Milorad Pupovac, po profesiji lingvist i profesor na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, predsjednik je Srpskoga narodnog vijeća, potpredsjednik Samostalne demokratske srpske stranke i njezin zastupnik u Hrvatskome saboru. Ovih dana, Beogradski centar za ljudska prava dodijelio mu je nagradu „Konstantin Obradović“ za unaprjeđenje kulture ljudskih prava u ovoj godini, što je i neposredan povod za naš razgovor.

• Najveći dio Vaše aktivnosti tiče se obrane i unaprjeđenja ljudskih prava Srba u Hrvatskoj, koji su i kao građani i kao narod teško stradali u proteklom ratu. Što je do sada učinjeno?
- Nisam siguran da još možemo podvući crtu pa kazati napravili smo to – nismo napravili to. Ali, mnoge od tih stvari uspjeli smo promijeniti, posebno tamo gdje su Srbi bili ne samo obespravljeni, nego se smatralo prirodnim da im se oduzimaju prava, da im je unaprijed već bilo suđeno da izgube posao, da ostanu bez kuće, bez stana, da ne mogu živjeti u Hrvatskoj… Uspjeli smo promijeniti pogled, promijeniti odnos. Mnogim ljudima, s obzirom na to da je takav pogled bio dominantan više od deset godina, uspjeli smo pomoći i pomažemo im i danas. Ono što smo uspjeli jest da se povrati glas Srba u Hrvatskoj, da se obnovi njihov politički utjecaj, da se obnovi njihova politička važnost u Hrvatskoj i da se njihove institucije konačno priznaju.
 

Mnogi su stanarska prava proglašavali prošlim svršenim vremenom

 

• Ima toga još?
- Dugačka je ta lista. Od elementarne sigurnosti ljudi, fizičke, imovinske, elementarne ravnopravnosti ljudi, ravnopravnosti na sudu, pred administracijom, pa do toga da su neke stvari kao što su recimo stanarska prava, koja su mnogi proglašavali prošlim svršenim vremenom, ipak i međunarodno i međudržavno vraćena na stol i bit će riješena na način koji možda nije najpravedniji, ali će ipak biti riješena, tako da će bivši nositelji stanarskog prava imati neku zadovoljštinu i realizaciju. Od toga pa do političkog statusa Srba u Hrvatskoj i statusa njihovih institucija. Činjenica da Srbi više ne će biti birani kao sve druge manjine, nego da će biti birani po općem biračkom pravu i da im ne će biti ograničen broj mandata koji će moći imati u Saboru – a bit će im zagarantirano najmanje tri – vraća Srbe u status koji je politički drukčiji od onog kakav se formirao od 1992., posebno od 1997. i 2003. godine.

Priznavanje ključnih institucija srpske zajednice, kao što su Srpsko narodno vijeće i Zajedničko veće opština (u Vukovaru), po Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina i to izrijekom, stvari su koje kada je u pitanju subjektivitet Srba u Hrvatskoj znače mnogo. Otvaranje odnosa između Hrvatske i Srbije i dolaženje do faze da se iz neprijateljstva, pa neke vrste spore normalizacije dolazi ne samo do partnerstva nego do neke vrste savezništva u nizu područja, također smatramo vrlo važnim u našim odnosima. Moram naglasiti i opću promjenu slike Srba u Hrvatskoj u prosječnoj svijesti hrvatske javnosti.

Zaustaviti proces asimilacije!

• Što se još nije uspjelo, čime ste nezadovoljni?
- Ima dosta toga čime smo nezadovoljni. U prvom redu je razvoj povratničkih sredina. Koliko god da smo unaprijedili financijsku politiku prema tim područjima toliko nismo zadovoljni stupnjem ulaganja i razvojnih planova na tim područjima, pitanje zapošljavanja Srba u javnim poslovima, državnoj upravi, pravosuđu. Koliko god da smo promijenili stvari i osigurali zastupljenost i na općinskoj i na županijskoj razini, toliko istodobno nismo uspjeli još uvijek da u povratničkim sredinama, na primjer, imamo mješoviti sastav policije.

Da, recimo, imamo zamjenika zapovjednika policije koji bi bio Srbin u Donjem Lapcu. To je problem u provođenju zakona. Zatim, vrlo važna stvar je zaustaviti proces asimilacije. Nismo sigurni koliko smo, usprkos našim naporima da afirmiramo sliku Srba u Hrvatskoj, uspjeli u tome. A sigurno nismo uspjeli dovoljno, tako da se ljudi ne bi plašili toga da budu Srbi u Hrvatskoj, i da ne bježe od te činjenice, da se ne skrivaju time što se ne izjašnjavaju i time što se izjašnjavaju drukčije od onoga što stvarno jesu.

