DVADESET GODINA OD PADA VUKOVARA: MILJENKO DORIĆ, BIVŠI ZASTUPNIK I ČLAN PSVE-A, POKRENUO NOVU INICIJATIVU...
Na posljednjoj sjednici Parlamentarne skupštine Vijeća Europe Miljenko Dorić, član HNS-a, pripremio je novi podnesak PSVE-u. Nakon dva mandata u Saboru i članstva u hrvatskom izaslanstvu pri PSVE-u, Dorić se tim činom praktički oprašta od politike.
Podnesak se odnosi na ratne zločine počinjene tijekom napada na Vukovar, a podržali su ga ne samo članovi hrvatskog parlamentarnog izaslanstva nego i pojedini parlamentarci iz: Slovenije, BiH, Ujedinjenog Kraljevstva, Mađarske, Malte, Litve, Monaka, Finske i Bugarske. U navedenom dokumentu Dorić podsjeća Europu da su prije dvadeset godina JNA i srpske paravojne jedinice potpuno razorile Vukovar. Tom je prilikom stradalo više od 3.000 ljudi, 2.500 je proglašeno nestalim, 17.000 ljudi je ranjeno, a preko 20.000 ljudi moralo je napustiti grad kao posljedica etničkog čišćenja. Dorić nadalje podsjeća Europu da je na grad tijekom 87 dana opsade palo dnevno u prosjeku 10.000-12.000 granata te traži da se u konačnici rezolucijom VE istraže razlozi zašto je stradanje građana jednoga grada usred Europe ostalo nekažnjeno.
Dvostruki kriteriji
Što slijedi nakon podneska?
Poboljšanje suradnje u procesuiranju zločina
Na temelju izvještaja Miljenka Dorića, Parlamentarna skupština Vijeća Europe (PSVE) je u siječnju ove godine prihvatila Rezoluciju 1785 i Preporuke 1953 u kojima se predlažu mehanizmi za poboljšanje suradnje u procesuiranju ratnih zločina. Tim odlukama sve države članice Vijeća Europe i države sa statusom promatrača pozivaju se da potpišu, ratificiraju i implementiraju niz dokumenata koje je ranije usvojilo Vijeće Europe, odnosno Ujedinjeni narodi. Nadalje, sve se države članice Vijeća Europe upozoravaju da pojedincima, ako ih ne mogu zbog zakonskih prepreka izručiti, tada sude u svojim državama kako počinitelji kaznenih djela ne bi ostali nekažnjeni. U rezoluciji koju je Dorić predložio, obvezuju se i tijela Vijeća Europe da pokrenu izmjene i dopune nekih od svojih ranije prihvaćenih dokumenata s ciljem da se osumnjičeni za ratne zločine, ali i druga teška kaznena djela, konačno nađu pred sudom.
Moćnici iz G7 ne mare za UN-ovu konvenciju
Malo je poznato da je tek svaka treća država članica UN-a potpisala i ratificirala UN-ovu Konvenciju o nezastarijevanju ratnih zločina, još je manje država ratificiralo Europsku konvenciju o nezastarijevanju ratnih zločina, a Rimski statut međunarodnog kaznenog suda (ICC) potpisalo je samo malo više od polovine država članica UN-a. Slično je i s protokolima na Europsku konvenciju o ekstradiciji, kao i s Europskom konvencijom o priznavanju stranih presuda. Primjerice, ni jedna država grupe G7 nije ratificirala Konvenciju o nezastarijevanju ratnih zločina - kaže Dorić.
3.000 poginulih
2.500 nestalih
17.000 ranjenih
20.000 prognanih
87 dana opsade
10.000-12.000 bačenih granata
|
- Tada matično radno tijelo, u ovom slučaju Komisija za pravna pitanja PSVE-a, poziva podnositelja podneska da opširnije obrazloži problematiku te se glasovanjem odlučuje hoće li se prići izradi izvješća te tko će biti zadužen za njegovu izradu. Nakon što izvješće bude izrađeno, o njemu se ponovo glasuje te ako bude prihvaćeno, konačno se pristupa izradi rezolucije. Moj je cilj na sljedećoj sjednici Komisije argumentirati potrebu za izradom izvješća, a s obzirom na to da se više ne namjeravam kandidirati za zastupnika u Hrvatskom saboru, nadam se da će netko od budućih članova saborskog izaslanstva htjeti nastaviti bitku za objektivno prikazivanje novije povijesti europskog jugoistoka.
Već u podnesku spominjete sud u Haagu. Što mu zamjerate?
