Prava osoba s invaliditetom u praksi se i dalje često krše, upozorili su ovoga tjedna predstavnici regionalnih pravobraniteljskih ureda Hrvatske, Slovenije, Srbije, BiH, Crne Gore, Kosova, Mađarske i Austrije u Zagrebu na okruglom stolu o ulozi pravobraniteljskih ureda u zaštiti i promicanju prava osoba s invaliditetom. O radu zagrebačkog skupa razgovarali smo s Ankom Slonjšak, pravobraniteljicom za osobe s invaliditetom.

• Koji su glavni zaključci okruglog stola?
- Cilj okruglog stola bio je uspostavljanje suradnje i razmjene iskustva u radu. Zaključeno je da je takva suradnja vrlo korisna i da ju je potrebno nastaviti, posebno oko pojedinih specifičnih pitanja vezanih uz osobe s invaliditetom, od kojih su se nametnula pitanja pristupačnosti, deinstitucionalizacije, skrbništva i kvalitete zdravstvene zaštite.

• U odnosu na zemlje čiji su predstavnici nazočili okruglom stolu, je li zaštita prava osoba s invaliditetom u Hrvatskoj bolja ili lošija?
- Razina zaštite prava usko je povezana s društveno-gospodarskim razvitkom neke zemlje pa stoga ne bih uspoređivala zaštitu odnosno različitu razinu potpore koju zemlje omogućuju osobama s invaliditetom. Tako Austrija, Mađarska i Slovenija imaju nešto viši standard svih svojih građana pa tako i osoba s invaliditetom. Hrvatska, usprkos nešto nižem standardu nego što ga imaju osobe s invaliditetom u Austriji, predvodi u odnosu na ostale zemlje u regiji.
 

• Koliko su zakoni koji se odnose na osobe s invaliditetom dobri i provode li se u praksi?
- Svi zakoni koji se odnose na ostale građane, odnose se i na osobe s invaliditetom. Jedina specifičnost je što se unutar zakonskih rješenja treba osigurati da ona budu primjenjiva i provediva na uistinu sve građane pa tako i na osobe s invaliditetom. Propisi u Hrvatskoj moraju se uskladiti s međunarodnim dokumentima koji su po svojoj snazi iznad njih, moraju biti provedivi u praksi, no očito je da nisu predviđene adekvatne sankcije za njihovo kršenje, niti dovoljna financijska sredstva za provedbu. Zbog toga osobe s invaliditetom pojedina prava i dalje ne ostvaruju, na primjer u područjima obrazovanja i zapošljavanja.

• Broj pritužbi osoba s invaliditetom na kršenje ljudskih prava prošle godine bio je jednak kao i 2009., kada ih je bilo oko 960. U kojim segmentima ih je bilo najviše?
- Izrada izvješća za 2010. godinu je u tijeku, ali u 2009. najviše pritužbi je bilo u području socijalne zaštite, mirovinskog osiguranja, rada i zapošljavanja, pristupačnosti i pravosuđa. Najveći broj pritužbi, telefonskih savjetovanja i intervencija odnosio se na područje socijalne zaštite jer osobe s invaliditetom najveći broj svojih prava i potreba proizašlih iz invaliditeta ostvaruju upravo kroz taj sustav. No, veliki broj pritužbi ujedno je i jedan od pokazatelja neujednačenosti kriterija ostvarivanja prava u sustavu socijalne zaštite u različitim područjima Hrvatske.

• Jesu li pritužbe izraženije kod pojedinih kategorija invalida?
- Najveći broj pritužbi prema izvješću iz 2009. stigao je od civilnih osoba s invaliditetom, koje imaju različite stupnjeve tjelesnog oštećenja.

• S obzirom na to da ste prva pravobraniteljica za osobe s invaliditetom u Hrvatskoj, kakvom ocjenjujete zaštitu osoba s invaliditetom otkako je uspostavljen pravobraniteljski ured?
- Smatram da doprinosimo podizanju razine svijesti o položaju i potrebama osoba s invaliditetom u društvu, posebno o važnosti uključivanja u zajednicu na ravnopravnoj razini s drugim građanima. Kao primjere u individualnim slučajevima navela bih postupanja kojima smo omogućili uključivanje djeteta s teškoćama u razvoju u redovni dječji vrtić, ili potaknuli lokalnu sredinu da osigura potrebnu potporu kako bi učenik s teškoćama pohađao školu zajedno sa svojim vršnjacima u svojoj sredini ili kad se zahvaljujući našem upornom inzistiranju osobi isplati neka financijska potpora za koju je bila zakinuta.

