Uporno deranje cipela i trošenje glasnica na razgovore s običnim ljudima Dragutinu Lesaru i njegovim suradnicima itekako se isplatilo. Postali su treća politička stranka u državi (prema zadnjim anketama), što znači da su u kratko vrijeme pretekli do jučer nedodirljive mastodonte poput HNS-a, HSS-a, HSLS-a i HSP-a. Taj uspjeh, kao i činjenica da su Laburisti, po svemu sudeći, jedina parlamentarna stranka koja se ozbiljno bavi temama koje najviše muče građane (nezakonite ovrhe, nepravedni uvjeti otplate krediti, tajnovitost pregovora s EU), povod je za razgovor s čelnikom Stranke rada.

Čime ste zaslužili postati treća po snazi politička stranka?

- Sve ankete promatramo kroz kretanje trenda, jer postotak može biti varljiv i zbog njega ne padamo u euforiju. No i naš trend je uzlazan. Lani u lipnju prvi put smo se pojavili na rang listama političkih stranaka i otada konstantno rastemo, što je posljedica pokrivanja cijele zemlje ograncima Laburista, ali i brojnih aktivnosti, odnosno našeg prepoznavanja stvarnih problema ljudi. Mi čujemo i vidimo što se u zemlji događa, a onda o tome i govorimo.

Što to vi vidite, a druge stranke zanemaruju?

- Otvorili smo temu deviznih klauzula na kredite jer smo vidjeli da je velik broj građana, ali i poduzetnika, zbog nepovoljnih kredita završilo u dužničkom ropstvu. To se dogodilo iz nekoliko razloga. Banke su, kao prvo, cijeli kreditni rizik prevalile na dužnike, a pri tom su zadržale vrlo visoke kamate na kredite, u prosjeku od 7,3 posto. Banke su, osim toga, u ugovorima osigurale promjenjivu kamatnu stopu, što znači da mogu u svakom trenutku podići kamate. Osigurale su se i hipotekama, te deviznom klauzulom vezanom uz švicarski franak, dok su građani prepušteni na milost i nemilost istih tih banaka. Krajem prošle godine na taj problem sam upozorio guvernera Rohatinskog, no on me je tada ignorirao. Prije mjesec dana, međutim, pozvao je Vladu i Sabor da hitno nešto učine po tom pitanju. Pola godine mu je, dakle, trebalo da shvati da tako ne ide dalje. Mi, u međuvremenu, prikupljamo potpise za izmjenu Zakona o obveznim odnosima na temelju kojeg je uvedena devizna klauzula na kredite. Početkom srpnja u Saboru ćemo pokrenuti proceduru izmjeno tog zakona.

Osim na problem devizne klauzule, u zadnje ste vrijeme upozoravali i na nezakonite ovrhe. Jesu li guverner Rohatinski, ministar Bošnjaković i ministrica Dalić reagirali?

- Nisam primijetio da jesu. Velik broj ljudi i dalje javlja da su im računi blokirani zbog ovrhe, iako prije toga nisu dobili ovršne naloge, a mnogi tvrde da im banke i Fina još uvijek protuzakonito blokiraju sva primanja. Upravo jutros me zvalo dvoje ljudi kojima je banka nezakonito blokirala dječji doplatak te porodiljna davanja, odnosno cijeli iznos mirovine. U sustavu očito nešto ne štima i ne mogu vjerovati da baš nitko ne sluša vapaj ljudi koji su prisiljeni sami proći cijelu muku birokratskih postupaka oko deblokiranja protuustavno blokiranih računa. To je doista sramota za državu, jer javna vlast bi morala reagirati čim čuje za problem. Ministarstvo pravosuđa moralo je provjeriti jesu li utemeljene sumnje da se lažiraju dokumenti o dostavi ovršnih naloga, jer se to na drugi način ne može dokazati. Informacije s terena, nažalost, govore da se ovrhe i dalje provode bez prethodnog slanja ovršnih naloga, što je doista skandalozno i sramotno.

Što rade vlast, oporba i mediji, dok građani vrište pod teretom ovrha i dužničkih okova.

- Bave se organizacijom svečanih ručkova oko završetka pregovora i oko Dana državnosti. Odbio sam ići na sva ta primanja jer su od njih napravili lakrdiju. Nakon završetka pregovora, naime, Vlada troši ogroman novac na agitiranje i propagandu, a da pri tom uopće ne informira građane o Europskoj uniji. To je još gore nego da samo šute, jer netočnim porukama narod dovode u zabludu. Lažu, primjerice, da će Hrvatski jezik biti službeni jezik Europske Unije, iako je činjenica da će Hrvatski biti jedan od službenih jezika u institucijama EU, a ne u Uniji, što nije isto. Političke elite na taj način samo pokazuju koliko se boje vlastitog naroda.

Možete li komentirati informacije koje govore da je MOL upravljačka prava dobio uz pomoć mita?

- Ako se dokaže da su ugovori sklopljeni uz mito, Hrvatska treba raskinuti te ugovore i INU vratiti u vlasništvo Republike Hrvatske. To se zove zaštita nacionalnih interesa, jer INA je strateška nacionalna kompanija. Gubitkom INE izgubili smo energetski suverenitet zemlje. Ako se radilo o korupciji pri dobivanju upravljačkih prava nad INA-om, onda je to i veliki međunarodni skandal i onda je to još jedna afera vezana uz Europsku Uniju. Nakon afere Hypo, afere Daimler, moguće je, dakle, da imamo još jednu veliku korupcijsku aferu uvezenu iz Europe. Tu dolazimo do dvostrukih kriterija Europske Unije. Oni nam govore da je korupcija najveći problem Hrvatske, a mi već dugo upozoravamo da je ta korupcija došla iz EU, te da države iz kojih je korupcija potekla odbijaju suradnju s Hrvatskom oko vođenja istraga. Tako u Njemačkoj ne žele otkriti kome su ljudi iz Daimlera dali mito, Austrijanci na daju informacije oko afere Hypo, a ni Mađarska se dosad nije pokazala kooperativnijom u aferi INA.

