Radimir Čačić |
|---|
 |
Kad imate stranku na vlasti koja se kao sustav u samom vrhu organizirala mafijaški, onda to više nije uobičajena činovnička korupcija kojoj se može oduprijeti standardnim funkcioniranjem pravosudnog aparata - kaže među ostalim Radimir Čačić, predsjednik Hrvatske narodne stranke. Kad su u pitanju koalicije više stranaka, znamo, javljaju se i nesuglasice. Kakvi su zapravo odnosi u koaliciji, a kakvi između vas i gospodina Zorana Milanovića?
- Odnosi su u koaliciji bili i jesu, a nadam se i da će biti, odlični. Ova koalicija ima jednu karakteristiku koja ju bitno razlikuje od koalicije iz 2000. godine, a to je da je mnogo širi zajednički nazivnik političkih i civilizacijskih vrijednosti. Istina je da SDP i HNS nisu nikada izašli zajedno na parlamentarne izbore, ali je isto tako istina da su uvijek bili na istoj političkoj poziciji. Ovdje je kombinacija između socijaldemokracije i liberalnih stranaka, HNS i IDS to jesu, ne sa fasadom ili maskom, nego nam je to i svjetonazor. Vrlo smo stabilni i to mi daje pravo na uvjerenje da će ova koalicija imati mirnu plovidbu.
Račanova koalicija s više stranaka je na kraju ipak izgubila?
- Moram reći da bez obzira što je Račanova koalicija na kraju izgubila treba uvijek gledati makro sliku. Od 21 godine samostalne Hrvatske čak smo 17 godina za vrijeme HDZ-ovih vlada kontinuirano bili u tri zadnje zemlje po rastu bruto društvenog proizvoda među tranzicijskim zemljama, a samo u te četiri godine od 2000. smo bili u prve tri. To gledajući globalno govori dovoljno. Očito da su sve ovo bile vlade koje nisu pokazale sposobnost da odgovore na izazove, dok je Račanova vlada pokazala tu sposobnost. Nadamo se da će i sljedeća.
- Gospodin Linić ponekad govori u svoje ime a ja govorim u ime stranke. To je dovoljno da bi se razumjele stvari. A što se tiče pozicije gospodina Jakovčića on naravno na temi Brijunska rivijera djeluje kao župan, a župan je dio piramide vlasti i normalno da razgovara s aktualnom vlasti i premijerkom.
Je li dobro govoriti o Pelješkom mostu kao o promašaju, da ga vi nećete graditi?
- Pelješki most, govorim to stalno, nije to neki novi stav, je čista demagogija. Prije nego što je Andro Vlahušić izabran za gradonačelnika Dubrovnika ja sam jasno rekao da ovog trenutka u situaciju u kakvoj se nalazi Hrvatska ima sasvim druge prioritete i da je Pelješki most gola, čista demagogija. Da je to demagogija vidi se i po tome što ništa nisu napravili ni oni koji o tome stalno pričaju. Od 300 milijuna eura, kolika je investicija, oni su do sada potrošili na prčkanje i glumatanje 100 milijuna kuna, pa su ih sada izvođači tužili zbog tog glumatanja. To naravno ne znači da i Pelješki most nije nešto što je važno, dobro i korisno za Hrvatsku, ali kada se za to steknu ekonomski uvjeti. I to će se jednoga dana napraviti. Ovih dana sam o tome razgovarao s jednom grupacijom koja u sebi objedinjuje nekretnine, turistički razvoj i građenje i kroz takav cjeloviti pristup treba tražiti mogućnost građenja mosta. A sve to pod parolom objedinjenja Hrvatske. I još nešto, pa ljudima je totalno nejasno, nitko ne shvaća kako Pelješki most nije autocesta. On nije projektiran, niti se ne gradi, nije na trasi autoceste, ona uopće tu ne ide, on je samo most. Ako govorimo o povezivanju onda je naravno rješenje u koridoru autoceste koja ima slobodni prolaz, a carinske i ostale aktivnosti se događaju na izlazu u Neumu.