• Trenutno je u izradi novi pravilnik HZZO-a o ortopedskim pomagalima kojim će, između ostaloga, i osobe s invaliditetom lakše ostvariti pravo na neko od pomagala. Kakva je dosad bila opskrbljenost pomagalima osoba s invaliditetom, jesu li možda zakinuti za skuplja pomagala?
- Pravilnik o uvjetima i načinu ostvarivanja prava na ortopedska i druga pomagala u 2009. godini mijenjan je četiri puta, a u 2010. tri puta. Takve učestale promjene dovodile su do nesnalaženja liječnika primarne zdravstvene zaštite, liječnika specijalista, djelatnika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje te samih korisnika pomagala u primjeni i korištenju prava. Stoga je Ured ukazao na potrebu organiziranja stručnih skupova na kojima bi se razmijenila iskustva, utvrdile ujednačene upute u primjeni u praksi, te uklonili problemi s kojima se susreću korisnici pomagala, a tiču se kriterija ostvarivanja prava, kvalitete, doplate, informacija, teškoća pri isporuci... Prilikom obilaska županija primijetila sam nesrazmjer u kriterijima ostvarivanja prava na ortopedska pomagala te njihovu neujednačenu kvalitetu. Ista ortopedska pomagala različitih dobavljača različite su kvalitete, a postoji i razlika između nabavne cijene pojedinih pomagala i cijene koju odobrava HZZO. Mnoga pomagala koja osobama s invaliditetom olakšavaju funkcioniranje nisu bila na popisu ortopedskih pomagala i upravo je naš ured pokrenuo inicijativu da se razmotri koja pomagala bi se trebala uvrstiti u novi popis te smo predložili da se osobe s invaliditetom uključe u povjerenstvo koje o tome raspravlja.

• Na koji način osobe s invaliditetom ostvaruju pravo na mirovinu, jesu li neke skupine invalida zakinute, odnosno ostvaruju li teže pravo na invalidsku mirovinu od drugih?
- Da bi osiguranik mogao ostvariti pravo na invalidsku mirovinu moraju biti ispunjena dva uvjeta - postojanje invalidnosti i uvjet mirovinskog staža, što znači trećina radnog vijeka pokrivena mirovinskim stažem. Nerijetko se građani tuže da su unatoč određene bolesti, povrede ili oštećenja, odbijeni u zahtjevu za ostvarivanjem prava na invalidsku mirovinu. Činjenica da je kod jedne osobe utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja nije sama po sebi dovoljna da se ostvari pravo na invalidsku mirovinu. Prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, invalidnost postoji kada je kod osiguranika, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost trajno smanjena za više od polo vice prema tjelesno i psihički zdravome osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti - profesionalna nesposobnost za rad, ili kada nastane trajni gubitak radne sposobnosti - opća nesposobnost za rad.
Iznimka su slučajevi kada je invalidnost nastala zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu jer tada osiguranik stječe pravo na invalidsku mirovinu bez obzira na duljinu staža, a izračun mirovine je za osiguranika povoljniji. Smatram važnim naglasiti da se razdoblje radnog vijeka skraćuje za vrijeme koje je osiguranik proveo na odsluženju vojnog roka i bio prijavljen kao nezaposlena osoba na Zavodu za zapošljavanje. Praksa Ureda pokazuje da mnoge osobe s invaliditetom nisu upoznate s ovom činjenicom.
Postoji razlika između onih osoba s invaliditetom koje su otišle u invalidsku mirovinu prije mirovinske reforme, odnosno stupanja na snagu novog Zakona o mirovinskom osiguranju 1998., jer su tim zakonom ukinuta određena prava i umanjena su dotadašnja prava osoba s invaliditetom.

• Koja prava imaju roditelji djece s invaliditetom odnosno s posebnim potrebama u smislu skraćenog radnog vremena, prava na plaćeni ostanak kod kuće, prava na rehabilitaciju ili njegu djeteta?
- U Nacionalnu strategiju izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom ugrađena je obveza definiranja prava na skrb u obitelji, pa je od 2007. uvedeno novo pravo na status roditelja njegovatelja. Roditelj dobiva naknadu od 2500 kuna uz plaćene doprinose za mirovinsko osiguranje. Ovo se pravo može ostvariti na temelju najtežih oštećenja kod djeteta, što podrazumijeva potpunu nepokretnost, potrebu pružanja medicinsko-tehničkih zahvata ili više vrsta težih oštećenja. Tu su i pravo na dopust, pravo na skraćeno radno vrijeme, doplatak za pomoć i njegu, pravo na njegu u kući. Pravo na rehabilitaciju postoji i u sustavu socijalne skrbi i to od predškolske do odrasle dobi. Rehabilitacija se provodi kroz dnevne, poludnevne i cjelodnevne boravke, povremene boravke do 12 sati tjedno, a ustanove koje pružaju usluge rehabilitacije sve su više usmjerene na pružanje usluga u domu korisnika.

• Koliko su prisutne fizičke barijere za invalide, u smislu onemogućavanja pristupa određenim mjestima?
- Područje pristupačnosti je jedan od preduvjeta za uključivanje osoba s invaliditetom u zajednicu i bez obzira na sve pozitivne planove i mjere, nedovoljno se čini. Najveći problemi su osiguravanje financijskih sredstava za provedbu pozitivnih propisa, nedostatne sankcije, neovisno je li riječ o javnim objektima ili stambenim zgradama u privatnom vlasništvu, te zloporaba parkiranja na mjestima predviđenim za osobe s invaliditetom. Tu su još i neprilagođenost stajališta i perona, javnih površina te komunikacijske prepreke i nedostatak potpore osobama s oštećenjem sluha i vida.
Nedostatak svijesti o mogućnostima kvalitetnijeg i aktivnijeg življenja za osobe s invaliditetom i njihove obitelji zapravo je najveći problem, jer ako osoba nije svjesna svojih prava kao ljudskih prava, a ne milosrđa društva, neće tražiti njihovo ostvarivanje niti inzistirati na provedbi propisa koji ih osiguravaju, niti će tražiti zaštitu kad se oni krše. Upravo zbog toga Ured kao jednu od svojih glavnih zadaća ima osvještavanje društva i samih osoba s invaliditetom.

Nataša Gajski Kovačić