 • Kritičari i politički protivnici Vam zamjeraju da niste dovoljno učinili za Srbe koji su ostali ili se žele vratiti iz progonstva i izbjeglištva u Hrvatsku, da je bilo mogućnosti za mnogo više?
- Nije to nešto što bi mi netko trebao reći sa strane. Mi smo svjesni toga koliko smo uradili i koliko nismo, ali jedna je stvar kad imate praktično sve porušeno i opustošeno i trebate krenuti iznova, i kad ne znate što ćete i od čega ćete prije. Druga je stvar kada imate sređeno stanje, pa onda popravljate dio po dio. A mi smo na žalost uglavnom imali ovo prvo. S obzirom na planove koji su bili i predviđanja koja su bila prema Srbima u Hrvatskoj, mi ne možemo još reći jesmo li mi svoj zadatak ispunili s većim ili s manjim postotkom. Uz dužno poštovanje prema kritičarima sud o tome će reći netko drugi. Što se nas tiče, mi se trudimo da pred tim sudom budemo čistog obraza.

SDSS i Srbi u Hrvatskoj dobivaju nove prilike i mogućnosti

• Zamjeraju vam i ostanak u vladajućoj koaliciji s HDZ-om?
- Pa to je Hrvatska! Ne možemo mi određivati koje će političke snage biti u Hrvatskoj većinske, koje će biti manjinske. Ali, moramo raditi u interesu sređivanja stanja hrvatsko-srpskih odnosa. Kada bismo samo čekali da prođu one stranke koje su možda najbliže političkom stavu bilo mojem osobno, bilo većine birača, može biti da bismo propustili godine i godine da se to dogodi. Iz tog razloga, bez obzira na političke razlike koje postoje, to što je napravljeno – suradnja između HDZ-a i SDSS-a – zaista predstavlja veliki dobitak i veliki napredak u političkim odnosima i političkoj kulturi u Hrvatskoj. Uopće, u odnosima između Hrvata i Srba.

Ja sam uvjeren da su se i HDZ i SDSS u toj suradnji, koliko god ona bila naporna, mijenjali i postajali drukčiji, a u nekim slučajevima i bolji. Istodobno, SDSS i Srbi u Hrvatskoj dobivali su nove prilike i nove mogućnosti. A one znače i suradnju s drugim strankama. Još do prije nekog vremena drugi su se bojali surađivati sa Srbima. Nakon ovog iskustva i nakon politike koju smo afirmirali, sasvim sigurno više ne samo da ne će biti problem većini da surađuje sa Srbima, nego će mnogi htjeti surađivati sa Srbima.

• Kako doživljavate i što za Vas znači nedavni prvi službeni posjet predsjednika Srbije Hrvatskoj i susret Ive Josipovića i Borisa Tadića?
- To je zaista značajni posjet. Prvi put su sve stvari ili gotovo sve u hrvatsko-srpskim odnosima bile na stolu. Sva pitanja koja se smatraju otvorenim – povratak izbjeglica, granice, borba protiv organiziranog kriminala, suradnja u privredi i niz drugih pitanja – sve je bilo na stolu. I nitko nije odbio da nešto ne bude na stolu. Različita su gledanja oko raznih pitanja, ali kao što je predsjednik Tadić rekao u više navrata da čeka moment kada će Hrvati i Srbi početi pisati zajednički udžbenik povijesti, tako mi se čini da su od Vukovara i sada Zagreba, s politikom Josipovića, Tadića i Kosor, oni počeli pisati taj novi udžbenik.

Bez obzira na to što to nije i formalno udžbenik, ali to jesu nove stranice hrvatsko-srpskih odnosa i hrvatsko-srpske povijesti u kojima s posjetima postaje sve više simpatija, a sve manje animoziteta. I da je samo to bilo bi mnogo, a kamo li kada se otvoreno razgovara o svim stvarima. Kada vi dođete u Krnjak i najotvorenije kažete što sve valja, a što sve ne valja. I Hrvati i Srbi. Kada se dođe u Krupu, pa se čuje što sve Srbima smeta ili što sve ne smatraju dobrim, do toga da oni smatraju da nije prirodno da ih zovu agresorima kad oni nisu u toj poziciji. Prema tome, posjet je od ogromne važnosti za odnose između Hrvatske i Srbije i odnose u regiji.

Radoje Arsenić, Politika, Beograd