Ruža Tomašić je predsjednica Hrvatske stranke prava dr. Ante Starčević. Bila je i saborska zastupnica od 2003. do 2008. godine, prije no što je, zbog lošeg vodstva HSP-a, napustila stranku i osnovala vlastiti HSP, dodajući na kraju i distinktivno ime dr. Ante Starčevića. Do 1990. godine je živjela u Kanadi, a otkad se vratila u Hrvatsku, na poziv Franje Tuđmana, bavi se politikom. Bivša kanadska policajka na Harley Davidsonu, kojeg i danas naziva svojom ljubavi, prije nekoliko godina je krenula i u borbu s dilerima, osobito na Korčuli, gdje je njena inicijativa dovela do uhićenja i osude dilera Jakše Cvitanovića Cvika. Nakon toga, počela je održavati seminare o suzbijanju droga u cijeloj Hrvatskoj. Sada sa svojom strankom izlazi na izbore, no svoju uspješnu borbu s narko-dilerima neće uplitati u kampanju.

- Da to s drogom koristim u kampanji, tada bi to postalo politika. Onda nije to više to - kaže nam Tomašić, inače nositeljica svih izbornih lista svoje stranke.

Što će za vas biti uspjeh na izborima?

- Pa zapravo, jer nemamo saborskih zastupnika zasad, čak i jedan bi bio spas, a tri bi bilo dobro, ali ja očekujem sedam mjesta. Nije to nikakvo nabijanje ili bahatost, nego jednostavno razmišljam na način da je puno birača ostalo doma 2007. jer su govorili po novinama da su pravaši postali loša kopija HDZ-a, i da to nije to, pa su zato ostali doma. Ja mislim, s našim radom, s našim načinom rada, da ćemo mi te ljude vratiti da glasuju, i mislim da ćemo dobiti 7 do 8 posto.

Hoće li se hrvatski pravaši ujediniti nakon izbora?

- Ja se nadam. To mi je želja velika, ali neki ljudi ne mogu više sudjelovati u tom pravaštvu. Ne možete reći 'ja sam pravaš, meni je stalo do ljudi', a zapravo radite sve isključivo samo za sebe. Zato kažem, neki ljudi nisu pravaši, nije svatko sa iskaznicom pravaš.

Tko je pravaš?

- U svim tim strankama, ne znam, ali držim da su temelji pravaštva bogoljublje, domoljublje i čovjekoljublje, i da se tu mora živjeti mišlju, riječju i djelom.

Kako tu onda stoji HSP, je li Danijel Srb pravaš?

- Tamo ima jako puno dobrih ljudi, ali ima i puno ljudi koji su svrha sami sebi, kojima je pravaštvo zanimanje. Srb je pod jako, jako velikim utjecajem Ante Đapića, i on ne može ništa bez njega.

Jeste li pričali sa Srbom o ujedinjenju pravaša?

- Nisam direktno pričala s njim, on je preko novina pozivao na suradnju. Međutim, kad god smo mi njegove ljude kontaktirali za nešto, oni nisu htjeli.

U nekoliko navrata ste vi, odnosno vaša stranka optuženi za suradnju s HDZ-om. Ponekad su optužbe dolazile i iz HSP-a.

- To je glupost, to je čisti idiotizam. Gledajte, da ja hoću s HDZ-om raditi i surađivati, ja bih bila u HDZ-u odavno. Ja sam u Stranci prava od veljače '90. Imala sam toliko prilika ući u HDZ, i ne znam što raditi, i biti možda u MUP-u i sve to, ali nikad nisam htjela, pa zašto bi sad? I sad ja radim za HDZ, znači ja se mučim, hodam okolo k'o budala, to bi bilo možda objašnjivo da onaj HSP ima 10 zastupnika u Saboru, pa im treba još. HSP je na najnižim granama, i on se sam srušio. Njegov počasni predsjednik je njega srušio, zašto ga još treba rušit? HSP je bila jedina stranka za koju sam ja živjela. U tu sam se stranku upisala i nikad nisam išla u nijednu drugu. Onda je par ljudi uzelo sebi za pravo uzeti to sebi kao privatnu stranku, a mi koji im se nismo sviđali, neke od nas su suspendirali, neke su izbacili. Pravaši moraju biti iznad svega, nepomirljivi, nepotkupljivi. Ali srušili su se svojim nedosljednim koalicijama.