Što bi takve okolnosti mogle značiti za Hrvatsku?

- Ako ovo ne iskoristimo da povratimo INU, odnosno ako nam to bude onemogućeno unatoč (eventualnim) čvrstim dokazima o postojanju korupcije, to će biti pokazatelj da se i u EU može dogoditi da Hrvatska kroz korupciju izgubi i preostali dio svog suvereniteta.

Znači li to da se vi protivite ulasku Hrvatske u Europsku Uniju?

- Ne znači da sam protiv, ali ne znači ni da sam za ulazak u EU. Kao ni ostali građani ni ja još ne znam sadržaj pristupnog ugovora Hrvatske s EU, pa stoga ni ne znam kako ću glasati na referendumu. Mnogi se već sada svrstavaju za ili protiv, a da nitko ne zna što u tom ugovoru piše. Tek kada se ugovor otvori, znati ćemo je li to dobro za Hrvatsku, ili ne. Opasno je, stoga, građane već sada zavaravati stavom: ili si za, ili si protiv. Logično bi bilo da se ljudi još nisu opredijelili jer ne znaju što pristupanje Hrvatske Europskoj Uniji sa sobom nosi, na što su sve hrvatske vlasti pristale u zadnja tri, četiri mjeseca. Zar da ljudi imaju svoj stav samo na osnovu onog što govori Jadranka Kosor koja pola toga ni ne razumije? Ni ja, primjerice, ne znam kolike su nam kvote poljoprivrednih proizvoda odobrene, odnosno koliko ćemo pšenice moći proizvoditi, koliko kukuruza, koliko maslina, koliko suncokreta... Ne znam je li točno da ćemo proizvodnju šećera morati smanjiti za 35 posto, a ne znam ni hoće li Hrvatska biti organizirana u tri regije kako to neki sada šapuću.

Zbog čega ste tako usamljeni u tom svom pomalo opreznom stavu?

- Cijela politička elita sebi je za cilj nametnula ulazak u EU, pa zato sada i staju u obranu tog cilja pod svaku cijenu. Mišljenje građana njih ne zanima. Čak štoviše, oni bi najradije da se građane o tome ništa ni ne pita. Najbolji dokaz za to je promjena Deklaracije o pristupanju EU. Kada je početkom 2005. donesena u njoj je stajalo da se prvo ide na referendum, pa se nakon toga potpisuje pristupni ugovor, no nedavno je taj dio Deklaracije izmijenjen na način da ćemo po novome prvo potpisati ugovor, pa tek onda ići na referendum?! Za tu izmjenu u Saboru su glasali zastupnici HDZ-a, ali i zastupnici SDP-a i ostalih oporbenih stranaka. To znači da političke elite ne vjeruju građanima. Oni građane trebaju samo na dan izbora te nikada više i zbog toga je u Hrvatskoj i donešeno toliko loših odluka. Mi, pak, smatramo da je neposredna demokracija bit demokracije.

U kojim bi sve slučajevima, prema vašem mišljenju, trebalo raspisati referendum?

Referendumom bi trebalo odlučivati u svim bitnim pitanjima. Glasao sam protiv ulaska u Hrvatske u NATO upravo zato jer o toj temi nije održan referendum. I Sporazum o arbitraži sa Slovenijom je potpisan bez referenduma s hrvatske strane, dok su Slovenci, za razliku od nas, održali izjašnjavanje. Referenduma nije bilo ni prije mijenjanja Ustava. Dosad smo šest puta mijenjali Ustav, no niti jednom nismo raspisali referendum, iako Ustav to omogućava.

Što to znači?

- To znači da političke elite misle da je narod glup i da ne zna odlučivati, pa zato oni to čine umjesto njih.

Kako se Laburisti financiraju?

- Isključivo donacijama i dobrovoljnim prilozima članova i simpatizera. Broj naših članova stalno raste i nedavno smo prešli 3700 članova, a u isto vrijeme javljaju nam se i brojni simpatizeri, koji iz određenih razloga ne žele ili ne mogu postati članovi stranke. Isključivo od njihovih priloga živimo.

Kakav rezultat očekujete na slijedećim izborima i s kim ćete koalirati?

- Prerano je govoriti o rezultatu, jer su izbori još daleko. No siguran sam da ćemo biti ugodno iznenađenje slijedećih izbora. Tvrdim to na osnovu rezultata u zadnja tri – četiri mjeseca. Predizborne koalicije za nas ne dolaze u obzir, što znači da ćemo definitivno sami ići na izbore. Kasnije sigurno nećemo koalirati s HDZ-om, jer je HDZ-u mjesto u Remetincu. S drugim blokom je moguća koalicija, ali ne na osnovu bjanko obećanja. Ni u kakvu koaliciju nećemo ući sve dok ne vidimo hoće li druga strana pristati na naših 10 strateških točaka koje štite nacionalne interese i interese onih koji žive od svog rada. Smatramo, naime, da hrvatska vlast konačno mora početi štititi i interese ljudi koji žive od svog rada, a ne samo interese krupnog kapitala. Nećemo, dakle, vlast po svaku cijenu, jer želimo dokazati da postoji stranka koja drži do svojih obećanja.

Autor: Damir Kramarić