ŠEKSOVA PRIČA DA SU ONI ŽRTVE MANGUPA I BLAGAJNICE JE UVREDA ZA ZDRAV RAZUM
Što mislite da su najveći promašaji vlade Jadranke Kosor? I koji su najveći problemi Hrvatske?
- To je vlada bez ikakve vizije, bez ikakve sposobnosti da realizira neke razvojne projekte i uopće da prepozna što u Hrvatskoj treba učiniti. Oni su se svodili na distribuciju, koristeći vanjski novac i vanjsku akumulaciju, kupovanje glasova i biračkog prostora, a usput se i kralo. Kad imate stranku na vlasti koja se kao sustav u samom vrhu organizirala mafijaški onda to više nije uobičajena činovnička korupcija kojoj se može oduprijeti standardnim funkcioniranjem pravosudnog aparata. Tu su potrebni ozbiljni, radikalni rezovi i to se sada konačno radi. Sva ta politikanska priča, recimo s plakata HDZ-a „Uspješni smo u suzbijanju korupcije“, a trebalo bi zapravo pisati „A još uspješniji smo u samoj korupciji“. Jer da nisu bili uspješni u korupciji ne bi bilo ni borbe protiv nje. Da su sve pokušali, da su se trudili, da su čak i organizirali anonimne prijave da bi u to svoje blato uvukli i oporbu – jesu. Ali nisu uspjeli, jer korupcija na razini sprege s državom je u HDZ-u. Naravno, pojedinačne korupcije je bilo i bit će i izvan HDZ-a i treba ju sankcionirati.Što je ovog trenutka po vašem mišljenju Ivo Sanader HDZ-u? - Sanader je jednostavno pokazatelj jedne korporativne kulture i načina mišljenja HDZ-ovog vrha, on je njihov proizvod a i oni njegov. To je dvosmjerna cesta. Priča koju slušamo od Šeksa da su oni žrtve mangupa i blagajnice je uvreda za zdrav razum. Ne znam tko, osim Šeksa, može povjerovati da su sami postavili cijeli taj sustav kroz koji su se stotine milijuna kuna slijevale u njihove privatne džepove i stranačke fondove koji su im omogućili da budu na pozicijama vlasti na kojima jesu.
- Za pritvor postoje standardi – utjecaj na svjedoke, bijeg, otpor... Ako nije godinama utjecao na svjedoke teško će i sada, njegova sposobnost za bijeg sigurno je limitirana a za otpor još i manja. Cijeli je taj spektakl imao sasvim drugi razlog - da se pošalje poruka koju HDZ-e stalno šalje u zadnjih 20 godina, baš kao i kod korupcije gdje je cijeli vrh u kriminalu, drugi sloj je u kriminalu, treći sloj je u kriminalu, javne tvrtke su u kriminalu, a oni stalno govore - svi smo isti. Pa nismo svi isti, jer oni su po zatvorima jer su kriminalci, bez uvrede. Ta logika - svi smo isti - pokušava se primijeniti i na nešto što se dogodilo prije šezdesetak godina. S današnje distance, povijesne, posve je jasno što je pravedno a što nije, što je bijelo a što crno, da postoje nacizam i fašizam kao crno i antifašizam kao bijelo, kao što je postojao domovinski rat kao bijelo i agresija kao crno. Činjenica da je u domovinskom ratu bilo zločina ne mijenja ništa u suštini, to vrijedi i za antifašizam. Ali ta poruka koja se šalje s Boljkovcem opet je ona - svi su isti, i antifašisti su zločinci. Sigurno je bilo u tim vremenima i zločina drugi je vremenski prostor, drugi su standardi, druge su pravne norme, ali nisu druge ljudske norme jer zločin je uvijek zločin. Činjenica je i da nitko do Haga nije nikad optužen po zapovjednoj odgovornosti a ovdje se Boljkovca optužuje po zapovjednoj odgovornosti.
