privremeno mjesto za sklanjanje.

Zašto niste glasnije reagirali i dignuli uzbunu u rujnu kada su bile poplave, a one su jedna od rijetkih prirodnih nepogoda koje se mogu predvidjeti na vrijeme? Žalili ste se na ovlasti.
Nisam se žalio ni na kakve ovlasti, Ured je nadležan za Grad Zagreb, a on nije imao problema s poplavom, pa smo pomagali kome god je trebalo – u Velikoj Gorici, Lici, Slavonskom Brodu. Činjenica je da su se tada naši ljudi ubijali od posla, a nismo vidjeli niti jednog pripadnika civilne zaštite. On je u Hrvatskoj na razini jetija, snježnog čovjeka kojeg stalno traže, a nikako da ga nađu. Mi nismo našli ni njegov otisak u blatu, ali smo ga zato našli u budžetu i grada i države

Zašto niste upozorili na dolazak vala?
Trebale su reagirati Hrvatske vode, a ja nisam vidio nikakvu informaciju od njih. Trebala je postojati preventiva, trebalo je graditi nasipe i održavati ih. Vreće s pijeskom nisu došle na vrijeme, a nisam vidio niti jednog pripadnika civilne zaštite da se igra lopatom, pijeskom i vrećicama. Mi nismo imali potrebu reagirati jer se sve događalo izvan Grada Zagreba, izvan zone naše odgovornosti. Intervenirali smo u Brdovcu, i to satima prije dolaska pripadnika Državne uprave za zaštitu i spašavanje, koja je uz Hrvatske vode nadležna. I kad je potres u New Yorku i Los Angelesu, onda to isto nema nikakve veze s ovim Uredom, ali rado ćemo pomoći ukoliko to budemo mogli.

Smatrate li da je brod Ivana Plevnika mogao biti spašen? Je li ga policija žrtvovala zbog nekoliko efektnih kadrova na televiziji?
To su spekulacije. Mi smo u ratu imali probleme da ljudi nisu htjeli napustiti svoje kuće, a onda su oni imali probleme kad se ZNG povlačio. Policija je ispravno postupila, dovedena su u pitanje još dva života – pilota helikoptera i specijalca koji ga je spašavao – plus, brod je bio krivo vezan. On bi trebao biti policiji zahvalan što mu je spasila život.

Vi ste bili u HHO-u devedesetih godina. Što kažete na tu instituciju danas?
HHO je prikupljao podatke o svinjarijama koje su se događale. Svinjarije nisu radili borci nego kokošari. HHO se potrošio, kao i HDZ. Nekad su bile ozbiljne organizacije, a sada su samo karikature.

Danas je otvoreno nazivaju kriminalnom.
Ako je točno da su se financirali crnim novcem, onda trebaju ići u zabranu. To je normalno na Zapadu. Al Capone je pogriješio zemlju. On bi ovdje bio počasni građanin i član parlamenta.  

Kako ste doživjeli prepričavanje devedesetih Žarka Domjana, koji se na HTV-u hvalio da je 'otpustio nekog Škorića', upravitelja saborskog restorana, jer je 'po nacionalnosti Srbin'. No, to mu nije bilo dovoljno, nego je i 'nabavljao meso u mesnici nekog mesara Zeca, također po nacionalnosti Srbina, kod kojeg su se sastajali udbaši i kosovci'.
Ne gledam HTV, ali takve su se stvari događale devedesetih. Vjerojatno on ima problema sa svojim porijeklom pa je morao biti čistunac prema drugima koji mu nisu obitelj.

Čega se sjećate vezano za ubojstvo obitelji Zec?
To je bila teška svinjarija. Ubijeno je dijete od 12 godina i nitko zbog toga praktički nije odgovarao. To se dogodilo u zoni moje zapovjedne odgovornosti, bio sam načelnik Sektora Zagreb – zapad, ali zašto to nije procesuirano, opet bi trebalo pitati odvjetnika Voje Koštunice, Vladu Šeksa. On je, čini mi se, tada bio državni tužitelj.

Vas bije glas da ste se u ratu iskazali i time što ste pomagali Srbima u Zagrebu.
Najteže je bilo u Splitu, gdje se događalo najviše deložacija iz vojnih stanova. Ali, to nije bio udar prema Srbima, nego svima koji su imali veze s JNA, bez obzira jesu li bili Hrvati, Muslimani, Srbi, Slovenci, Jugoslaveni ili Marsovci. Bilo je važno da se oslobode stanovi. I naša voljena premijerka stanuje u takvom jednom stanu i vjerojatno je zaboravila koliko ga je platila. Ali, i gospodin Šeks je bio talentiran u kupovini stanova.

Ali, Kosor kaže da ona sa selidbom braće Drobac nije imala veze.
Pa, normalno, nitko se ničeg ne sjeća. Ni čuvari iz Auschwitza se nisu sjećali što su čuvali. Amnezija je jako rasprostranjena bolest, ne samo u politici nego i u gospodarstvu.

Bandiću se godinama prigovaralo da je korumpiran, a s obzirom da je na snazi velika antikorupcijska borba koja je stup Vlade Jadranke Kosor...
Nisam čuo da će napustiti stan! Što je napustila stan? Pa, to je preduvjet za beskompromisnu borbu.

Ne.
Nije još. Aha.

Pitanje glasi: Kako to da Bandić izmiče antikorupcijskoj borbi?
Da je 10 posto onoga što se piše zadnjih deset godina o Bandiću istina, u knjizi koja bi nastala po tome Hitler bi išao u fusnotu. Gledajte vi kako je od 24 direktora javnih poduzeća, 21 direktor ispričao od koga je prepisivao od prvog razreda osnovne škole pa nadalje, i to je, naravno, honorirano puštanjem na slobodu. No, kao što vidim, Sanader još uvijek nije prešao u Business School of Remetinec, i tu nešto ne valja. Znate što je meni jako čudno u ovoj državi, pod uvjetom da je ovo država? U svakoj normalnoj državi bi državni odvjetnik tipa Mladen Bajić hodao s pet naoružanih ljudi s pancirkama. A on uredno s novinicama šeta, pije kavice, nitko ga ne čuva, nitko ga ne dira. Stvarno je pitanje čime se on uopće bavi. Možda proučavanjem razmnožavanja planktona na Sjevernom polu uslijed ovog zagrijavanja?

 Ana Benačić