Odluka poslodavaca da se ne vraćaju u Gospodarsko-socijalno vijeće (GSV), barem dok se ne utvrdi rok do kojega se mora donijeti zakon o reprezentativnosti sindikata, kao i način i vrijeme kada su to izrekli, nije ništa drugo nego reakcija na to što je Vlada u zadnje vrijeme pregovarala i postigla neke dogovore samo sa sindikatima - prvi je komentar koji smo čuli od socijalnih partnera HUP-a u GSV-u nakon što je Damir Kuštrak u petak Vjesniku dao takvu izjavu. No, Kuštrakovi argumenti zvuče ipak bitno drukčije, odnosno teško bi se moglo reći da je reakcija poslodavaca reakcija »uvrijeđene mlade«. Prvoga među poslodavcima pitali smo zato da objasni razloge za takvu odluku te je li doista riječ o grubom miješanju poslodavaca u slobodu sindikalnog udruživanja i djelovanja, a time i pritisku na sindikate, kako to oni tvrde.

- Ma, ni govora. Mi se sastajemo na Koordinaciji GSV-a jer GSV ne funkcionira od svibnja. Gospodin Kalmeta, gospodin Mučnjak i ja našli smo se već sedam puta i dogovarali o nastavku rada. Dogovorili smo da se mora napraviti novi sporazum o radu GSV-a, prije svega zato što to proizlazi iz Zakona o radu, koji je na snazi još od siječnja. Dakle, želimo biti legalisti. Vezano uz to, jedan od ključnih problema je i pitanje reprezentativnosti sindikata, ne toliko zbog toga koliko će središnjica sjediti u GSV-u, nego prije svega zbog kolektivnog pregovaranja. U modelu kakav mi imamo zapravo je nemoguće sastaviti odbor za kolektivno pregovaranje i to treba hitno urediti, jer se to područje nije uredilo Zakonom o radu.
 

• Zašto? Poznajete li ijednog poslodavca koji je imao problema zbog takvog stanja stvari?
- Ima problema javni sektor. Osim toga, u većim privatnim tvrtkama imate po sedam, osam sindikata. Mogu vam navesti i konkretniji primjer: pregovarački odbor za srednjoškolske ustanove, imate šest sindikata koji svaki imaju manje od pet članova. O tome je riječ. Naravno, i o tome da su se poslodavci organizirali, ne samo u smislu broja članova, nego i oko broja osoba koje su profesionalno zaposlene u našoj udruzi, strukture tih zaposlenih i mnogih drugih stvari, te mislimo da bi to na neki način trebali i sindikati. Ako ste slušali početak Kongresa SSSH u petak, i među njima postoji suglasnost da bi se trebali drukčije organizirati i koncentrirati jer ovakva situacija nema smisla. Mislim da u Hrvatskoj ima 800 sindikata, što je potpuno apsurdno.
 

• Navodite vodu na mlin nekima u sindikalnim krugovima koji su zaključili da se HUP prilično dobro slaže sa SSSH-om, odnosno da je Mladen Novosel kooperativan, a da vas svi drugi ljute.
- Uvijek smo dobro surađivali sa SSSH-om zbog toga što je to jedini sindikat koji je granski organiziran i koji - pogotovo sad, nakon odlaska Sindikata zdravstva i socijalne skrbi koji vodi gospođa Spomenka Avberšek - predstavlja gospodarstvo. Drugi sindikati nisu granski organizirani i predstavljaju ili javni sektor ili državne tvrtke i nisu toliko naša briga. To su razlozi zbog kojih smo i htjeli da se u Sporazumu o GSV-u odredi datum do kojega će Vlada i Sabor usvojiti zakon o reprezentativnosti sindikata. Da ne biste mislili da nam je to odjednom palo na pamet, priča o donošenju tog zakona traje tri godine. Tri godine se sindikati pokušavaju dogovoriti o tome.

• I do danas nisu riješili glavni problem: pitanje minimalnog broja članova da bi sindikat mogao biti zastupljen u GSV-u, na nacionalnoj razini, s obzirom na to da bi limit od 50.000 članova doveo do toga da otpadnu dvije središnjice koje su sada u GSV-u. Sličan je problem i s limitom članova u sindikatima po tvrtkama.
- Mi se u to uopće ne želimo miješati. Očekujemo samo da se postave neki kriteriji da bismo znali tko sudjeluje u socijalnom dijalogu i koga zastupa.

• Nije li ipak šteta što GSV neće početi raditi sada kad su sindikati s Vladom dogovorili otvaranje gospodarskih problema, među ostalim i pitanje ukidanja prepreka za ulaganje. To bi trebao biti interes poslodavaca.
- Prije svega, sindikati su ti koji su napustili GSV. Drugo, sindikati su ti koji se bilateralno sastaju s Vladom. Nemam ništa protiv toga, ali da bi GSV, kao tijelo u kojem se događa neki socijalni dijalog, mogao početi funkcionirati normalno, moraju se ispuniti neki uvjeti. Kažem, ti uvjeti nisu od jučer, oni to dobro znaju, a Vlada je ta koja se mora odlučiti hoće li u tome sudjelovati ili ne.

