SILVANO HRELJA, PREDSJEDNIK HRVATSKE STRANKE UMIROVLJENIKA (HSU), O TEŠKOM STANJU UMIROVLJENIČKE POPULACIJE, PREDIZBORNOJ KOALICIJI, REFORMI MIROVINA...

Hrvatska stranka umirovljenika (HSU) bila je vjerojatno najveće iznenađenje koje se zbilo na hrvatskoj političkoj sceni. Njihov ulazak u Sabor 2003. godine šokirao je i pomnije analitičare, no koliko je iznenađenje bio ulazak u Sabor, toliko iznenađuje i što su se već osam godina zadržali kao konstanta.

Kako stvari stoje, ni na predstojećim izborima ne trebaju strahovati za status parlamentarne stranke. Ako gledaju optimističnije, čak bi im se moglo smiješiti i mjesto u budućoj koalicijskoj vladi. O tome putu od male stranke do relevatnog političkog faktora i očekivanjima uoči izbora razgovarali smo s predsjednikom HSU-a Silvanom Hreljom.

Očekivalo se da ćete biti stranka za jedan saziv Sabora, no smiješi vam se i treći?
- Da, postojala je percepcija javnosti da je HSU "problemska" stranka, odnosno da je nastala isključivo zbog nepravde koja se događala umirovljenicima od 1993. do 1998. godine, kada im je isplaćivana manja mirovina nego što su imali zakonom utemeljno pravo. Ali mislim da danas nema dvojbe da se HSU od male i solidne stranke, kakav je bio do 2003. godine, uspio etablirati kao relevantni politički subjekt koji zna prepoznati probleme umirovljenika. Tako je bilo i 2007., kad smo otvorili pitanje "novih" umirovljenika, i riješili pitanje "penalizacije" prijevremenog umirovljenja. Ova vlada je to, doduše vratila na staro, ali oni kojima smo problem rješili imaju trajnu korist od rada HSU-a. I sada ima mnogo otvorenih umirovljeničkih problema, koji možda toliko ne zahtijevaju novac - osim usklađivanja mirovina - ali je potrebno strateški se odrediti prema njima. A to je uloga HSU-a.

Jaka koalicija i mandati

Koliko postojanje stranke umirovljenika ukazuje na nedostatak solidarnosti u našem društvu, o čemu često bruje i sindikalni čelnici?
- Mislim da je istinska solidarnost u 50 godina partijskog sustava zamjenjenja lažnom, a tu istinsku sada je teško ponovo stvoriti. Imam životnog iskustva, bavio sam se sindikalnim poslom, i znam kako ta solidarnost izgleda na djelu u demokratskim zemljama koje imaju više od stoljeća i pol dugu tradiciju borbe s neumjerenim apetitima kapitala. Kod njih postoji solidarnost među generacijama - kad se prosvjeduje, idu zajedno i djedovi, i sinovi, i unuci, a to sam imao prilike vidjeti u Rimu, Veneciji... Ta solidarnost bazirana je na svijesti "što danas napravim, to ostaje i budućim generacijama" - one se ne moraju za to isto opet boriti, nego samo unaprjeđivati ono što je izboreno. Mi tu svijest nemamo, jer nismo prošli taj put žestoke borbe između interesa kapitala i radnika, a zato i nismo imali takve prosvjede kao što su to imali Francuzi, Nijemci, Talijani, Englezi... Da bismo to dosegnuli mislim da sindikati trebaju više raditi na akcijskom jedinstvu.

Vratimo se izborima. Što je važnije za HSU, pobjeda koalicije ili vaši mandati?
- Bitno je i jedno i drugo. Sigurno da nam je potrebna promjena vlasti, jer je model vladanja kakav je bio posljednjih osam godina u Hrvatskoj - potrošen! Bez obzira na "iznimne napore" koje premijerka pokazuje skačući s problema na problem, njezine su mogućnosti limitirane. Promjenu vlasti može donijeti samo koalicija lijevog centra, SDP, HNS, HSU i IDS. Podržava nas oko milijun i pedeset tisuća birača i mislim da se s takvom podrškom može dobiti izbore. A što se tiče HSU-a, bitno je da se stranka etablira kao političko krilo hrvatskih umirovljenika, da se zadrži kontinuitet i da u Saboru imamo najmanje tri zastupnika. To znači da bismo imali klub, a tada je lakše raditi, predlagati zakone, diskutirati... Jedan čovjek to ne može, to sam najbolje osjetio na svojoj koži, ali troje-četvero ljudi mogu obuhvatiti mnogo veći politički prostor i dokazati biračima da smo vrijedna stranaka koja trudom i marom stvara pozicije za boljitak umirovljenika, a i onih koji će sutra biti umirovljenici.

