ANTO ĐAPIĆ, PREDSJEDNIČKI KANDIDAT KOALICIJE HSP-HKDU

Unatoč medijskoj sotonizaciji i podmetanjima, dokazao sam sposobnost preživljavanja, pragmatike i vizionarstva. Moje geslo je: Hrvatska iznad svega, a ništa iznad Hrvatske. Moj dosadašnji životni put odlična je podloga za ozbiljnu i uspješnu kandidaturu

Anto Đapić najmlađi je predsjednički kandidat, a njegovu su kandidaturu istaknule Hrvatska stranka prava i Hrvatska kršćansko-demokratska unija. Očekuje da će nakon parlamentarne pobjede SDP-a i HSLS-a, građani na predsjedničkim izborima odlučiti klatno koje se prema njegovoj ocjeni zanjihalo puno lijevo ipak lagano ispraviti k desnici. Tu vidi svoju šansu.
— Zbog čega ste ušli u predsjedničku utrku?
Upravo zbog istih razloga zbog kojih se nisam kandidirao na posljednjim predsjedničkim izborima, na ovim sam odlučio sudjelovati. Ocijenio sam da bi moja kandidatura za predsjednika l997. godine bila politički besperspektivna i nanijela bi mi samo štetu jer u to vrijeme uz predsjednika Tuđmana nitko nije imao šanse. No, na ovim izborima stvari se radikalno mijenjaju, postoji više kandidata i ni jedan ne odskače karizmatičnošću, većim zaslugama ili posebnim sposobnostim. Nadolazeći izbori moraju imati predstavnike istinske desnice i držim da imam realne šanse za dobar izborni rezultat.
— Po čemu se po Vašoj ocjeni ističete u usporedbi s ostalih osam kandidata?
Ja sam najmlađi od njih i držim najbolji. U deset godina otkad sam aktivno u politici sazreo sam u rasnog i snažnog političara. Stvorio sam, uz bure i nevere, jednu jaku stranku. Unatoč medijskoj sotonizaciji i podmetanjima, dokazao sam sposobnost preživljavanja, pragmatike i vizionarstva. Moje geslo je Hrvatska iznad svega, a ništa iznad Hrvatske. Moj dosadašnji životni put, kako obiteljski tako i nacionalni i politički, u svakom slučaju odlična su podloga za ozbiljnu i uspješnu kandidaturu. Potječem iz skromne obitelji. Rođen sam ispod Dinare, pa mi je valjda zato i draga Thompsonova pjesma "Vjetar s Dinare", a sve u životu stekao sam radom i poštenjem. Ja sam najbolji primjer da u Hrvatskoj ne trebamo sanjati američki san u kojemu siromašan postaje bogat, jer sanjajući hrvatski san pošao sam od ničega do onoga što sam danas.

Prodaja "srebra"

— Koji bi bili Vaši prvi potezi pobijedite li na izborima?
Gospodarstvo je danas najveći hrvatski problem i u okviru svojih ovlasti sve bih učinio za njegovo ozdravljenje. Svim bih snagama pokušao zaustaviti rasprodaju "hrvatskog obiteljskog srebra", odnosno naših javnih poduzeća — velikih profitabilnih sustava kao što su telekomunikacije, u kojima država mora sačuvati najmanje 51 posto vlasništva. Poticat ću donošenje razvojne strategije gospodarstva, inzistirati na financijskoj disciplini, eliminaciji sive ekonomije. Već u prvim mjesecima mandata može se učiniti puno. Svojim glasačima jamčim rad i red i daljnju demokratizaciju Hrvatske. Hrvatsku vidim u Europi, ali njezin ulazak ne bi trebao ići preko Pakta o stablilnosti, odnosno Balkana. Put u Europu ne vodi preko Beograda, Sofije i Tirane. Put na zapad ne može ići preko istoka. Hrvatska ne smije biti lokomotiva koja će vući u Europu one koji su u razvoju iza nje na desetke godina.
— Dok dio potencijalnih predsjednika poziva Srbe da se vrate u Hrvatsku, Vi se oštro tome protivite?
Zašto ne reći otvoreno da ne želim povratak Srba. No, isto tako zauzimam se za pokretanje međusobnog dijaloga između predsjednika i predstavnika Srba kako bismo riješili imovinskopravne odonose. Njihovo privatno vlasništvo je nepovredivo, a rješenje vidim u sukcesiji sa SR Jugoslavijom i isplati naknade za imovinu. Držim da bi i Srbi i mi takvim rješenjem bili zadovoljni. Smiješno mi je što su neki kandidati koji danas zagovaraju povratak Srba, jučer, dok su obnašali najviše dužnosti u vlasti, tvrdili da će Srbi pobjeći iz Hrvatske samo s opancima i zemljom na njima.
— Niste zadovoljni dosadašnjom vanjskom politikom. Što biste mijenjali?
Naravno da je treba mijenjati. Dosta je popustljivosti i guranja na Blakan. I sadašnji predsjednički kandidati, čini mi se, misle da su naši susjedi "djeca cvijeća", da je sve krasno i lijepo. Hrvatske granice prema Sloveniji, BiH i Crnoj Gori nisu riješene. Odjednom Klek nije Hrvatski, pa to je da ti pamet stane. Prevlaka se odgađa ponovno do srpnja. Energično to treba riješiti. Također, slovenska bi se vojska trebala momentalno povući sa Svete gere. Normalizacija s Beogradom, na ovaj način, sramota je za Hrvatsku kao i Zakon o oprostu, koji je rehabilitirao i okorjele zločince.

