S bivšim hrvatskim predsjednikom po prvi put smo opširnije razgovarali otkako je sam objavio da je na osobnu molbu bivšeg libijskog diktatora posredovao kod veleposlanika vodećih svjetskih država. Mesić je za Politikaplus govorio i o aktualnim sukobima na relaciji Pantovčak-Banski dvori, pri čemu izravno kritizira obje strane, o zatezanju srpsko-hrvatskih odnosa te o aktualizaciji istraga komunističkih zločina, za koje on smatra da su u funkciji interesa snaga poraženih u drugom svjetskom ratu, ali i direktno optužuje HDZ da te istrage instrumentalizira u predizborne svrhe.

Gospodine Mesiću, ovih dana sve zanima, gdje se nalazi Moamer Gadafi, imate li vi informacija gdje je?

Ne, nemam nikakvih informacija o tome gdje bi pukovnik Gadafi mogao biti. Pratim vijesti u medijima, kao i svi drugi.

Vratimo se onoj njegovoj poruci, koju su vam prenijeli, u stvari tko vam je prenio Gadafijevu poruku?

Razumjet ćete zašto neću reći ime emisara. U svakome slučaju to je bio čovjek koji ne pripada političkim strukturama, ali kojega poznajem niz godina i kojega sam mogao primiti s povjerenjem.

Možete li reći kako su reagirali kineski, ruski i SAD-e veleposlanik?

Zaboravili ste njemačkoga. No, svi su oni primili na znanje sadržaj poruke i svi su se složili sa mnom kada sam rekao da je sada kasno za poduzimanje akcije kakvu je predlagao Gadafi. Naime, napad pobunjenika na Tripoli uz sve jaču podršku NATO već je trajao i bilo je potpuno jasno da ni pobunjenici, ni oni koji stoje iza njih u takvome trenutku neće pristati na to da stanu na pola puta. Bez obzira na cijenu.

Možete li vi reći što ste vi poručili Gadafiju nakon tog sastanaka?

Ništa, jer emisar koji mi je prenio njegovu poruku i nije očekivao nikakav odgovor. Gadafi je predlagao da ja nešto konkretno poduzmem, ali vrijeme za to je bilo prošlo.

Zašto je, po vama, došlo do pobune u Libiji?

To je kompleksno pitanje. Prvo, libijsko je društvo plemensko društvo u kojemu, naravno, postoje antagonizmi među plemenima. Drugo, postoji davni antagonizam između istočnog i zapadnog dijela zemlje, između Cirenajke i Tripolitanije, i nije svakako slučajno da su anti-gadafijevske demonstracije, a potom i oružani otpor počeli u Bengaziju. I, ne zaboravite, postoje jaki interesi stranih čimbenika za libijsku naftu. Uzmite sve to zajedno i dobivate eksplozivnu mješavinu koju nije teško detonirati.

Je li Gadafi bio diktator kako mnogi tvrde?

On jest bio diktator, jer nakon državnog udara kojim je došao na vlast nikada nije prošao verifikaciju na izborima. Bio je svakako osebujna pojava na političkoj sceni, vrludao je na svojemu putu, postavljao si je ciljeve koji su, objektivno gledano, bili neostvarivi, a političku opoziciju nije trpio. No, bio je u isto vrijeme i odlučni pobornik sekularne države i brana radikalnome islamizmu na sjeveru Afrike.

Što se može očekivati u Libiji, nakon što sukob završi?

To je teško reći. Trenutno vlada stanje koje bi najprije mogli opisati kao anarhiju. Želio bih, u interesu svih građana Libije, da se ono što prije konsolidira. No, ne treba smetnuti s uma ni mogućnost plemenskih sukoba, što bi značilo građanski rat bez kraja, stanje slično onome kojemu svjedočimo u Iraku, pa čak i vjerojatnu podjelu zemlje.

Može li Libija biti demokratsko društvo?

Svakako da može, ali ne od danas na sutra. Opasna je iluzija da se demokracija može kao gotovi model prenijeti u zemlje koje nemaju ama baš nikakvih demokratskih iskustava, zanemarujući njihove specifičnosti i njihovu povijest.

Često ste isticali gospodarski interes Hrvatske u Libiji, što se po tom pitanju može očekivati nakon Gadafija?

Mislim da će kolač podijeliti oni koji vojno podupiru pobunjenike bombama, raketama i granatama, pa i specijalcima na terenu. Bojim se da za nas neće ostati puno. Volio bih da se varam.