- Ono što Haški sud definitivno nije uspio ili želio učiniti jest da se nije precizno odredio prema inicijatorima, koordinatorima i sudionicima ratova vođenih na prostoru bivše Jugoslavije. Zar nisu i u ratu u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH i konačno na Kosovu sve konce uvijek vukli jedni te isti ljudi i jedna te ista politika? Ta politika i te vojne snage koje je naoružavala JNA neposredni su krivci za stotinu tisuća izgubljenih života i gotovo neprocjenjivu materijalnu štetu na prostoru bivše države. Posebno treba podvući okrutne zločine koji su karakterizirali njihove ratne pohode. Umjesto da se ICTY odredi prema prirodi ratova na Balkanu, tužitelji su podizanjem optužbi pokušali ravnomjerno rasporediti krivnju za sve nevolje od 1991. do 1999. godine. Pri tome su evidentni dvostruki kriteriji koje je taj sud imao. Možda je suđenje Gotovini najbolji primjer za to. Naime, koliko bi oficira JNA trebalo biti danas u Haagu po zapovjednoj dužnosti, ali i po drugim elementima iz Gotovinine presude za onih 87 dana bombardiranja, razaranja, ubijanja, silovanja i nehumanog postupanja prema građanima Vukovara? Razoren je cijeli jedan grad od 45.000 stanovnika, a nitko, doslovce nitko, nije osuđen za te stravične zločine. Desetak ljudi osuđeno je za događaje koji su uslijedili nakon ulaska JNA i srpskih paravojnih jedinica u Vukovar, ali nitko nije osuđen za razaranje samoga grada i sve počinjene ratne zločine.
Postoji li objašnjenje za takvo ponašanje Suda?
- Vjerujem da postoji. Prema onome što mi je osobno ispričao veleposlanik jedne zapadnoeuropske države, EU u ljeto 1991. godine nije imao zajedničku vanjsku politiku, a posebno ne prema događajima na Balkanu. Jedini zajednički cilj koji su imale članice EU, koliko su kod toga konzultirani SAD i Rusija nije spomenuo, bio je da se pokuša zadržati Jugoslaviju kao jedinstvenu državu. Milošević i JNA bili su, po njihovoj ocjeni, oni koji to mogu realizirati, ne analizirajući dublje Miloševićeve stvarne ciljeve. Milošević je tako dobio zeleno svjetlo da "smiri" situaciju u Jugoslaviji, ali uz jedan uvjet: da vojna intervencija ne traje duže od dva tjedna kako se u medijima ne bi predugo vrtjele vijesti "uvođenja reda" na Miloševićev način. Kroz to vrijeme velike će sile, njegovim riječima, "turn a blind eye" (zažmiriti na jedno oko). Dva tjedna činila su se u nekim diplomatskim krugovima dovoljna, ali je prvi napadnuti grad, Vukovar, izdržao tromjesečnu opsadu. Tada kreće alternativna opcija koju su zagovarale Njemačka, Austrija i još neke zemlje da se priznaju države čiji su parlamenti već donijeli odluke o neovisnosti.
Uvjet za pomirenje
Jednako negativan utjecaj na ratna zbivanja imao je i Mitterandov dolazak u Sarajevo, jer da je tada došlo do intervencije NATO-a bili bi sačuvani deseci tisuća života, a o materijalnoj šteti da i ne govorimo. Ako postoje fonogrami i zapisnici s ovih sastanaka, potpuno je jasno zašto se međunarodna zajednica ponaša kako se ponaša i tko koga drži u šahu posljednjih dvadeset godina. Ako su pod pritiskom međunarodne zajednice neki hrvatski političari morali raditi razne ustupke prije 20 godina, današnja generacija hrvatskih političara nema razloga šutjeti.
Koji je krajnji cilj svih vaših inicijativa u Vijeću Europe?
- Konačni mi je cilj istinom pridonijeti miru i suradnji na prostoru Jugoistočne Europe. Naime, preduvjet za pomirenje i suradnju država nastalih na prostoru bivše države je prije svega osuda svih onih koji su prije dvadeset godina pokrenuli ratni stroj, kao i onih koji su počinili stravične zločine tijekom rata. Za to je potrebna ne samo suradnja pravosudnih organa nego i jasna politička osuda tih događaja te objektivno iznošenje činjenica iz tog razdoblja. U Hrvatskoj je došlo do značajnih promjena u tom pogledu, iako i politika i javni mediji mogu i više i bolje. U Crnoj Gori je u posljednjih deset godina došlo do značajnih promjena od strane političkog vrha, ali posebno želim istaknuti njihovu javnu TV. Oni su serijom dokumentarnih emisija, a "Rat za Dubrovnik" je jedna od njih, pokazali na koji se način mogu i trebaju obraditi pojedine teme iz novije povijesti. Nažalost, što se Srbije tiče, velik dio njihovih građana ni dandanas ne zna što se stvarno događalo devedesetih godina prošlog stoljeća. Nadam se da će suđenja Šešelju, Karadžiću, Mladiću i Hadžiću srbijanska politika i mediji iskoristiti da se konačno jasno i nedvosmisleno progovori o ulozi Srbije u ratovima koji su vođeni na prostoru bivše Jugoslavije. Tek će tada biti stvoreni uvjeti za potpunu normalizaciju odnosa na ovim prostorima.
Neven ŠANTIĆ |