Socijalni program

— Parlamentarni izbori pokazali su da građane najviše svrbe socijalni problemi. Najveće povjerenje dali su ljevici i centru. Gdje tu vidite šansu desnice koja se uglavnom bavi državotvornim pitanjima?
Pogrešna je percepcija da su se pravaši bavili samo državom, obranom, ratom. Potrebno je reći da HSP ima zapravo najbolji gospodarski i socijalni program koji je, na žalost, zbog krive percepcije koja se o nama godinama stvara, nepoznat. Upravo je nama najveći problem razbiti onaj "ali" kada se spominju pravaši. Oni su dobri, reći će, ali... Upravo za taj vječni "ali"" nema razloga. Kada govorimo o upravo završenim parlamentarnim izborima, za rezultate SDP-a i HSLS-a ne može se reći da se radi o plebiscitu. Osvojili su 37 posto glasova jer je biračko tijelo HDZ-a kaznilo bahatost čelnika. Izbori za predsjednika nešto su drugo, tu se bira, a ne glasuje za i protiv i držim da će desnica doći na svoje.
— Držite li da treba zadržati sadašnje ovlasti predsjednika Republike ili bi ih trebalo smanjiti?
Premda sam zagovornik čistog predsjedničkog sustava, u ovom trenutku, s obzirom na odnos snaga u parlamentu, držim da bi i polupredsjednički sustav bio zadovoljavajući. Sadašnji hrvatski Ustav jasno definira predsjedničke ovlasti koje ću ja u potpunosti poštovati.
— Niste zagovornik ustavnih promjena, koje je najavila pobjednička koalicija SDP-a i HSLS-a?
Osvojim li povjerenje birača, neću inicirati nikakve ustavne promjene. Sadašnji je Ustav jasno definiran u većini članaka, posebice je na nacionalnom kontekstu vrlo pozitivno koncipiran i nema potrebe za njegovim mijenjanjem.
— Biste li u slučaju pobjede stolovali u bivšoj Titovoj vili na Pantovčaku ili smatrate da u ovom trenutku nije potrebna selidba Predsjedničkog ureda?
Mnoge se stvari kod nas do kraja demagoški ispolitizirane. Tako i Pantovčak. Treba vidjeti koliko bi stajala selidba i bi li to bilo skuplje nego ostati na istome mjestu. Zasigurno će trebati smanjiti broj osoblja i savjetnika jer ih je toliko nepotrebno.

