U posljednje vrijeme učestale su rasprave o tome jesu li drugi i treći mirovinski stup ispunili svoju funkciju, s obzirom na relativno veliku izloženost mirovinaca državnim obveznicama, a manju u financiranju gospodarskih projekata te s obzirom na činjenicu da su prve mirovine iz drugog stupa dovele na prosjački štap one koji su štedjeli u tom sustavu.

Punih devet godina nakon što je kao ravnatelj Fine označio prve upise u mirovinske fondove na Regosovim šalterima u Fini, ministar gospodarstva Đuro Popijač za Vjesnik je analizirao stanje u drugom i trećem stupu danas.

Koji su pozitivni aspekti poslovanja obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova?
- Osnovna uloga drugog mirovinskog stupa je osigurati mirovine odnosno dio mirovina. Mirovine iz dva stupa daju veću sigurnost u isplati nego isplate mirovina samo iz jednog stupa, jer je sustav međugeneracijske solidarnosti svugdje u svijetu u određenim problemima zbog smanjivanja broja zaposlenih odnosno osiguranika, te zbog povećanja životne dobi. To dovodi do dulje isplate mirovina, a time i većeg opterećenja tog sustava. Drugi aspekt je ulaganje kapitala mirovinskih fondova u hrvatsko gospodarstvo. Prema podacima od kraja ožujka 2011., ulaganja mirovinskih fondova u hrvatski korporativni sektor iznosila su 7,5 milijardi kuna, od toga 6,3 milijarde u hrvatske dionice. Podaci, dakle, pokazuju da postoji velika otvorenost za ulaganje u gospodarstvo. Osim toga, ulaganje mirovinskih fondova u državne obveznice povećava kapacitete države kao investitora.

Na početku reforme govorilo se da će drugi stup imati smisla ponajprije ako se izdvajanja povećaju s 5 na 10 posto plaće, što nismo učinili. U Strategiji razvoja Hrvatske naznačeno je da će se do 2013. donijeti odluka o podizanju stope doprinosa. Radi li se na modelu?
- Prijedlog povećanja stope doprinosa za drugi stup očekuje se u ovisnosti o rezultatima analize koja je u izradi, a radi osiguranja primjerenih mirovina budućim korisnicima. No, treba znati da podizanje te stope zahtijeva nadoknadu manjka sredstava u prvom stupu koja se moraju osigurati iz državnog proračuna. Strateškim ciljevima hrvatske vlade predviđeno je takvo povećanje u razdoblju do 2013. Tijekom 2011. i 2012. preispitat će se sve mogućnosti i predložiti odgovarajuće rješenje na temelju analize učinaka, s posebnim naglaskom na očekivanu razinu mirovina iz drugog stupa u dogovoru s Ministarstvom financija te dugogodišnje projekcije mogućih fiskalnih učinaka povećanja stope doprinosa. Uz to, u Programu gospodarskog oporavka predviđeno je i priznavanje izdvajanja poslodavaca u drugi stup mirovinskog osiguranja kao porezno priznati trošak te smanjenje naknada za upravljanje u drugom stupu. Što se tiče porezno priznatog troška, s obzirom na dosadašnji nedovoljan interesa i radnika i poslodavaca za uključivanje u treći stup, izmjenama Zakona o porezu na dobit i Zakona o porezu na dohodak, koji je u primjeni od 1. srpnja 2010., napravili smo odgovarajući poticaj. Zakonom je izdvajanje poslodavaca za dobrovoljnu mirovinsku štednju radnika do iznosa od 6000 kuna godišnje priznato kao porezno priznati trošak. Istodobno, radi štednje, u državnom proračunu smanjen je poticaj za dobrovoljnu mirovinsku štednju s 25 na 15 posto, i to izmjenom Zakona o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima, koja je stupila na snagu 16. studenoga 2010. U vezi sa smanjenjem stopa naknade za upravljanje obveznim mirovinskim društvima, ona je već smanjena odlukom Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, s 0,75 na 0,65 posto, a u tijeku je i analiza i priprema za promjene Zakona o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima, također u dijelu koji se tiče naknada.

Mirovinski fondovi značajno su pridonijeli razvoju tržišta kapitala, bili su značajni i u situaciji kada je država izdavala obveznice radi refinanciranja dugova, no opći je dojam da kapital kojim upravljaju nismo iskoristili za razvojne projekte. Planira li Vlada nešto u tom pravcu?
- Treba znati da se imovina mirovinskog fonda može ulagati samo u skladu sa zakonom, sa svrhom povećanja ukupnog prinosa od ulaganja, isključivo u korist članova mirovinskog fonda. Prilikom ulaganja moraju se uvažiti načela sigurnosti, razboritosti i opreza, lojalnosti, skrbi, smanjivanja rizika raspršenošću ulaganja, zakonitosti, održavanja odgovarajuće likvidnosti i zabrane sukoba interesa. Zakonom je striktno propisano u što se i u kojem postotku sredstva mogu ulagati. Prema tome, kako se imovina može ulagati samo na zakonom propisan način, u interesu članova mirovinskog fonda, osiguranika, tj. budućih umirovljenika, neki drugi interesi - ma kako inače možda bili korisni - ne mogu postati primarni.

Mirovinska društva, osim toga, ne mogu inicirati projekte, nego podržavati poslovne subjekte - nositelje projekata u njihovoj realizaciji, i to samo na temelju jasnih kriterija ulaganja, bez prihvaćanja razvojne uloge kao kriterija za sebe. Projekti koji su svojom veličinom, zrelošću i orijentiranošću na tržišta kapitala primjereni mirovinskim fondovima su itekako predmet njihova interesa. Formalno, zbog postojećih limita, ali i suštinski, jer mirovinski fondovi nisu strateški ulagatelji i ulažu u projekte koji su ili će biti izlistani na tržištu, realno je očekivati ulaganja u kojima su mirovinski fondovi dio ulagateljske strukture, a ne da se pojavljuju kao jedini ulagatelji.

Što je s rješenjem za umirovljenice koje su provele kratko razdoblje u drugom stupu, čije su mirovine danas manje nego što bi bile da nisu ulazile u drugi stup?
- Mirovinu iz drugog stupa zasad su ostvarile žene, i to one koje su imale blizu 50 godina života kada su dobrovoljno ušle u drugi stup. Te osobe ostvarile su prijevremenu starosnu mirovinu nakon samo nekoliko godina štednje u drugom stupu, zbog čega je njihova mirovina iz oba stupa manja od mirovine koju bi ostvarile samo u sustavu generacijske solidarnosti. To je bilo i isticano u javnoj kampanji provedenoj 2002. prigodom uvođenja trodijelnog mirovinskog sustava, kada se naglašavalo da kratko razdoblje štednje i rani odlazak u mirovinu povećavaju rizik da se iz oba stupa ostvari manja mirovina od mirovine koja bi se ostvarila samo u prvom stupu. Osim toga, zakonskim promjenama provedenim nakon 2002. povećane su mirovine iz prvog stupa, a oni koji uz tu mirovinu ostvaruju i mirovinu iz drugog stupa nemaju pravo na dodatak na mirovinu prema Zakonu o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju. Zbog toga je došlo do spomenutih razlika u mirovinama. Razmatramo sve aspekte mogućeg rješenja navedenog problema.

MARIJANA MATKOVIĆ