Radimir Čačić, HNS-ov ministar graditeljstva, u Račanovoj je vladi bio nositelj ključnih projekata stanogradnje i gradnje cestovne infrastrukture Hrvatske
- Koalicijska vlada formirana 2000. godine došla je na vlast u vrlo delikatnom trenutku, kada je Hrvatska bila u krizi i prilično devastirana, i politički i moralno i gospodarski, a posljedice rata i privatizacije bile su katastrofalne.
Preuzeli smo vođenje države nakon autoritarnog sustava koji je zemlju potpuno izolirao od suvremenih tokova, od Europe, te je doveo u gospodarski kolaps. Mi smo tada imali negativni gospodarski rast od -0,9 posto, što je fenomen za zemlju koja je pobjednički izašla iz rata.
Oba ta teška i odgovorna zadatka, izvlačenja zemlje iz izolacije i gospodarske krize, koalicijska vlada s premijerom Račanom uspješno je obavila, mada se to ni tada, kao ni danas, nije cijenilo previše. Vlada je bila odgovorna prema tim izazovima.
Otvaranje prema svijetu te prihvaćanje europskih standarda, razvoj demokratskih instituta, pravna država, međunacionalna tolerancija, ljudska prava, kažnjavanje ratnih zločina, povratak izbjeglih, dakle sve ono što se prije nije ni pokušavalo riješiti, ova je Račanova vlada obavila. Tu je Račan odigrao veliku i osobnu ulogu jer je to bio njegov prirodni prostor.
| Radimir Čačić, čelnik HNS-a i nekadašnji ministar u koalicijskoj vladi Ivice Račana i danas jedan od onih s čijim se imenom kalkulira za mogućeg premijera nakon sljedećih izbora, prisjeća se značaja te prve nehadezeovske vlade |
• Smatrate da je Ivica Račan toj vladi dao i jak osobni pečat?
- Ta vlada je imala mnogo jači Račanov pečat nego što se to vidjelo ili tada, pa i sada, priznalo. On je takva osoba.
U segmentu izvlačenja zemlje iz izolacije i provedbe demokratizacije bio je je vrlo stabilan i beskompromisan, osobno je na tome inzistirao i najviše radio.
No u realizaciji tog programa na unutarnjem planu prepreke su bile velike. I zato rješenja nisu bila radikalna, mada su neka upravo takva morala biti. No to je opet izravni Račanov utjecaj. Naravno, na to je utjecala i činjenica koalicijske vlade u kojoj su neki njezini čimbenici imali drukčije mišljenje. Nije bilo lako uvijek pomiriti sva mišljenja i balansirati između ponekad i suprotstavljenih stavova. Ali Račan je to zadivljujuće dobro obavljao.
• Kako su se stvari odvijale u tom drugom važnom segmentu - gospodarstvu.
- Mora se reći da taj segment nije Račanov prirodni prostor. U prvoj fazi bilo je dosta lutanja jer se dio izbornih obećanja s naglašenom socijalnom komponentom morao realizirati, ali imali smo problema u segmentu likvidnosti.
Imali smo čak 168 tisuća ljudi koji su radili, a nisu primali plaću, to je zahtijevalo veći politički rez te je trebalo reći da su to tvrtke koje ne funkcioniraju. Trebalo je tražiti rješenje, jačati gospodarski rast, ali i osigurati socijalnu stabilnost.
| Račan u segmentu gospodarstva nije imao iskustva, ali je znao slušati, te je na Fižulićeve i moje sugestije reagirao pozitivno |
Vlada je otvaranjem novih radnih mjesta amortizirala udar na socijalni položaj ljudi. To je bila velika stvar u koju je trebalo ući. Račan nije bio iskusan, ali je na sugestije nekih stručnjaka iz svoje stranke, te mene i Goranka Fižulića, reagirao pozitivno. Prihvatio je naše ideje te, konkretno, i moje infrastrukturne projekte.
Pokazao se velikim, jer nije bio opterećen stranačkom uskogrudnošću. Relativno brzo je shvatio da nije riječ o stranačkom nadmetanju.
Pokazao je razinu tolerancije i sposobnosti da preskoči stranačke strasti, podržao je ljude i projekte i stao iza njih bez obzira na to što ideja nije došla iz njegove stranke, pa čak i kada je u njegovoj stranci bilo određenih otpora prema tome. Shvatio je važnost mog prijedloga i zato mi je dao prostor.
• Znači, i vaše je osobno iskustvo s Ivicom Račanom tijekom rada u toj vladi bilo dobro?
- Apsolutno. Nije on realizirao te projekte, ali ne da ih nije ometao, nego im je potpuno otvorio prostor. Često se za njega kaže kako mu je zasluga što nije ometao neke važne inicijative, to bih ipak preformulirao tako da je za stvari koje nije inicirao, a smatrao ih je značajnim, otvarao prostor za njihovu realizaciju. To je njegova najveća i najznačajnija odlika.
• U mandatu te vlade najdramatičnija je bila situacija sa ‘splitskim mitingom’, koji je mirisao na državni udar.
- Ne da je mirisao, državni udar je bio tema. No tu se mora reći da Račan nije odigrao ključnu ulogu, nego je veći dio posla odradio Mesić, kada je umirovio 12 generala. Ali naravno da mu je Račan bio potpora.
• I sami ste rekli da je Račan u svom političkom djelovanju učinio mnogo više nego što mu se vrednuje.
- Da, to je ne neki način tako. Ivica Račan imao je dvije velike role - 1990. na zadnjem kongresu SKJ te 2000. godine kao premijer. Pri čemu 1990. godinu također smatram značajnom, no ipak je svrstavam na drugu poziciju.
| Naša je vlada imala mnogo jači Račanov pečat nego što se to priznaje. Bio je stabilan, beskompromisan, ali prepreke su bile ogromne |
Tada je bilo još nekih ljudi koji su odigrali ključne uloge, poput Dimitrovića, Mlade ili Sardelića. Ali 2000. godine Račanova je uloga bila glavna. Tada je on bio vodeći igrač. Objektivno, tog trenutka to je mogao učiniti samo Račan i nitko više. To je profil čovjeka koji ne ide na prvu loptu, nego racionalno promišlja situaciju. Ivica je jedan od rijetkih koji je vrijeme znao pretvoriti u svog saveznika, što je vrlo važna kvaliteta.
Tada nije bilo tako jake ličnost koja bi u tako delikatnom trenutku u kakvom se nalazila posttuđmanovska Hrvatska bila u stanju potisnuti vlastite ambicije i taštinu da bi mogla komunicirati i realizirati stvari u heterogenoj koliciji.
• Račana prati glas da mu je politički kredo - odlučno možda.
- Kada bi stvari bile dovedene do stanja da je moguća samo jedna odluka, on bi tu odluku donio. Njegova je prednost bila u tome što je imao strpljenje, želio je saslušati, tražiti rješenje, a imao je beskonačnu radnu energiju i upornost.
Piše: Vlado Vurušić |