Zadržavam zrakoplov

— Hoćete li zadržati predsjednički zrakoplov?
A što da radimo s njim ? Tko bi kupio stari zrakoplov? Jeftinije bi ga bilo zadržati za potrebe vlade i predsjednika nego se koristiti enormno skupim posebnim čarter-letovima. Pitanje zrakoplova nepotrebno se politizira kao i pitanje saborskih plaća.
— Nije li činjenica da sadašnje zastupničke plaće od 17 tisuća kuna i zajamčene mirovine od devet tisuća ipak znatno odudaraju od hrvatskoga standarda?
Slažem se da zastupničke plaće treba uskladiti s plaćama u Hrvatskoj, ali onda pod povećalo moraju sve plaće u državnoj službi. Od načelnika preko gradonačelnika do župana jer nema logike da neki gradonačelnik ima veću plaću od zastupnika. Na svim razinama moramo onda štedjeti, a ne ta pitanja povlačiti kao političke fore i na njima skupljati poene.
— Imate skromnu predsjedničku kampanju, ne obilazite Hrvatsku vlakovima i autobusima kao vaši konkurenti. Je li to zbog nedostatka novca ili držite da 15 dana promidžbe ništa bitno ne mijenja u izbornom rezultatu?
Sva sredstva koja smo imali potrošili smo za parlamentarnu promidžbu. Predsjednička kampanja bit će mirnija, najvećim dijelom financirati ću je osobno svojom ušteđevinom, a pomoći će mi i otac koji je radio u Njemačkoj. Uz uobičajene promidžbene plakate i radiospotove održat ću desetak javnih tribina, a očekujem da troškovi neće premašiti 100.000 kuna. Deset godina mojega političkog rada i postignuti rezultati moja su promidžba.
— Ne odazivate se na pozive predsjedničkih suparnika, ne želite s njima ni jesti ni boćati? Znači li to da niste društveni ili su posrijedi neki drugi razlozi?
Na svaki službeni poziv što kao kandidat moram odraditi, tipa sučeljavanja i slično, uvijek ću se odazvati. No, tamo gdje ne moram ići, radije biram društvo. Na večeru kojoj je domaćin bio Budiša nisam htio ići jer su tamo bili neki ljudi s kojima ne želim sjediti za istim stolom.
— Na koga mislite?
Na domaćina sigurno ne mislim.

Nužna lustracija

— Kako vidite suradnju s vladom i parlamentom kojim dominiraju socijaldemokrati i liberali? Hoćete li im ponovno predložiti usvajanje zakona o lustraciji?
Zašto ne? U Poljskoj je za vrijeme socijaldemokratske vlade ipak u parlamentu donesen jedan takav zakon. Uvjeren sam da je lustracijski zakon jedan od preduvjeta europskih integracija. Jer njegovim donošenjem Hrvatska će se do kraja demokratizirati i dekomunizirati.
— Strahujete li da bi ponovno prozivanje tko je što bio otvorilo stare rane?
Ne, iako nisam opterećen prošlošću, nedopustivo je da oni koji su se do jučer zaklinjali u diktaturu proleterijata, hapsili i progonili domoljube, ponovno odlučuju na odgovornim mjestima. Oni nakon svega ne mogu iskreno zastupati Hrvatsku, njezine interese i građane. Nisam za revanšizam, ni za to da ljudi ostanu bez posla, no oni koji su hapsili, ne mogu biti u visokim državnim strukturama. Ali ako hoćeš, golube moj, biti saborski zastupnik, župan ili predsjednik države, onda se mora vidjeti jesi li bio suradnik Udbe.
— Uz imovinske kartice, predložili ste da predsjednički protukandidati javno podastru i svoje dosjee kako bi bilo jasno jesu li kazneno gonjeni ili su pak bili nečiji špijuni. Jeste li to predložili samo formalno ili pak sumnjate u nekog od njih?
Nisam ni na koga konkretno mislio premda su se neki osjetili prozvanima. Moralni lik temeljna je odrednica i ne treba se sramiti javnosti obznaniti svoj dosadašnji život. Do dosjea je teško doći, no bilo bi dobro da nam MUP to omogući. Važno je znati je li tko kazneno gonjen, bilo to zbog siledžijstva, nasilja, mita i korupcije ili drugih kriminalih radnja. Dobro je razjasniti jesu li bili upleteni u rad komunističkih tajnih službi, jer kako naš narod kaže nije zlato sve što sja.
— Neki predlažu da kandidati prođu psihotest i predoče svoje zdravstvene kartone?
Nemam ništa protiv. Hala Bogu, zdrav sam. Imam, doduše, desetak-petnaestak kilograma viška, no to ne držim nekim hendikepom jer se ne kanim baviti manekenstvom.

