Predsjednik HSS-a i potpredsjednik Hrvatskoga sabora Josip Friščić za Vjesnik govori o haaškoj presudi generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču i o tome kako se politički suprotstaviti kvalifikacijama »Oluje« kao udruženog zločinačkog pothvata.

Što Vlada može učiniti da pomogne odvjetnicima generala Gotovine i Markača u žalbenom postupku?
- Treba razgovarati s odvjetnicima o tome trebaju li im još neki dokumenti, a treba vidjeti i jesu li brijunski transkripti autentični. Presuda se praktički temelji na njima, a još u vrijeme kad su se dijelovi tih transkripata pojavili u medijima, neki sudionici brijunskog sastanka tvrdili su da su pojedine rečenice izvučene iz konteksta i da je tijek događanja bio sasvim drukčiji. Ne znam je li ikad potvrđena autentičnost tih transkripata. Nakon ovakve haaške presude potvrdilo se ono što se kroz optužnicu i najavljivalo, a to je da se zapravo istražuje sam državni vrh i da se želi stvoriti slika da je u Hrvatskoj bio građanski rat, dok se srpska agresija zanemaruje.

Kako se učinkovito suprotstaviti kvalifikaciji »Oluje« kao udruženog zločinačkog pothvata?
- Puno je toga dosad propušteno; uloga svih, i politike i Vlade i Sabora, trebala je biti istaknutija u pobijanju te kvalifikacije. Puno smo toga propustili učiniti i kad je riječ o onom što tek slijedi, a to je presuda šestorici Hrvata iz BiH. Može nam se dogoditi da, nakon što smo sad optuženi za protjerivanje Srba, u tom postupku budemo optuženi za agresiju. Time bismo bili označeni kao jedini agresor na području bivše Jugoslavije!

Možda se u žalbenom postupku i smanje kazne Gotovini i Markaču, no ne izreknemo li jedinstvenu ocjenu da »Oluja« nije bila zločinački pothvat, ostat će sramni biljeg na Domovinskom ratu i ovoj generaciji, ali i na naraštaju nakon nas. Imamo saborsku Deklaraciju o Domovinskom ratu koju iznova treba pročitati, pa i dopuniti. Jasno treba zapisati da »Oluju« smatramo najblistavijom pobjedom u ratu protiv velikosrspkog hegemonizma i Miloševićeva projekta velike Srbije te da je »Oluja« ugrađena u temelje stvaranja Hrvatske. Nitko ne osporava da je nakon »Oluje« bilo zločina, no čini mi se da je i javnost u Hrvatskoj, a pogotovo izvan nje, slabo informirana o tome što je sve hrvatska država poduzela i poduzima u kažnjavanju tih zločina. Možemo se sporiti o tome je li se moglo više, ali se ne može zanemariti da je podneseno više od 4000 kaznenih prijava i da je izrečeno više stotina presuda za zločine. Mislim da smo tijekom svih ovih godina poslali jasnu poruku da smo spremni i sposobni sami procesuirati zločine. Uostalom, i temeljem toga donesene su neke odluke vezane uz pregovore s Europskom unijom.

Je li Hrvatska optimalno zaštitila svoje interese pred Haaškim sudom?
- Zna li se da su iz nekih institucija u Haag odlazili dokumenti koji se odnose na nacionalnu sigurnost, a da druge institucije za to nisu znale, lako se može zaključiti kako nam je država funkcionirala i kako su se štitili nacionalni interesi.

Mislite li na Ured bivšeg predsjednika Mesića?
- Mislim na arhive s Pantovčaka koji su predani Haagu dok je Mesić bio predsjednik. Ne zna se postoji li uopće popis svega što je u Mesićevo vrijeme 'otputovalo' u Haag, ali se zna da je Vlada bila jedina adresa s koje su dokumenti smjeli ići.

Jesu li i išli s te adrese?
- Ne znam, no sudi li se po tome da su iz Haaga tek naknadno tražili da se Vlada očituje o dokumentima i da ih verificira, jasno je da se nije poštovala zakonska procedura. A jasno je i da su mnogima haaški procesi bili zgodna prilika za političke obračune u Hrvatskoj. Danas nam to dolazi na naplatu! Političke obračune treba voditi u Hrvatskoj i na javnoj sceni, a ne za to koristiti Haag i ratne arhive. I drugi su narodi i države ratovali, ali im nije padalo na pamet da odmah nakon završetka rata ikome predaju dokumente.

Haaška presuda strmoglavila je potporu ulasku u EU. Je li to samo trenutačna reakcija, ili bi većina građana mogla i na referendumu reći »ne« Uniji?
- Trebat će uložiti puno truda da se građanima objasni što znači ulazak Hrvatske u EU. Sve reforme i procesi koji su otvoreni kroz pojedina poglavlja, često se svode pod zajednički nazivnik - usklađivanje s pravnom stečevinom Unije. Nakon ovakve haaške presude teško je građanima reći da je upravo to ta pravna stečevina.