TUĐMAN JE ISKORISTIO DIO KOMUNISTIČKOG OBAVJEŠTAJNOG APARATA ZA IZGRADNJU HDZ-a
Zašto to ministar Tomislav Karamarko radi baš sada?
- Pa zato jer postoje mnogi ljudi koji nose te rane u sebi. Svatko od nas želi vidjeti svoje pretke kao uzor, bez obzira na činjenice. Značajan dio ljudi je bio u domobranima, manji dio u ustašama. Neki nisu bili pod oružjem, a bili su ideološki na strani ustaškog pokreta. Mnogi ubijeni nisu počinili nikakve zločine. Njihove obitelji, djeca i unuci, nasljednici imaju potrebu da se zadovolji i pravda i poruka je sada: ima jedna politička opcija u ovoj zemlji koja o tome vodi računa. To se nije napravilo u vrijeme Tuđmana, jer bi tada i on bio suočen sa zatvorom. Politička poruka koja se svim ovim šalje nije bez razloga, ona će imati svoje odjeke. To s jedne strane sužava politički prostor HDZ-a, a s druge strane stabilizira taj uži prostor.
Što možete reći o dobrim prognozama za vašeg nekadašnjeg kolegu Dragutina Lesara i njegove laburiste? U kakvim ste odnosima? Biste li, bude li potrebno, koalirali?
- Ne, koalirao ne bih. Ako Hrvatska želi izaći iz ove krize mora imati vladu s legitimacijom. Ne može biti ucijenjena ni od kakvih populističkih ni teza ni ideja. Tu izlaza nema - ili će imati legitimaciju ili neće. Imate od Bernarda Shawa izvrsnu rečenicu: „Demokracija je instrument koji osigurava da građani ne dobiju bolju vlast nego li ju zaslužuju.“ Prema tome, hoćemo anarhiju, neodgovornost, izvolite...Jasno je da se sada pojavljuje taj rubni prostor, te rubne stranke. On je otvoren 20 godina, ali on nije prostor HNS-a. Mi smo centar, a on je prostor ljevice, SDP-a. To je prostor ljudi koji su ogorčeni, nezadovoljni što se ne ide radikalnije prema HDZ-u, dio intelektualaca razbarušen, revolucionaran, HSP-e je to SDP-a.Što mislite o sindikalcima Borisu Kunstu i Dragutinu Lesaru koji su bili s radnicima, vodili neke njihove bitke, a sada su i drugim odijelima, u visokoj politici?
- Lesar se, iako su obojica došla iz sindikalnog kruga, ne može usporediti s Kunstom. Lesar jest jedna politička činjenica - on zna formulirati poruke, ima politički kliker, osjećaj za populizam, populistički nastup. Danas kad su stranke centra i lijevog centra okupljene taj rubni prostor je otvoreniji nego inače. Otvorena je opasnost da ljudi pomisle da je HDZ gotov i da je moguće igrati se vlastitim glasom dajući ga neodgovornom populizmu. Osim sindikalizma, Lesara i Kunsta povezuje i činjenica da će, ako uđu u Sabor, biti jednako štetni novoj vladi pri izvlačenju zemlje iz krize.
Što je s tezom bolje s nekim drugim nego s manjinama, imaju mnoge zahtjeve?
- To je vrlo opasna teza i stav HNS-a je jasan – svaku manjinu, ne samo po nacionalnoj osnovi, treba štititi i poštivati njezine zahtjeve. Odgovorna Hrvatska vlada će to činiti bili zastupnici manjine u vladinoj većini ili ne. S druge strane, politički populizam, nestručnost i neodgovornost i u kritici i u iznošenju obećanja, bez ikakve spremnosti za preuzimanje odgovornosti za odluke su nesavladiv teret vladi koja želi biti uspješna.