• Kad već spominjem taj sindikalni zahtjev, često ste upozoravali na prepreke ulaganjima zbog kojih su ulagači odustajali od projekata. O kojim je projektima riječ, što je na vašem popisu, a da to nisu samo javnosti dobro poznati golf-tereni?
- Mogao bih nabrajati… Imate bezbroj problema koji se tiču generalnih urbanističkih planova, detaljnih urbanističkih planova, problemi s priključcima na infrastrukturu: voda, struja… Problem su pristupne ceste, zamjene zemljišta. Problem toga da se Državno odvjetništvo automatski žali kada je u pitanju spor između lokalne zajednice i države, studije utjecaja na okoliš... Normalno je da postoji neka regulativa, ali nije normalno da se neke stvari prenormiraju.

• Konkretnije?
- Jedna od ključnih prepreka je i ono što su sami sindikati tražili da se promijeni: imamo potpuno nesuvislo rješenje koje se tiče preraspodjele radnog vremena, na primjer. Imamo i skandalozan pravilnik o evidenciji radnog vremena, ovaj koji je donesen nakon što je Zakon o radu stupio na snagu. To je doista nešto prestrašno. I to su sve barijere koje odbijaju potencijalne investitore.

• Postoje li kontakti s Vladom o izmjenama?
- To su stvari o kojima treba razgovarati na GSV-u. Tu se slažemo sa sindikatima i nema potrebe za nekim preglasavanjem. Na žalost, GSV se u posljednje vrijeme bio pretvorio u tijelo koje se bavi isključivo očitovanjima na europske zakone, što je samo po sebi čisto birokratiziranje GSV-a. S druge strane, nismo se bavili strateškim pitanjima u pokušaju da zajednički probamo pronaći neki minimum kompromisa o tome da gospodarstvo krene naprijed.

• Predsjednik Ivo Josipović je neki dan spomenuo jedan vrlo važan strateški problem: neisplatu plaća i neplaćanje doprinosa.
- Mislim da je strateški problem i to da se isplaćuju plaće i ljudima koji uopće ne rade. Evo, pitam vas kao novinarku da istražite po kojoj osnovi radnici Željezare Split dobivaju plaću. To je privatna firma, plaću im isplaćuje Hrvatski fond za privatizaciju, a oni ne rade već dvije i pol godine. Pa, po kojem osnovu kolektivne ugovore sklapaju tvrtke u kojima bi, da radnici rade i badava, bili u gubitku. Kao što su, na primjer, hrvatska brodogradilišta, željeznice i tako dalje. A što se tiče plaća u privatnom sektoru, podsjećam vas da je 2001. godine osnovan Regos, koji je imao sve mehanizme da se uopće ne dopusti isplata plaća bez uplate doprinosa i poreza i da je onda to iz nekog razloga promijenjeno. I tolerira se da tvrtka godinu dana ne plaća doprinose. Mnoge od njih su i državne tvrtke. Riječ je samo o tome da se počnu upotrebljavati mehanizmi koji postoje i da se, ako negdje nedostaje odredba koja može u tome pomoći, uvede. I ni jedan poslodavac koji pošteno radi svoj posao nema ništa protiv toga.

• Imamo li u Hrvatskoj 70.000 ljudi koji rade, a ne primaju plaću, kako to procjenjuju sindikati?
- Trebalo bi vidjeti rade li uopće ti radnici. Jedna je stvar ako rade, a druga ako su samo prijavljeni u tvrtki koja je u blokadi i ne radi. To su dvije potpuno različite stvari, ali se mi uvijek olako razbacujemo podacima.

• Onda je pitanje i je li glavni problem neisplate plaća gospodarska kriza s kojom smo suočeni ili nedostatak morala poslodavaca, kojima je radnik na zadnjem mjestu?
- Nema tu morala. Ili se poštuje pravna država ili se ne poštuje pravna država. I zna se tko je zadužen u državi da kontrolira provodi li se to ili ne. No, ako uvedete sustav u kojem se nekima tolerira neispunjavanje obveza, a drugima ne, onda imate takvu situaciju kakvu imamo danas.

• Zašto se to ne provodi, tko je uveo takav sustav?
- To nije pitanje za mene.

• Tko je uveo takav sustav? Za funkcioniranje je zadužen ministar financija, gospodin Šuker, je li on odgovoran za sustav u kojemu se ne poštuje pravna država?
- Kod nas se vodi velika borba da se pravna država unaprijedi, da se propisi poštuju na svim razinama, samo treba vidjeti u čemu je problem u raznim segmentima i što se toga tiče, poslodavci će to podržati. Nama nije u interesu nikakva siva ekonomija, to je najgori oblik konkurencije u poslovnom svijetu. Svakako nam nije u interesu da konkurentska tvrtka zapošljava radnike na crno, da netko ne isplaćuje plaću, jer to znači da novac odlazi negdje drugdje.

• Izvještaj Državnog zavoda za statistiku govori o rastu BDP-a za 0,2 posto. Znači li to da smo na izlasku iz recesije ili tek da smo stigli na put prema putu do tog izlaska?
- Treći kvartal je po ekonomskoj aktivnosti uvijek najjači u Hrvatskoj - u njemu se događaju turizam, poljoprivreda i građevinski radovi. To što imamo blagi rast je dobro, no kao što je uvjet za ulazak u recesiju dva kvartala s negativnim rezultatima za redom, tako bi to trebalo promatrati i kad govorimo o izlasku iz recesije.
 

• Je li Vlada osigurala sve pretpostavke da krenemo u tom pravcu, provode li se mjere gospodarskog oporavka?
- Mislim da još puno toga treba napraviti, ali ako Vlada uspije pokrenuti investicijski ciklus, onda će se taj rast BDP-a sigurno pojačati.

Marijana Matković
marijana.matkovic@vjesnik.hr