General bojnik Dragutin Repinc 29. prosinca stupio je na dužnost zapovjednika UN-ove mirovne misije UNMOGIP u Indiji i Pakistanu, odnosno Kašmiru. U životopisu generala Repinca stoji da je obnašao vrlo odgovorne zadaće u HV-u. Od instruktora za obuku pričuvnih vojnika 1991/1992. do zapovjednika UN-ove mirovne misije u Kašmiru proteže se bogata vojna karijera. Između ostalog general Repinc je bio instruktor u sklopu programa MPRI-DTAP, instruktor taktike u Zapovjedno-stožernoj školi, zapovjednik Časničke škole, načelnik Odjela za izobrazbu Ratne škole "Ban Josip Jelačić", načelnik Odjela za operativno planiranje uprave G3, instruktor u Ratnoj školi za vojne operacije različite od rata. Osim brojnih NATO/PfP tečajeva i seminara koje je pohađao, on je i prvi hrvatski časnik koji je još 1996/97. završio Zapovjedno- stožernu školu u SAD-u i jedini naš časnik koji je prošao dvotjedni tečaj za najvišu razinu dužnosti u mirovnim misijama (STM-3) u Abuji, Nigerija. Osim operativnih poslova vrlo je aktivan i u obuci. Između ostalog s engleskog je jezika preveo nekoliko knjiga vojne problematike, a od 1999. godine je vanjski suradnik u Hrvatskoj enciklopediji LZ "Miroslav Krleža" za vojna pitanja. Prije preuzimanja zapovjedništva mirovne misije u Indiji i Pakistanu 46-godišnji general Repinc obnašao je dužnost načelnika stožera HKoV-a u Karlovcu, gdje se i vodio ovaj razgovor neposredno prije njegovog odlaska u mirovnu misiju.

Prvi ste hrvatski časnik koji zapovijeda jednom mirovnom misijom UN-a. Što to za Vas znači i kakvo je to priznanje za Republiku Hrvatsku, odnosno njezine oružane snage?
Osjećam se počašćenim što ću zapovijedati jednom UN-ovom mirovnom misijom. No, nisam iznenađen, jer sam još 2004. godine pozvan u sjedište UN-a u New Yorku kao kandidat za viši položaj u misiji UNMOGIP. Tada je jedan od kandidata bio i talijanski general Palmieri, koji je kao što znate preuzeo zapovjedništvo nad tom misijom. Imao je sve reference za taj posao: dugi vojnički staž, a dugo godina je bio i u Hrvatskoj u sklopu NATO timova. Ove godine, nakon isteka njegovog jednogodišnjeg mandata, mene su ponovno kontaktirali kao kandidata. Glavni tajnik UN-a imenovao me na mjesto zapovjednika misije UNMOGIP. Hrvatska je od zemlje korisnice mirovnih misija 1992. postala zemlja koja daje promatrače i na najodgovornije dužnosti u mirovnim misijama, bilo u sklopu UN-a ili u sklopu NATO-a. Već je brigadir Pavičić obnašao dužnost zamjenika zapovjednika misije UNMOGIP, i u tome je već bilo priznanje Republici Hrvatskoj i njezinim oružanim snagama. Naša imenovanja su nova faza u sudjelovanju hrvatskih vojnika, časnika i policajaca u mirovnim misijama. Otvorit će se i nova mjesta za hrvatske promatrače u drugim misijama, posebice mislim na misiju UNDOF na Golanu.

Od kandidature do službenog imenovanja

Postoji li kakva posebna obuka ili tečaj koji kandidat mora proći prije no što preuzme dužnost zapovjednika misije?
U Abuji u Nigeriji 2005. prvi put je bio organiziran dvotjedni tečaj za najviše civilne, vojne i policijske dužnosnike u mirovnim misijama (STM-3). Može se reći da tečaj obuhvaća sve ono što je potrebno poznavati prije stupanja na dužnost u misiji: organizaciju UN-a, pravila rada, demobilizaciju, razoružanje, odnose s medijima, zadaće i uloga civilne policije u misijama, ljudska prava i poštivanje zakonitosti, vojno planiranje u kojem se prije svega mora napraviti koncept gdje će tko intervenirati u kakvoj operaciji. Tečaj mi je uvelike pomogao.

Objasnite nam, molim Vas svoj put od kandidature za mjesto zapovjednika misije do službenog imenovanja na tu dužnost?
Stalna misija pri Veleposlanstvu Republike Hrvatske u UN-u u New Yorku još je 2004. godine dobila zahtjev od UN-a da odredi kandidata, časnika koji bi mogao preuzeti dužnost zapovjednika misije UNMOGIP. To je bilo prvi put da je Hrvatska dobila mogućnost kandidirati časnika na tu dužnost. Iz MORH-a mi je stigao upit želim li se kandidirati. Suglasio sam se s tim. Nakon toga odjel UN-a koji se bavi mirovnim operacijama pozvao me 2004. godine na intervju. No, tada je bio izabran drugi kandidat. Godine 2005. UN je ponovno od Hrvatske zatražio kandidata za zapovjednika misije i tada je prihvaćena moja kandidatura. U telefonskom intervjuu neka od pitanja su bila: što mislim o tečaju za dužnosnike misija, moje iskustvo s mirovnim operacijama, poznavanje tehnika pregovaranja i posredovanja, ljudska prava i odnosi između spolova, odnosi s medijima.
UN-ova misija u Kašmiru jedna je od najstarijih, ali do sada i najmanje rizična misija.