HRVATSKA POLITIKA IMA KARAKTERISTIKU DA IMA MANJAK SPOSOBNOSTI A VIŠAK AMBICIJA
- Mi smo po broju članova bez konkurencije druga stranka u Hrvatskoj i imamo mnogo mladih, negdje jednu trećinu. Sa stanovišta rezultata ne postoje mladi i stari, nego uspješni i bezuspješni. Moja poruka svim mladima u politici, bez obzira na strenku je: „Lijepo vas molim nemojte se baviti politikom prije nego što ste u stanju zaraditi svoj kruh. Budite nešto, vodoinstalater, doktor, imajte poziv, neku egzistenciju, a onda možete ponuditi sebe da vodite druge.“ Mladi se ljudi svakako trebaju baviti politikom ali im to ne smije i ne može biti pretpostavka za napredovanje i egzistenciju jer hrvatska politika ima karakteristiku da ima manjak sposobnosti a višak ambicija, i u tom smislu je to jako opasna igra. Mladi se trebaju graditi, ići u izborne procese i izvršnu vlast. Mi sustavno na tome radimo, sada će, siguran sam, nekoliko naših najkvalitetnijih mladih ljudi ući u Sabor.
Sami ste rekli nekoliko puta kako ćete odstupiti dođe li do osuđujuće presude za nesreću koju ste prouzročili u Mađarskoj. Kakva je tu pozicija Ivana Vrdoljaka, hoće li vas on zamijeniti?
- Već nekoliko godina prepoznajemo Ivana kao pametnog, mladog čovjeka koji se treba nastaviti profilirati i unutar stranke i u javnosti. Na kraju, on je predsjednik Središnjeg odbora, po funkciji u samom vrhu stranke i očekujem da će u budućnosti biti ozbiljan kandidat za predsjednika stranke.
Što možete obećati kao prve poteze nove vlade?
- Prvo moramo vidjeti što je prava slika i odmah moramo razriješiti nelikvidnosti u sustavu. To je 40 milijardi kuna, pa imate situaciju da vam je gospodarstvo na koljenima i da uopće nema fijancijskog protoka. Država mora intervenirati u svakom pogledu i kao dužnik i što je još važnije i kao veliki vjerovnik. Zatim moramo prepoznati što racionalizirati u distribuciji i upotrijebiti za gospodarski rast. Nama je izlaz samo u ofenzivi a ne u defenzivi. Moramo ići u stvaranje novih vrijednosti a za to moramo reći koji su to prostori, što su izvori, tko to vodi, u kojem vremenu to vodi, a to traži sposobnu vladu. Takvu vladu mi sada nemamo, što rezultati u ovih osam godina pokazuju. Uvijek tu priču treba gledati dinamički, svatko tko ju gleda statički uz probleme u kojima je zemlja tu izlaza nema. U toj dinamici nama treba oko 6 mjeseci da pokrenemo procese, razbijemo neke barijere, pa za godinu dana pokrenemo ozbiljnije projekte i očekujem 1,5 do 2 posto rasta u 2012. te po jedan posto više svake sljedeće godine.
CILJ NOVE VLADE JE ZAPOSLITI LJUDE
Ljudi, građani, su deprimirani. Kažu kako nitko nema „vreću novca“ da bi sve spasio. Što možete ponuditi?
- Ono što im može dati optimizam je naš jasno postavljen cilj, sve drugo su instrumenti. Jedini cilj nove vlade je zaposliti ljude. Hrvatska ima danas samo 40 posto zaposlenih u radno sposobnom stanovništvu, nominalno je to 52 posto, ali to jednostavno kod nas nije istina. Mi u radno akltivno stanovništvo ne brojimo ljude koji su u mirovini a ljudi su kod nas u mirovini s prosječnim stzažom od 28 godina, a ona razlika od 15 godina je očito nešto što je radna sposobnost koja nije iskorištena. U radno sposobnom stanovništvu imamo najgoru strukturu u Europi – 2 od 5 rade. U EU je to 70 posto od 100, a njihov zadatak je da to dignu na 75. To piše u prvoj rečenici Barrosovog programa. Oni smatraju da je nedovoljno 70 posto a mi smo na 40. Mi ćemo sve podrediti cilju otvaranja radnih mjesta. Hrvatska je u dvije godine izgubila 160 tisuća radnih mjesta i prvo moramo vratiti gospodarstvu dovoljno života investicijama, ulaganjem u realni sektor, uspostavu sustava koji podržava izvoz, vratiti gospodarstvu potrebu za radnim mjestima.
