Ivo Banac |
|---|
 |
- Konstatovali ste da predsjednik Hrvatske Ivo Josipović, pod maskom regionalne saradnje, ustvari, pomaže srbijanskom predsjedniku Borisu Tadiću u razbijanju Bosne i Hercegovine.
Nisam baš tako rekao, ali tako se tumači. Naime, zaboravlja se da "regionalna saradnja" ne mora nužno biti pozitivna. "Regionalna saradnja" na račun trećih ne može biti dobra. Dok Srbija podržava Dodika i na mnoštvo drugih načina onemogućava uspostavu efikasnog i demokratskog rješenja na liniji bh. cjelovitosti, uostalom kao i Hrvatska, nije dovoljno reći da Hrvatska podržava suverenu i cjelovitu BiH i smatra da je politički dogovor i uređenje odnosa u BiH isključivo stvar naroda i građana koji u njoj žive. Ne možete nekome vezati ruke, lomiti mu kičmu i onda veselo zacvrkutati: 'ajte se dogovorite.
- Vaše poređenje zajedničke aktivnosti Josipovića i Tadića s dogovorom Tuđman - Milošević naročito je uzburkala duhove. Da li je razgovor o trećoj državi bez predstavnika te države stvar političke kulture?
Opet, jasno sam i diferencirano rekao da na neki način vidim ponavljanje istog modela, kao u dogovorima Cvetković - Maček i Milošević - Tuđman. Naravno, nikad ništa nije isto. Nismo u ratu, ni pred ratom, Maček i Tuđman posve su različite pojave, ali ono što danas radimo, onemogućiće nove sukobe ili, suprotno, učiniti ih neminovnim. To je bilo dovoljno da određena gospoda uzvrate sa optužbama o "zlovolji i zlonamjemosti". Neka im bude. O političkoj kulturi u ovim prostorima, jednostavno je suvišno govoriti. Toga se rijetki drže. Nema preciznosti ni odmjerenosti. Zato se vrlo često komentarišu nagađanja, a ne autentična stajališta.
- Prilikom nedavne posjete Hrvatskoj, srbijanski predsjednik Tadić izjavio je da su srpsko-hrvatski odnosi ključni "za razrješenje mnogih tenzija u ukupnoj regionalnoj politici", što je zapravo stara teza srpskih nacionalista. Iz perspektive historičara, kako gledate na razvoj situacije u regiji, hoće li aktuelna srpska i hrvatska politika i dalje krojiti sudbinu ostalih naroda i država na ovom prostoru?
Bilo bi pogrešno kad bi se moje kritike shvatile kao neutralan angažman. Nisam neutralan. Postoji demokratski hrvatski interes, koji ne isključuje bolje hrvatsko-srpske odnose, što znači one odnose što će promovisati mir u regiji. To je stvarni hrvatski interes. Hrvatska je u dvije Jugoslavije bila nosilac otpora prema velikosrpskoj politici. To obavezuje i nešto znači. Samo se lakomisleni ljudi mogu poigravati historijskim iskustvima. Dakako, ni hrvatska politika nije uvijek bila idealna. Daleko od toga. Zato, niko nikom ne smije krojiti sudbinu. Svi moraju znati šta je moguće, a šta nije. Odustajanje od maksimalističke politike, netrpeljivosti i diktata, sa bilo koje strane, stvarni je interes. Samo na takvim osnovama moguć je mir u regiji. Dakle, ništa se neće postići zašećerenim izvinjenjima, krokodilskim suzama, a zapravo mirnodopskim ponavljanjem starog. To nas ponovno vodi u katastrofe poput onih iz dvadesetog vijeka.
- Predsjednik RH Ivo Josipović do sada je nekoliko puta odbacio tvrdnje da politika koju zastupa na regionalnom nivou zapravo oslikava težnju za liderskom pozicijom jer da su cilj partnerski odnosi. Vaše viđenje partnersklh odnosa sa predsjednikom srpskog entiteta u BiH M. Dodikom i koje su posljedice takvog partnerstva?