U Hrvatskoj je dosta pesimista glede završetka pregovora u lipnju. Vi niste među njima. Na čemu temeljite optimizam?
- Europska unija nije med I mlijeko, niti ćemo ulaskom riješiti sve svoje probleme, no članstvo u njoj je šansa koju ova generacija ne smije propustiti. Optimističan sam, jer je Hrvatska došla dotle da je ne samo uskladila svoje zakone - a neki su u EU ušli samo s tim usklađivanjem pa sad i oni i cijela Unija imaju probleme - nego smo provodili i pojedine reforme, što je već dalo određene rezultate. Samo u pravosuđu, o kojem se toliko govori, stotine je tisuća neriješenih predmeta manje nego na početku pregovora. Tu je i brodogradnja, gdje su se 20 godina gomilali problemi. Jest da je Unija tražila jednoobraznu formulu za sva brodogradilišta, no prevladao je razum i dobili smo suglasnost za pojedinačne natječaje i partnere.

No, za mnoge je kraj lipnja samo ambiciozan plan Vlade.
- S obzirom na preostala poglavlja, taj rok može biti - ako to netko želi - i lipanj 2012. Jer, kad se kaže da treba ubrzati procesuiranje ratnih zločina ili biti odlučniji u borbi protiv korupcije, valjda nitko ne očekuje da će Vlada narediti da se u određenom roku donese određeni broj presuda.

Mislite li da je Hrvatska u potpunosti spremna za članstvo u EU?
- Iz razgovora s visokim dužnosnicima Europske komisije može se zaključiti da smo učinili mnogo više od nekih zemalja koje su ušle ranije te da je sad, zapravo, stvar političke odluke kad ćemo biti primljeni. No, važno je naglasiti da završetkom pregovora za nas posao nije završen. I tad ćemo biti pred velikim izazovima, jer članstvo u EU nije samo šansa za povlačenje novca iz fondova, nego je i trošak. Ne smije nam se dogoditi da trošak bude veći od onoga što će iz fondova doći u Hrvatsku, što znači da treba pripremiti timove i programe, drukčije ustrojiti pojedina ministarstva, ali i lokalnu samoupravu. A pogotovo se naše gospodarstvo treba prilagoditi novim uvjetima. Razgovarao sam s kolegama iz Slovenije i rekli su mi da je njihovu gospodarstvu trebalo tri godine za prilagodbu uvjetima potpune liberalizacije tržišta.

Treba li odmah raspisati izbore ne završimo li pregovore u lipnju, na čemu inzistira oporba?
- Oporba uvijek i svugdje traži izbore što prije, jer želi priliku za osvajanje vlasti. Ovo je izborna godina. U studenom prije četiri godine išli smo na izbore i mislim da je to vrijeme kad i ove godine trebamo na izbore. Neki govore da im studeni ne bi odgovarao, jer bi to moglo biti vrijeme kad će završiti uspješna turistička sezona, ili kad bi na burzi prirodno moglo biti manje nezaposlenih. No, na stranu te političke kalkulacije. Treba biti odgovoran i realan, a prije svega se treba strpiti do kraja lipnja kad će Vlada, kako je i obećala, odrediti datum izbora.

Slažete li se s predsjednikom Josipovićem koji smatra da Vlada treba snositi posljedice nezavršetka pregovora u lipnju?
- Pregovori nisu započeli prije dvije ili tri godine i oni koji misle da samo na pregovorima mogu dobiti neke političke poene, jako se varaju. Više od 10 godina traje naš proces priključenja Uniji i u njemu je bilo i usporavanja i ubrzavanja i nekoliko je vlada na različite načine pridonijelo tom procesu. Mislim da se i predsjednik države i predsjednica Vlade trebaju okrenuti još većem afirmiranju Hrvatske u Europi i svijetu, a ne da se unaprijed stvaraju alibi-varijante ili da počnu prozivke tko je više a tko manje pridonio zaključenju pregovora.

U vladajućoj koaliciji niste suglasni o tome trebaju li se izbori održati prije ili nakon referenduma o EU. Utječe li to na stabilnost koalicije?
- Pregovarački proces i njegov završetak ne treba politizirati. Znamo da nakon zaključenja pregovora treba proći nekoliko mjeseci do potpisivanja ugovora o pristupanju. Dolazi ljeto, a ne vjerujem da će se itko u Bruxellesu zbog Hrvatske odreći godišnjeg odmora. Referendum je, zapravo, podnošenje računa o svakom poglavlju, o tome što je od nas traženo, što smo uspjeli ispregovarati i što uopće članstvo znači za Hrvatsku. Ne za jednu političku garnituru ni za jedan izborni mandat, nego za Hrvatsku i njene građane.