Haaške ucjene

— Niste zadovoljni suradnjom s Haaškim sudom. Kako biste redefinirali odnose s Haagom?
Haaški se sud, to je valjda svima jasno, do sada pokazao više kao instrument političke prisile, a ne istinski vrijedan sud koji ima namjeru kažnjavati ratne zločince. Optužnice kao Blaškićeva politički su koncipirane bez snažnih i kvalitetnih dokaza. Nisam za prekid suradnje s Haagom jer bi to značilo izolaciju svijeta, ali suradnju treba postaviti na drugim temeljima. Upravo je ovaj tjedan stigao novi zahtjev za predaju svih dokumenata koje Haaški sud zatraži, što se čini, po izjavama novih pobjednika, da je to za njih gotova stvar.
— Kako organizirati tajne službe?
One bi trebale biti pod zdravim i normalnim nadzorom parlamenta. Trebale bi biti organizirane po uzoru na Njemačku i Italiju, a ne kao što su sada kod nas umjesto tajnih — javne službe. Suludo je da i vrapci znaju tko u njima i što radi.
— Nemate ništa protiv da Vas netko tajno prati i prisluškuje?
Nemam, jer ako sam ja dio sustava odgovornosti, ne protivim se da me prate, ali da se to ne koristi u stranačke ili ne daj Bože u privatne svrhe.
— Često se žalite na hrvatske medije, posebice tisak, čak tvrdite da su oni preslobodni. Odakle Vam takav zaključak?
Na svojoj sam koži osjetio tzv. slobodu medija. Sloboda se u našim prilikama prevodi u anarhiju i nedostatak odgovornosti. O meni su pisali svašta, od toga da sam Srbin, pa kumrovečki đak, da sam kupio skupu limuzinu, stan i svakojake druge laži i prljavštine koje su mi nanijele veliku štetu. Javna osoba u našim je uvjetima potpuno nezaštićena, bez šanse da će mu sudska presuda donijeti satisfakciju jer postupak traje godinama, i kad ste blizu pobjedi, vaš se slučaj ispolitizira.

Priča o magisteriju

— Mediji valjda nisu krivi što Vam je oduzeta magistarska titula?
To je pak posebna priča. Dovoljno valjda govori podatak da sam ja jedini osporeni magistar u 140 godina povijesti hrvatskoga sveučilišta, a titula mi se oduzima u jeku predsjedničke kampanje, i to mi je oduzimaju isti ljudi koji su mi je i dali.
— Nije li činjenica da je 66 posto Vašega magistarskog rada prepisano?
Nije li također činjenica da su ovaj udar napravili upravo na dan kada sam imao važno predstavljanje na Hrvatskoj televiziji?! Ponavljam da sam u cijeloj priči nedužan, očito se radi o prelamanju nekih odnosa unutar Pravnog fakulteta u Splitu i ovi potezi više govore u njihovu poštenju nego o mojem. Jasno je da je slučaj posve ispolitiziran, i to od onoga trenutka kada je Pravni fakultet moj magisterij počeo povlačiti po press-konferencijama.
— U javnosti već duže vrijeme promovirate novi image. Crna odijela, košulje uz tek nešto svjetliju kravatu? U Vašoj se stranci čak pije iz crnih čaša, a i stolnjaci su crni. Hoćete li i kao predsjednik nositi crnu boju?
Moj image nisu moja odijela, nego moj rad. Volim crnu boju jer je u njoj 1991. godine tisuće mladih otišlo u Domovinski rat. Te su se boje bojali četnici, a mi smo se po njoj prepoznavali. No, crno ne nosim zato što to asocira na legiju i događanja u Drugom svjetskom ratu. Kao predsjednik države nosio bih crno, ali i druge, svjetlije boje.
— Kojega od svojih protivnika držite najjačim konkurentom za predsjednički tron?
Zasigurno Dražena Budišu zbog njegove prošlosti i nedavnih parlamentarnih rezultata. A uz bok mu je Mate Granić, pa Stjepan Mesić i Zvonimir Šeparović. No, za razliku od izbora za Sabor, na predsjedničkim su moguća velika iznenađenja. Ja se nadam da ću upravo ja biti najugodnije iznenađen.

Piše: Anita BELAK-KRILE