HDZ-OV ‘BARAKAŠ’, OTVORENO O TEŠKIM DANIMA STRANKE KOJU JE STVARAO

Davor Aras je s HDZ-om prošao sve: bio je među “barakašima” i “utemeljiteljima”, sjedio je na Središnjem odboru s Tuđmanom, tijekom devedesetih je bio saborski zastupnik i jedan od najutjecajnijih ljudi u Zadru, bio je lokalna stranačka ikona i prvi čovjek gradskog parlamenta.

Onda je u posttuđmanovskim previranjima i dvoboju Sanader-Pašalić pokušao odigrati na kartu “trećeg puta”, tražeći jedinstvo HDZ-a. Nitko nije ni trepnuo. U Sanaderovu čišćenju HDZ-a, Aras je pometen 2004. godine, kada je “izbrisan iz članstva” stranke koju je stvarao, i to nakon što je sudjelovao u radu skupa lokalne podružnice Hrvatskog domobrana i govorio pod slikom Ante Pavelića.

Arasov arsenal objašnjenja se svodio na “bio sam tamo u ime Gradskog vijeća”, “godinama smo odlazili na te skupove”, “to je udruga koju financiraju i Grad i država”. Ukratko: nije to bilo prvi put, zašto je “izbrisan” baš tada? Ali, Sanader mu nije odgovorio, a Aras ga je nazvao Staljinaderom.

Nakon mizernog pokušaja s nezavisnom listom na lokalnim izborima, ubrzo se smirio i postao umirovljenik koji pažljivo prati što se događa s HDZ-om, kojemu prijeti optuženička klupa. I dalje tvrdi da je “organski desničar, jer čak su mi i unutarnji organi na lijevoj strani puno slabiji od onih na desnoj”.

Otvorenu Pandorinu kutiju svoje bivše stranke sada, a razgovor je vođen prije objave o pokretanju istrage protiv HDZ-a, vidi ovako: - Događanja unutar HDZ-a i stranačke reakcije na njih pretvorili su se u jednostavan obranaški stav “ja to nisam znao”! Ljudi iz vrha stranke to prečesto ponavljaju, ali to bi bilo logično kada bi se prihvatila kvalifikacija o stranci kao zločinačkoj organizaciji.

Međutim, ja ne mislim da je HDZ zločinačka organizacija niti da bi cijelu stranku trebalo staviti na optuženičku klupu. Dio vrha stranke je, čineći neke radnje, otvorio mogućnost za zaključivanje da se svjesno organiziralo provođenje nedjela, a ja bih sve to svrstao u koristoljublje. U vrhu HDZ-a se stvorila nekakva interesna grupacija koja nije imala nikakve veze sa stranačkom bazom. Ponašali su se po onoj “HDZ to sam ja i sve treba uraditi da HDZ, to jest ja, ostane na vlasti”.

Tome su služili i crni fondovi i torbe pune gotovine...

- Ne znam, ti crni fondovi su mi toliko strani... Vjerujem da je to postojalo, ali ne mogu shvatiti odakle im ta bahata snaga da to provedu u djelo misleći da ništa neće izići na vidjelo?! Način na koji su sve veće stranke, ne samo HDZ, provodili kampanje jasno je upućivao na to da se troše puno veća sredstva od prikazanih. Ako od Zagreba do Zadra gledaš bezbroj plakata, moraš se zapitati odakle toliki novac.

Da, ali Jadranka Kosor se to nakon svoje predsjedničke kampanje nije zapitala.

- Ona se ni sada ne zapita je li dobro to što radi, jer da se pita, prikočila bi s izjavama. Ne mogu ni SDP, ni HSP, ni bilo tko drugi uništiti HDZ, samo HDZ može uništiti sam sebe. A dobro je uzdrman.

Mislite li da je mudro skinuti imunitet SDP-ovcu Željku Jovanoviću zbog izjave o vrhu HDZ-a kao kriminalnoj organizaciji?

- Nije mi drag način na koji je to rekao, ali Jovanović to ima pravo reći. Uostalom, u Saboru je od 1990. godine bilo svega: svašta se govorilo i svašta se pjevalo, letjele su torbe i dizane su šake, ali nikada nikome nije palo na pamet uvesti verbalni delikt. Ma molim vas lijepo, što je bila kampanja HDZ-a 1990. godine ako ne zbirka verbalnih delikata kojima smo uveseljavali narod i pridobivali ga na svoju stranu?!