Ima u koaliciji razlika glede vremena održavanja referenduma, ali to ne utječe na njenu stabilnost. Utjecalo bi sigurno da koalicija funkcionira po principu 'Velikog brata' i da samo jedan partner ima pravo glasa, a ostali ga bespogovorno slušaju. No, u ovoj koaliciji svi partneri slobodno iznose mišljenja. U manje od godinu dana politički su prognozeri triput tvrdili da ćemo se raspasti i da nećemo dočekati kraj mandata. Imali smo glasovanje o povjerenju premijerki Kosor, pa donošenje i rebalansa i proračuna, pa ustavne promjene. Svi su ti datumi najavljivani kao velika kušnja, odnosno razlaz, ali se ništa nije dogodilo. To ne znači da smo svi u koaliciji u svakom trenutku bili zadovoljni. Nismo, ali smo znali i htjeli nadvladati neke uske interese.

Ne slažete se u koaliciji ni o promjenama izbornih jedinica. Treba li ih uopće mijenjati nekoliko mjeseci prije izbora?
- Ono što se predlaže nije ništa gore od onoga što sad imamo. Nema logike da zagrebačka Dubrava glasa zajedno s Prekodravljem, niti Jarun s primorskim općinama, a to danas imamo. Takav ustroj odgovara i jednima i drugima, jer određuje kakva će biti kampanja, a ona se pretvara u raspravu o nekoliko tema i u sučeljavanje velikih stranaka lijevog i desnog centra.

Tvrdite da postojeća karta izbornih jedinica odgovara i HDZ-u i SDP-u.
- Upravo tako. A kad se tome pridoda D'Hondtova metoda, onda se i nekoliko stotina tisuća glasova ostvarenih u pojedinim jedinicama ne oplodi kroz mandate. Najbolji primjer za to su umirovljenici koji su, kad je riječ o mandatima, najveći gubitnik prošlih izbora, jer su dobili više od 120.000 glasova u 10 jedinica, a samo jedan mandat. Prije više od godinu dana HSS je predlagao novi regionalni ustroj Hrvatske, što nas ionako čeka nakon završetka pregovora s Unijom. Predlagali smo podjelu na pet prirodnih regija, a onda da se tome prilagodi i broj izbornih jedinica. No, nije bilo sluha za naše prijedloge.

I, što sada, hoće li se mijenjati Zakon o izbornim jedinicama?
- Na potezu je politika, a kao i obično, jedni zagovaraju izmjene, drugi se protive. No, loše je što se i struka podijelila, pa jedni tvrde da izmjene nisu zadiranje u temelje izbornog zakonodavstva koji se ne smiju mijenjati godinu dana prije izbora, drugi govore da jest. Neki pak kažu da bi Ustavni sud mogao i poništiti izbore ne ispoštuje li se njegovo upozorenje da se broj birača između pojedinih jedinica sada razlikuje i do 20 posto, a zakon dopušta najviše pet posto. U HSS-u tražimo da se o tome dade jasno tumačenje.

Od koga to očekujete?
- Od pravne struke. Ministarstvo uprave, čije je to područje, reklo je da izmjene ne zadiru u temelje izbornog zakonodavstva, pa nema potrebe, niti bi bilo korektno, da u HSS-u u to sumnjamo. Osobno mislim da je važnije da imamo legalnost izbora, ma kad se usvojile izmjene zakona koje će osigurati tu legalnost. Uostalom, nema toga u Hrvatskoj tko može izmisliti zakon kojim će stvoriti novo biračko tijelo, novih nekoliko stotina tisuća glasača za sebe.

No, oporba tvrdi da HDZ i kroji novu kartu kako bi sebi, ali i HSS-u, osigurao nekoliko mandata više.
- Kad bi bile točne te računice, a posebno izračuni koji se na temelju anketa serviraju u medijima, onda nam ne bi ni trebali izbori. No, svi ti izračuni imaju jedan nedostatak: odnose se na neki prošli mjesec. A izbori će biti potkraj godine i samo će se tada vidjeti koliko tko teži.

Jeste li vi zagovornik predizborne suradnje s HDZ-om?
- Ono što od početka naše suradnje zagovaram, to je da nam se ne ponovi situacija s koalicijom iz 2000., kad su zadnji mjeseci mandata pokazali svu nemoć zajedničkog funkcioniranja i kad je zadnja saborska rasprava označila razlaz nakon kojeg partneri više nisu htjeli ni kavu popiti zajedno, a kamoli razgovarati o nastavku suradnje. U tadašnjoj je koaliciji bio i HSS i iz tog smo vremena izvukli pouku. Ovoj se koaliciji to neće dogoditi, čak i ako ne budemo išli zajedno na izbore, nećemo se gledati preko nišana, jer ne prihvaćamo načelo da nam je neprijatelj onaj tko više nije s nama.

IVKA BAČIĆ