Koliko ste upoznati s onim što Vas tamo čeka, imajući na umu položaj misije i političku situaciju?
Kašmir je jedna od 26 saveznih država Indije. Problem je u tome što i Pakistan polaže jednako pravo na Kašmir, i to zbog činjenice što ga naseljava uglavnom muslimansko stanovništvo. Indija pak polaže pravo na njega jer je kašmirski maharadža 1947. odlučio da će njegova država ući u sastav Indije. Nakon toga je došlo do rata i intervencije UN-a te stvaranja mirovne misije 1949. godine. Indija sve to vrijeme ne prihvaća misiju jer želi da se problemi oko Kašmira riješe bilateralno. Oni dakle ne žele političke savjetnike i stoga je tamo na čelu misije vojna osoba. UN-u je stalo da bude tamo i zbog same činjenice da su to danas dvije nuklearne sile. UN smatra da je to prijateljsko područje, jer UN snage nikada nisu bile napadnute za vrijeme misije.

Hrvatski promatrači ocijenjeni kao vrhunski profesionalci

Što nam možete reći o zadaćama koje Vas u misiji čekaju i o organizacijskoj strukturi zapovjedništva misije?
UN-ova misija UNMOGIP provodi se na oko 750 četvornih kilometara. Na pakistanskoj strani je sedam stalnih baza, a na indijskoj strani četiri stalne baze. Zapovjedništvo misije je od studenoga do travnja smješteno u Pakistanu, a tijekom ljetnog razdoblja u Indiji, u Srinagaru. Misija ima i ured u New Delhiju koji služi za vezu s indijskom stranom kada se održavaju različite konferencije UN-a. Naime, u Indiji i Pakistanu postoje razne vojne agencije. Jedna od mojih zadaća će biti i uspostava veza i pružanje pomoći svim UN-ovim agencijama na terenu, pogotovo u području logistike, odnosno sustava veza (telekomunikacije, satelitske veze, i dr). Inače, misiju UNMOGIP čini 115 osoba. Zajedno sa mnom vojni dio misije čini 45 promatrača. Stalnih UN-ovih zaposlenika je 24-ero i to je administrativno osoblje, a ostalih 46 civilnih osoba su lokalni stanovnici zaduženi za logističku potporu. Svaka misija UN-a je integrirana, nadležna za različite segmente: za političko-ekonomski dio nadležni su civili, a za vojni dio vojska.

U operativnom dijelu Indija priječi provedbu misije. Primjerice, dok na pakistanskoj strani vojni promatrači idu sami u obilazak, na indijskoj strani to nije moguće bez pratnje njihova konvoja. Kako sam obaviješten, još nikada prema UN-u nisu uputili pritužbu, što bi značilo da priznaju misiju. Kao i Pakistan pružaju smještaj, osiguranje i drugu logističku potporu. Prema mandatu cilj misije u Kašmiru je nadzor primirja i na svu sreću već dulje vrijeme nema oružanih sukoba. Uz to misija je angažirana i na poslovima pružanja humanitarne pomoći, a njezin je rad posebno pojačan nakon katastrofalnog potresa.

Kako ocjenjujete dosadašnje sudjelovanje hrvatskih promatrača u mirovnim misijama?
Od 1999. godine od kada su u UN-ovim mirovnim misijama i hrvatski promatrači nije bilo nikakvog zahtjeva za njihovim opozivom. Nije pokrenut niti jedan proces repatrijacije, odnosno vraćanja iz misije, a u svome su radu pokazali vrhunsku profesionalnost. Hrvatski promatrači su raspoređeni na neke postaje na kojima je potrebna dvadesetčetverosatna pozornost, kao primjerice u Eritreji i Etiopiji.
Iskustva iz Domovinskog rata su im uvelike pomogla u tome kako se treba ponašati u određenom trenutku. Osim toga, oni su u domovini prošli i zahtjevni tečaj u Stredištu za međunarodne vojne operacije koji je verificirao i UN.

Namjeravate li se nakon isteka mandata ponovno kandidirati za kakvo čelno mjesto u mirovnoj misiji?
Mandat zapovjednika misije UNMOGIP traje godinu dana, s mogućnošću produžetka za još toliko. Ne postoji pisana obveza UN-a da produži mandat. On se može produžiti ako su obje strane zadovoljne radom zapovjednika misije i ako to kandidat želi. Kako Indija ne prihvaća misiju, kao što sam već rekao, reizbor dugo traje. No, uz to postoje i neke druge činjenice koje utječu na produžetak mandata, kao što je primjerice rotacija država.

Milenka PERVAN STIPIĆ