Kako ćete onda spojiti sadašnji HSP s ostatkom pravaša?

- Znate što? Ako oni loše prođu na izborima, onda će puno lakše sjest za stol. HČSP je već rekao da se oni slažu. HSP-u će možda proći, ne znam, ako i jedan zastupnik, i to u IV. izbornoj jedinici, ali ne vjerujem ni to.

Jedna od razlika između vaše koalicije i HSP-a je i to što nemate nigdje proklamirani stav o EU, dok je HSP protiv ulaska. Kako biste uskladili tu razliku?

- Da, oni su protiv toga zadnjih pet mjeseci. Znate što me fascinira? Da ljudi u Hrvatskoj vole slušat ljude dok pričaju, ali uopće ne posvećuju pozornost onome što ljudi rade. Dakle, ti političari koji su slatkorječivi, koji znaju lijepo govorit, oni će vama prodavati bajke. Ali kad oni završe, onda sjednite i razmislite o tome što su ti ljudi napravili u posljednjih 10 ili 20 godina, koliko se bave politikom. Što su napravili za građane Hrvatske, a što su napravili za sebe, i tu će se vidjeti najveća razlika.

A stav o Europskoj uniji?

- Osobno neću glasovati za Europsku uniju, ja osobno nemam moralno pravo nikome govoriti glasuj ili nemoj glasovati, jer ja sama nemam pojma što se tu događa. Pošto sam prije živjela vani, znam koliko je lijepo biti dio nečega, ali treba paziti da to naši odrade super, da ćemo mi znati točno što se događa, i da ćemo čista srca moći reći idemo li ili ne idemo. To bi u biti bio jedan korak gore za Hrvatsku, ali ja sad zapravo nemam pojma što je Hrvatska potpisala. Da naša Vlada misli iskreno o nama, sjeli bi s narodom i rekli im točno što ih čeka. Pa ako idemo u loše, idemo svi skupa, a ako ostajemo doma, ostat ćemo doma svi skupa i djeliti istu sudbinu.

Što s regionalnom suradnjom, tužbama za genocid, Zakonu o ništetnosti...?

- Nismo otok, nismo izolirani, ne možemo živjeti sami za sebe, moramo surađivati sa svojim susjedima, ali ne na štetu Hrvatske radi nekih osobnih interesa. Dakle, svatko tko je položio prisegu hrvatskom narodu, oni moraju to održavati. Oni su dužni građanima Republike Hrvatske, a ne Sloveniji, ne Srbiji i ne EU, ne nikome, nego Bogu i Hrvatima. Ja bih samo povukla Zakon o oprostu Srbima, pa bi se oni potpuno drugačije razgovarali. Znate li koliko bi onda Srba trebalo napustiti Republiku Hrvatsku? Cijeli svijet zna tko je bio agresor, a tko je bio žrtva. Sad ćemo se praviti ludi, pomesti pod tepih da se to ne zna.

Jeste li spremni na ustupke u ime poboljšanja regionalne suradnje?

- Ne, to ne može. Gledajte, ako vi meni dugujete novac, i vi mi ga ne vratite, i ja vama neću ništa reć, onda ja cijelo vrijeme vama to zamjeram što mi niste vratili, i naše prijateljstvo nikad ne može biti čisto. Trebam reći da mi vratite taj novac, da mi dugujete. Tako treba i sa svima. Mi se još bavimo komunistima i ustašama, a zašto? Zato što to još nije rasčišćeno. To sve ne može biti jednostavno, pa ima puno ljudi preživjelih, koji su živjeli u to doba, koji jako dobro znaju što se događalo. Tako je i u Domovinskom ratu. Mi isto znamo tko je agresor, a tko je žrtva. Idemo to sredit, idemo to čistit. Čist račun, pa idemo dalje. Ali treba Domovinski rat prvo riješiti s druge strane, da se tu vidi tko je sve ratni zločinac, da osudimo sve agresore, i onda se okrenut sebi, da vidimo gdje smo mi tu griješili, gdje su naši zločinci. Mi dopuštamo svima previše. Da nam govore u našoj zemlji što je bilo, kako je bilo i kako bi se mi trebali ponašati. I to je apsurd, jer mislim da smo gazde u svojoj kući, i dok to ne pokažemo svojim ponašanjem, neće nas ni drugi tako shvaćati.

