PERO KOVAČEVIĆ: PRAVNI EKSPERT U OBRANI GENERALA IVANA ČERMAKA
Bivši HSP-ov zastupnik Pero Kovačević pravnom je analizom hrvatskog zakonodavstva u doba akcije “Oluja” pridonio oslobađanju generala Ivana Čermaka. U razgovoru za naš list otkriva kako je došlo do toga angažmana i je li Haški sud antihrvatski.
Je li presuda generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču presuda Hrvatskoj i Domovinskom ratu?
- Kad se čita dio koji se odnosi na “udruženi zločinački pothvat” vidi se da to nije samo presuda generalima nego i presuda Franji Tuđmanu i državnoj vlasti. Razumijem emocije hrvatskih branitelja i građana, ali u ovom trenutku treba nam razum jer emocije neće donijeti rješenje. Treba pomno proučiti presudu i pripremiti dobre žalbe da se obore teze tužiteljstva. U slučaju dvaju generala sudsko je vijeće prihvatio završnu riječ tužitelja, a u slučaju generala Čermaka prihvatilo je završnu riječ obrane i oslobodilo ga.
Vlada je zakasnila
Čermak nije imao ovlasti
Ne slažete se s tezom da je Čermak oslobođen jer nije bio na Brijunskom sastanku i da je to haškim sucima značilo da nije član “udruženog zločinačkog pothvata”?
- Normalno da se ne slažem. Iako je i tužiteljstvo konstatiralo da on tamo nije bio, svejedno ga je optužilo za “udruženi zločinački pothvat”. Dokazali smo da to nije točno i da on nije imao ovlasti ni u jednom smislu optužnice. Ako su zločine počinili vojnici, mjerodavan je bio vojni tužitelj i vojna policija. Ako je počinitelj civilna osoba, nadležni su civilni tužitelj i civilna policija. Čermak se nije smio ni mogao miješati u kazneni postupak, inače bi počinio kazneno djelo.
Osporavanje samo u vojnom kontekstu
Može li se i kako osporiti “udruženi zločinački pothvat”?
- Može, ali treba pomno proučiti presudu. Dio sastanka na Brijunima koji je sudsko vijeće prihvatilo kao dokaz “zajedničkog udruženog pothvata” treba staviti u kontekst i dokazati da se tu radilo o pripremi vojne operacije i dogovoru o načinu na koji će biti upotrijebljene oružane snage.
Srbija likuje, ali...
Kako ste doživjeli likovanje u Srbiji nakon presuda i izjavu presjednika Borisa Tadića da kazna primjerena zločinu pridonosi pomirbi između država?
- Nažalost, to im je dobro došlo. Ako bi presuda ostala ovakva i nakon žalbenog postupka, a vjerujem da neće, to bi imalo implikacije i na našu tužbu protiv Srbije za genocid. Ako Tadić, pak, želi dobrosusjedske odnose, ne treba se miješati u naše unutarnje odnose svojim izjavama. Što govori drugima da trebaju raditi, neka radi kod sebe.
|
Vlada je najavila da će diplomatskim aktivnostima pokušati osporiti “udruženi zločinački pothvat”. Jesu li zakasnili?
- Normalno da jesu. Premijerki, koja je dočekala generala Čermaka, rekao sam da mi je jasno da su njoj na teret pali propusti svih bivših vlada, ali da ona taj teret mora nositi.
Premijerka Kosor i ministri kažu da je ovih dana svim utjecajnim diplomatima poslana Analiza o Domovinskom ratu. Ali, ta ja analiza napravljena tek u veljači ove godine.
- Ma na to se čovjek može samo nasmijati, nakon što su čitavo vrijeme postupka u Haagu obrane bile prepuštene same sebi.
Hrvatska se nakon Drugog svjetskog rata borila sa stigmom da je ustaška država. Kako će haške presude, ako budu potvrđene u drugom stupnju, utjecati na imidž Hrvatske?
- Želim vjerovati da će presude biti promijenjene. Mislim da postoji velik prostor za kvalitetne i učinkovite žalbe koje mogu oboriti “udruženi zločinački pothvat”. Vidi se da RH ima otvorenu političku potporu SAD-a, ali mislim da politika neće odigrati presudnu ulogu u žalbama. Najvažnija je struka. Vjerujem u timove generala Markača i Gotovine. Oni sad moraju vidjeti u čemu su njihovi propusti i što mogu promijeniti.
Je li Haški sud antihrvatski?
- O tome ćemo moći govoriti kad završi i drugo poluvrijeme.
Bi li danas bilo drugačije da je Hrvatska sama istražila i kaznila zločine?
- Sigurno da bi. Prvostupanjska presuda kažnjava generale Gotovinu i Markača za propuste zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti. Zakonodavna vlast je pogriješila kad je donijela zakon kojima je Srbima ograničila raspolaganje imovinom. Izvršna vlast nije dobro organizirala funkcioniranje civilne vlasti nakon “Oluje”. Sudbena vlast, krim-policija, civilna i vojna policija, vojni i civilni tužitelji te sami sudovi nisu procesuirali brojna kaznena djela koja su počinjena.
Teške kvalifikacije
Napravili ste analizu hrvatskog zakonodavstva za potrebe obrane generala Čermaka. Što je time postignuto?
- Bio sam pravni ekspert za hrvatsko zakonodavstvo i posao mi je bio napraviti eksprtizu o zakonima koji su u to doba vrijedili u RH. U prvom se redu to odnosi na vojno zakonodavstvo. Moj je cilj bio pozicionirati generala Čermaka u sustavu, da se vidi što je bio, što je radio, što je mogao, što nije mogao, što je trebao... Njemu su u optužnici bile teške kvalifikacije. Bilo je rečeno da je član “udruženog zločinačkog pothvata”, da je bio vojni i civilni guverner i upravitelj, što bi značilo da je sva vojska na tom području bila pod njegovom ingerencijom te da je on bio nadređen i vojnoj i civilnoj policiji. Pravno sam rastumačio da to nije točno te da to što ga je imenovao predsjednik RH proizlazi iz činjenice da je predsjednik države ujedno i vrhovni vojni zapovjednik te da jedino on i može imenovati generala na neku dužnost. Objasnio sam, nadalje, da je civilna policija na tom području bila podređena PU zadarsko-kninskoj, koja je, pak, bila podređena MUP-u u Zagrebu, te da Čermak nije mogao njima naređivati.
Mislite li da su obrane Gotovine i Markača pogriješile što su podcijenile “udruženi zločinački pothvat”?
- Bilo bi nekorektno da ih kritiziram. Najbolje je rekao Markačev odvjetnik Mikuličić - igrali smo dobro cijelu utakmicu i na kraju smo izgubili. Na njima je da odrade velik posao.
Premijerka je najavila da će Hrvatska tražiti status prijatelja suda. No upućeni kažu da je to nerealno jer u žalbenom postupku toga nema.
- Na pitanje suca Orieja na što sam mislio kad sam u Saboru pozivao Vladu da počne poduzimati pravne, političke i diplomatske korake, rekao sam da sam pod pravnim koracima mislio na to da se ustroji memorijalni centar i arhiv Domovinskog rata i na to da RH treba tražiti status prijateljice suda. To potonje su konačno napravili 2007., ali tako šlampavo da je bilo odbijeno. Prva je pogreška bila što Hrvatska nije tražila taj status na suđenju Šljivančaninu, Radiću i Mrkšiću za zločine na Ovčari. To je bio pravi trenutak jer u toj optužnici nije bilo “udruženog zločinačkog pothvata”.
Mladenka ŠARIĆ |