Vratimo se malo u Hrvatsku i našu aktualnu političku situaciju? Kako komentirate dosadašnji mandat Ive Josipovića?

Moj je čvrsti princip da ne komentiram politiku i poteze aktualnoga Predsjednika.

Jeste li pratili sve ovo prepucavanje na relaciji Vlada (Kosor i Jandroković) - Josipović?

Jesam, svakako, i mislim da nam to svima nije trebalo. I ja sam, kao Predsjednik, imao nesuglasice s premijerima, ali ih nisam rješavao medijskim porukama.

Je li Ivo Josipović u pravu kada kaže da želi sa svakim potencijalnim kandidatom za veleposlanika razgovarati? Je li to uobičajna praksa?

Ne, to nije uobičajena praksa, to radi Sabor, ali ne vidim ni jednoga razloga zašto to ne bi mogao raditi i Predsjednik – naravno, samo informativno, s time da bi mu takvi razgovori – ukoliko kandidate ne pozna – pomogli pri odluci hoće li prihvatiti prijedloge Vlade, ili neće.

Zašto je Jandroković poslao popis uoči ljetne stanke Sabora i većina kandiadata nije u Zagreb?

To biste morali pitati ministra. Ja bih mogao samo nagađati, a to nema puno smisla.

Treba li Jadranka Kosor smijeniti Gordana Jandrokovića?

Premijerka mora sama odlučiti što će uraditi s ministrom koji je osim toga i potpredsjednik Vlade, a koji ulazi u otvoreni sukob s predsjednikom Republike.

Može li ministar napadati predsjednika?

Može, ali mora biti spreman i podnijeti konzekvence svojih poteza. I mora biti svjestan kakvu to sliku o Hrvatskoj stvara u svijetu.

Odnosi Hrvatska -Srbija, je su li potrebna ova prepucavnja, i čemu ona služe?

Svakako da nisu potrebna, sigurno ne ovako kako se odvijaju. A čemu služe? Osim pogoršavanju odnosa, ničemu drugome. To opet nije u interesu ni Hrvatske, ni Srbije, ni cijele regije.

Kako se Jadranka Kosor nosi s premijerskom funkcijom?

Dok nije ušla u predizbornu kampanju, rekao bih – prilično dobro, s time da je njezina Vlada donosila neke dobre mjere i planove, ali nije imala ili snage, ili sposobnosti da ih provede u djelo.

Hoćete li se aktivirati na parlamentarnim izborima ?

Neću.

Hoćete li pomoći Ljubi Jurčiću i njegovoj nezavisnoj listi na izborima?

Ako nekome treba moj savjet, rado ću mu ga dati. Pod pretpostavkom da ima program za kojega smatram da je realan i ostvariv.

Još jedno pitanje, unutarnjepolitičko - kažnjavanje komunističkih zločina?

Ma nije riječ ni o kakvome kažnjavanju komunističkih zločina, nego o najotvorenijem i do sada najgrubljem pokušaju kompromitiranja hrvatskoga antifašizma u funkciji predizborne kampanje i pridobivanja simpatija desnice.

Jeste li zadovoljni, i kako ocjenjujete rad ministra Tomislava Karamarka?

Mislim da sam to dovoljno jasno rekao u odgovoru na prethodno pitanje.

Kako komentirati najavu o eventulanom uhićenju Josipa Boljkovca ili pak Josipa Manolića?

Ponavljam: riječ je o najgrubljem do sada nasrtaju na hrvatski antifašizam, ali i o nasrtaju na one antifašiste koji su bili među osnivačima HDZ. A to mi daje pravo da sasvim legitimno postavim pitanje: kojim to smjerom ide HDZ, ili oni koji očito imaju ambicija utjecati na taj smjer?

Kako bi se po Vama trebala rješavati ta problematika?

Mirno, na osnovi činjenica, i to dokazanih i provjerenih, svakako ne u užarenoj atmosferi predizborne kampanje i svakako ne tako da se zdravo za gotovo uzima sve što kaže strana poražena u Drugome svjetskom ratu, a da se odbacuje sve što kažu oni koji su bili pobjednici u tome ratu i zahvaljujući kojima je i Hrvatska dočekala kraj toga rata na strani pobjednika i sačuvala, mada u okvirima jugoslavenske federacije, svoj identitet.