Jeste li Vi svojevrsni jamac da će umirovljenici biti netaknuti u "bolnim rezovima" ako Kastavska skupina dođe na vlast?
- Kastavska skupina nije najavljivala bolne rezove za umirovljenike. Ono što je do sada ugovoreno, uneseno u sporazume - a u tome sam i osobno sudjelovao - jest da se mirovine neće smanjivati te da se mirovine zarađene radom moraju razlikovati od onih koje su ostvarene prema posebnim zakonima. Naravno, mi imamo rješenja i za korisnike drugog stupa, i za onih 120.000 koji nisu morali ući, i za onih 1,3 milijuna koji su morali, no to je sad široka tema za elaboriranje. Uglavnom, dva su mirovinska prioriteta. Jedan je naći model usklađivanja mirovina s rastućim troškovima života, a drugi je riješiti problem 1.200 žena koje su otišle u mirovinu kao žrtve dvostupne mirovinske reforme. Njihov problem je relativno lako riješiti, a iako je premijerka obećala da hoće, očito je procijenila da 1.200 glasova nije veliki dobitak za izbore. No, u mirovinskim pitanjima ne smije biti kalkulacije, problem treba riješiti u nastanku, a ne kad postane prevelik.

Osjećate li se kao "najljevija" stranka u koaliciji. HNS-u se spočitava sklonost liberalnom kapitalizmu, a mnogi danas doživljavaju SDP više kao socijaldemokrate na papiru nego realne?
- Izrazio bih se preciznije - među našim članovima ima i radikalnijih ljevičara, ali i onih koji su umjereni. Smatramo se principijelnom strankom i mislim da je to važnije od ljevice i desnice.

Nismo “trgovačka stranka”

Nisu li vam onda Lesarovi laburisti prirodniji saveznik i zašto s njima niste koalirali?
- Mi smo vrlo ozbiljno pratili osnivaje laburista i na našim stranačkim tijelima razmatrali svojevremno tu opciju. S obzirom na to da smo bili svjesni nedostataka samostalnog izlaska zbog stranaka i strančica s umirovljeničkim predznakom koje je HDZ sustavno proizvodio, tražili smo koalicijskog partnera. No, gospodin Lesar je, svjesno ili nesvjesno, u osnivanju stranke apsolutno odbacio svaku mogućnost razgovora. Rekao je da na izbore želi ići samostalno i nikako drukčije. Poštujem njegovu želju, jer to je način da čovjek "izvaže" koliko vrijedi.

Jesu li te nove umirovljeničke stranke bile razlog za ulazak u koaliciju ili ste predizbornom koalicijom htjeli skinuti teret "trgovačke stranke"?
- U osam godina parlamentarnog iskustva nikad nismo izrekli rečenicu "uzmi školstvu i daj umirovljenicima", niti ćemo ikad reći nešto slično. Mi nikad ne tražimo svoju korist na štetu drugih struktura - ovaj svijet pripada i umirovljenicima, ali i mladima, i radnicima... Dakle, nije to bio razlog. Razlog je bio taj da smo svjesni nedostatka, odnosno da smo jako ranjivi zbog primjene izbornog inženjeringa, zbog čega imamo problema s prelaskom izbornog praga. Uz to, bili smo svjesni i hiperprodukcije umirovljeničkih stranaka i poticanja njihovog rada na štetu HSU-a. Ono što je prevagnulo da izaberemo svog prvog koalicijskog partnera, HNS, jest da smo u stvari jedine dvije stranke na političkom prostoru koje ostvaruju sinergiju. Dakle, naš zajednički rejting je veći od zbroja pojedničanih. Mi smo vrlo komplementarne stranke, nigdje se ne sukobljavamo, a svuda se naslanjamo jedna na drugu. I u biračkom tijelu, ali i u područjima djelovanja. Tamo gdje smo mi najjači, oni su najslabiji, i obrnuto. Prema programima, njihov fokus je gospodarstvo, energetika, vanjski poslovi, ljudska prava, dok su naš fokus socijalna pitanja, tržište rada... S njima bismo dobili sigurnost da svi naši glasovi budu pretvoreni u mandate, a to je i cilj političke borbe. Što drugo da radimo? Da stalno istrčavamo sami na teren i svaki put budemo poraženi...?

Daniel RADMAN