Dodik je dio problema, a ne dio rješenja. Nemam ništa protiv toga da se razgovara i sa Kimom Jong-Ilom, ali moramo znati sa kim razgovaramo. Koliko vidim, svi recentni kontakti sa Dodikom jačaju njegovu poziciju. Dodik je "realan", "poslovan", "voli slobodno tržište", "ima podršku birača", "gradi ceste prema Zagrebu", "navija za Hrvatsku", itd. Za to ima mnogo razloga. Dodik je razradio svoj plan, kupio mnogo ljudi, uvjerio mnoštvo naivaca. Međutim, ima još jedan razlog. Federacija je pluralna, puna raznih opcija, politika, kantona, vlada i stranaka, sukoba i rahatluka, vjere i razočaranja. Sve je to u vrtlogu, bez kraja i konca, a Dodik stoji "postojano", baš kao znak stabilnosti. Štaviše, takvim se predstavlja, legitimiše. Bolje bi bilo skinuti tu masku, pokazati da je riječ o selu jednog klana što operiše po načelima one poznate sicilijanske organizacije. Posljedica dobrih odnosa sa Dodikom jeste Dodik.
- U hrvatskoj politici često se može čuti stajalište kako bi se sva tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini trebala dogovoriti o uređenju države. Kako se dogovarati sa nekim ko se ne želi dogovarati, kao što su to na primjer predstavnici srpskog entiteta?
Na to sam već odgovorio, ali koristim priliku da komentarišem najnoviju akciju "spašavanja vojnika Josipovića". Naime, Vesna Pusić već neko vrijeme eksperimentiše sa vanjskom politikom, što je postao, kažu, njen uži interes. Sad joj se dogodilo da su njene nespretne i lakornislene izjave o trećem entitetu (može biti treći, ako ih ima pet) obradovale stare manipulatore, pa sad Davor Butković ide u vatru za Josipovića, štiteći ga od optužbe da je on za treći entitet, što je zaista u jednom trenutku rekao, da bi za isto optužio Vesnu Pusić. Mislim da je jasno kakve su posljedice ovakvih retoričkih egzibicija, koje štete stabilizaciji BiH kao najvažnijoj regionalnoj temi u ovom trenutku.
- Za prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana govorilo se da uopšte ne razumije Bosnu i Hercegovinu, njenu tradiciju i duhovnost. Prema Vašem mišljenju, razumiju li današnji predsjednici Hrvatske i Srbije suštinu Bosne i Hercegovine?
Mislim da ne razumiju, ili, preciznije, njihova polazišta, koja nisu ista, vode ih prema lošim rješenjima. Tadić je još u velikosrpskoj brazdi. On želi očuvati RS kao jedinu opipljivu stečevinu srpskog "nacionalnog projekta" dvadesetog vijeka. To ne mora značiti da će se Srbija u dogledno vrijeme ujediniti sa RS-om, ali stvaraju se perspektive za tako što, a, ako treba, čekaće se trideset, pedeset, sto godina. Josipović ne zna što hoće, osim što se hoće dopasti. On, naravno, nije Tuđman. On uopšte nije čovjek politike. On je dernokratski maneken. Ne vidi da je podjela BiH omča oko vrata Hrvatske. Ne vidi da Hrvatskoj trebaju saveznicu na Balkanu, kako bi se spriječila repriza velikosrpske politike. Sad je vrlo popularan kod hercegbosanskih fanatika - ljudi koji su suodgovorni za loš položaj svih građana BiH. Neka niko ovo ne pročita kao "bianco" mjenicu u prilog bošnjačkom nacionalizmu. Demokratska Bosna i Hercegovina ravnopravnih naroda i građana zaista jest cilj, a ne samo parola, kazao je Banac na kraju intervjua za "Oslobođenje".
24.sata.info |
|||