Što mislite o problemu škverova? Ima li smisla ulagati u nešto što ne ide? Kako gledate na priču oko Končara kao investitora s kojim nikako da se sklopi dogovor?
- To nije tako jednostavno do kraja. Jer to je jedan od rijetkih kompleksnih industrijskih proizvoda koje Hrvatska zna raditi i radi. Propušteno je vrijeme racionalizacije, ekonomskih i tržišnih prilagodbi, traženja svojih niša. Osim kod Uljanika ostalo se na proizvodnji koja nije konkurentna, koja je višestruko manje produktivna po toni nego što su naši suparnici na tržištu. Mi moramo snažno smanjiti broj ljudi koji tamo rade, a u jednoj drugoj niši zadržati proizvodnju, uz promjenu tehnologije. Drugim riječima brodogradnja neće imati ovu dimenziju, neće imati ove subvencije. Hoće li se sve to dogoditi s Končarom kroz privatizaciju ili ne - ne znam. Dojam je da vlada ne radi ništa osim kupovanja vremena u očekivanju da prođu izbori. Naš stav je da brodogradnja mora opstati na sasvim drugačijim, tržišnim temeljima.
Kako gledate na strana ulaganja? Kakvo je stanje i kakve su prognoze?
- Mi imamo u zadnje tri godine 10 puta smanjenje direktnih stranih ulaganja, 10 puta a ne 10 posto! Stranci su najprije kupovali tržište - Telecom, banke, cementare, Inu, to je tržište. Ulaganja su bila kupovina tržišta, malog ali tržišta. Ovog trenutka postoji interes za kupovinu prirodnih resursa zemlje, ali i konsenzus stranaka da se to ne dogodi. Nažalost, usprkos verbalnom zalaganju da se prirodni resursi ili prednosti zemlje zadrže u našem vlasništvu, HDZ istovremeno otvara prostor prodaji JANAF-a što ćemo, ako pobijedimo na izborima, zaustaviti. Nužno je prepoznati što su tržišno atraktivni prostori za pokretanje gospodarstva s jedne i što nam omogućuju ulazak u EU i pristup strukturnim fondovima s druge strane. To je svakako energetika, posebno hidropotencijal. Hrvatska je jedina zemlja u Europi koja ga do danas nije iskoristila. U energetici riječ je o 4 milijarde eura investicija. U turizmu je država problem, a nije rješenje. Samo u vojnim kompleksima je 21 milijun kvadrata najkvalitetnijih lokacija koje nisu u funkciji od Brijuna do Prevlake. To su ogromni potencijali u kojima treba tražiti razvojne temelje. Tu je infrastruktura s naglaskom na željeznicu, luka Rijeka i druge riječne luke za ozbiljne aplikacije za europske strukturne fondove, jer je i njihov interes da jeftinije i bolje prebacuju robu sa sjevera na jug, od zapada koridorom 10 na istok. A tu je još blok poljoprivreda, navodnjavanje, ekologija koji nismo iskoristili. To treba vezati za europske fondove.
I na kraju jedno pitanje o medijima uopće, o dnevnom listu Vjesnik koji ni vladajući a ni oporba dugo ne spominju?
- Vjesnik je ovog trenutka jedan bosanski lonac u koji se svašta utrpalo. Ima vrijednih stvari, ali to nije novina, i to iz razumljivih razloga jer je to stranački bilten. Čak je i brend ozbiljno potrošen. Ta će se priča morati raščistiti jer nema smisla da to građani plaćaju. A što se uopće medija tiče, imali ste devedesetih politički pritisak, a sada je na sceni tržišni pritisak, ali ne bez političkih konotacija.Piše: Milivoj Pašiček |
|||