Vladimir Šeks je iskusan pravnik i političar, ali ni meni, ni bilo kome, pa ni samome sebi, ne može objasniti uskrsnuće zakonskih prepreka slobodi govora! To prije što je i sam stradao zbog verbalnog delikta. A tragično je kada pročitam da Petar Šale i Đuro Perica, dva politička zatvorenika, imaju različito mišljenje o tom novom Šeksovu ekshibicionizmu.

Bojite li se “crvene opasnosti” o kojoj se galami na većini HDZ-ovih predizbornih skupova? Mislite li da to zaista može biti stvarna politička tema ovih izbora?

- Bio sam žrtva “crvenih”, ali me ove priče o nekakvoj “crvenoj opasnosti” uopće ne diraju ni uzbuđuju. Uostalom, poznato je da se u HDZ-u od početka našlo puno toga što je sa sobom donijelo “crvenilo”. Ne razumijem što bi to danas u Hrvatskoj bila “crvena opasnost” ni tko su joj nositelji, ali mi je katastrofalno to što mi o “crvenoj opasnosti” govori Jadranka Kosor koja je bila članica Saveza komunista u isto vrijeme dok sam ja robijao u komunističkom zatvoru. Ne ide to.

A ide li HDZ-u bolje s “povratkom Tuđmanu”, na čemu se očito inzistira već u ovoj, ranoj fazi predizborne kampanje?

- Ne može se više Tuđmana zvati u pomoć! Tuđman je stvorio državu i ostavio je političarima koji su je vodili dalje, a on se sada gore vrti kao ventilator čudeći se što smo napravili od Hrvatske. Sadašnji HDZ ne djeluje po načelima svog utemeljitelja.

Možda, ali Jadranka Kosor se hvali da je svojim političkim konkurentima “oduzela Jugoslaviju”, pa ih to živcira.

- Ma nije ona nikome oduzela Jugoslaviju, pa ni onima koji su je možda i priželjkivali. Oni su Jugoslaviju izgubili demokratskom voljom naroda, a mi smo dobili Hrvatsku, i to je bilo prije 20 godina. Ne znam gdje je Kosor bila tada, ali to što Hrvatska danas nije onakva kakvu bi željele žrtve pale za nju, e to je moralni problem političara koji vode državu.

Zato to mahanje “obnovom Jugoslavije” nije samo smiješno nego i pogrešno, Hrvatskoj ne prijeti više nikakva opasnost od Jugoslavije, niti znam tko bi bio spreman politički se angažirati na tom konceptu. Takvom bi čovjeku trebalo dati psihijatrijsku uputnicu.

Pazite, gotovo trećina biračkog tijela u Hrvatskoj nema nikakvog iskustva niti bilo kakvu emocionalnu relaciju s Jugoslavijom, niti išta o njoj znaju, niti ih je briga za Jugoslaviju! Zato je to puko trošenje vremena, šuplja politička frazeologija. Znam da ni Jadranki Kosor nije lako, vrijeme je generalne političke shizofrenije, ali i za nju i za Hrvatsku bi bilo bolje da je stavila flaster na usta ne obraćajući se javnosti na način na koji to sada radi.

Na što konkretno mislite?

- Pa pogledajte ovo: pokušala je stvoriti dojam da se čvrstom rukom bori protiv organiziranog kriminala i korupcije, a onda izjavi kako to “puno košta HDZ” i da “u stranci zbog toga jako pate”. Ma molim vas, što to znači? Nije li to licemjerno? Morala bi biti ponosna na to što je poduzela, borba protiv kriminala i korupcije može samo biti u interesu i na ponos HDZ-a, a nikako ne razlog za nekakvu “patnju”. Ono što u toj borbi otpadne su korumpirani ljudi kojih se ionako treba riješiti lopatom. Ne može program stranke biti fraza “Mi se vas ne bojimo”. Prihvatljivija mi je izjava Zorana Milanovića o HDZ-u kada kaže da je HDZ jaka stranka koju nikako ne treba podcijeniti i da će se SDP i njegova koalicija morati ozbiljno potruditi i dati sve od sebe da pobijede HDZ.

Pa hoće li uspjeti pobijediti HDZ?

- U sredinama u kojima je pobjeđivao do sada, HDZ će pobijediti i ovaj put.

PREDRAG OPAČIĆ