Što sa Saborom nakon izbora? Ako dođete u Sabor, pravaške ideje su puno sličnije HDZ-ovim nego SDP-ovim. Hoće li tu biti suradnje?

- Već sam rekla nekoliko puta, bolje biti poštena opozicija u Saboru, nego prodana duša. Mislim da će HDZ više napadati, ja se sjećam onoga Sabora, onog zasjedanja od 2000. do 2003., sjećam se da su radili galamu. Ako HDZ bude u opoziciji, više će galamiti. Sve ovisi o tome tko iz HDZ-a dođe u Sabor, sve ovisi tko dođe na vlast, tko će biti u Vladi, jer ima određenih ljudi koji ne bi smjeli obnašati više ikakvu dužnost. Vidjet ćemo.

Koji su to ljudi?

- Nemojte me to još pitati.

Što mislite o Kukuriku koaliciji?

- Ja mislim da će to biti isto kao što je bio 2000. godine kad su došli na vlast, onda su se odmah počeli prepirati između sebe o stolcima gdje će tko sjedit. Više su vremena proveli razmišljajući koje će ministarstvo tko dobiti ili tko će biti pomoćnik ministra nego što su vladali. Mislim, ići u Vladu zbog nekakvog stolca pod bilo kojim uvjetima, s bilo kim, ne dolazi u obzir.

Kakvim vam se čini način ophođenja zastupnika u Saboru?

- Ja sam nekoliko puta nazočila raspravi u kanadskom parlamentu. Nije to ništa drugačije nego tu, u nekim slučajevima čak i gore. Sjećam se jednom, kad je jedan zastupnik rekao jednoj zastupnici liberala 'give me another tequilla, Sheila, lay down and love me again'. Mislim, mrze se kao pas i mačka, tako da ima svega. U Saboru treba biti dostojanstveno, treba biti nekakav nivo razmišljanja, 'ako su mene birači poslali u Sabor, onda vjeruju u mene, i nešto ima u meni, i onda mi dopustite da kažem razmišljanje onih koje ja predstavljam bez da me netko vrijeđa. Treba puno više tolerancije, no isto tako bi Sabor trebalo puno manje koristiti za samopromociju.

Mislite li da su kod nas u politici žene dosta zastupljene? HSP je, primjerice, u VII. izbornoj jedinici sastavio izbornu listu samo s ženama.

- Mislim da je problem u ženama općenito što neće u politiku. Kad dođu u politiku, više su razmišljanja 'evo došla sam, pustite me na miru da radim'. Ja nisam za kvantitetu, jer sam gledala žene u Saboru po kvantiteti, i neke su tamo da ne progovore ni riječ, nego su tamo da dižu ruke. Ja želim da se žene bore, jer nama je teže. Žene moraju radit duplo više od muških da izgledaju upola dobro. Ali ako nas ima pet, idemo to odraditi nas pet da vrijedimo za 50 muških. Ne onih pet koje tamo sjede stidljivo i ne znaju zašto su zapravo došle. Totalno sam protiv toga jer to nikome ne pomaže. A mislim da HSP svojom listom traži malo pažnje, i malo medijske pozornosti. Da odemo pitati te žene koliko su puta bile na sastancima i sjednicama u stranci, baš bih voljela znati taj odgovor.

Što ako ne uspijete doći u Sabor?

- Onda ću imati sjednicu predsjedništva i tražiti da me puste da idem ća.

Kako se financira vaša stranka, i izborna kampanja?

- Većinom se financiramo iz mog džepa. Ima nekoliko nas koji smo u predsjedništvu stranke koji dajemo novac. Donatori se malo javljaju, a mi smo čak poslali pisma, i tražili smo donacije, ali male, jer kad bi netko dao puno, onda je on mene na neki način kupio, i zadužio. A ja radije ne bi ikome dugovala ništa. Tako da bi radije da 100 ljudi da po 1000 ili po 500 kuna, nego da netko da 200.000 kuna. A troškovi kampanje su jako mali, iako bi dobro došlo da nam netko nešto da.

Autor: Mladen Starčević