Borislav Škegro |
|---|
 |
Hrvatske institucije koje su zadnjih mjeseci pokušale prikupiti sredstva na stranom tržištu vratile su se s čistom nulom, upozorava Škegro. Jeste li zadovoljni mjerama štednje koje je Vlada predložila u Nacrtu prijedloga državnog proračuna za nadolazeću krizu?
- Vlada je dobro krenula, na vrijeme je prepoznala da svjetska financijska kriza koja se pretvara u tzv. krizu realnog sektora dolazi prema Hrvatskoj, a kojoj Hrvatska niti jedni svojim činom ili politikom nije doprinijela, ali će nas zahvatiti. Vlada je dobro krenula, ali sama nije dovoljna. Vidite da se ovih dana održavaju intenzivni razgovori koordinacija između Vlada, poslodavaca i sindikata. Ponavljam, ovo nije kriza koju može riješiti bilo koji pojedinac, bilo koja institucija sama, nego svi zajedno moramo se pripremiti da nas ta kriza što manje okrzne. Ukoliko ne budemo pametni, ukoliko budemo inzistirali na svojim parcijalnim, kratkoročnim interesima onda bi mogli biti jako kobno. Zašto? Stjecajem okolnosti, od danas pa do iduće godine hrvatski subjekti, država i gospodarstveni subjekti te banke, moraju refinancirati dospjele kredite iz inozemstva u iznosu od 10 milijardi eura. To je ogroman iznos. I šansa da se najveći dio tog refinanciranja uspije postići je samo ukoliko strani vjerovnici vide da dolaze u jednu sređenu državu, državu u kojoj postoji konsenzus koja je sama preuzela neke male žrtve da bi taj kapital pao na plodno tlo. Zato sam ja bio jedan od rijetkih koji se istrčao u javnost ranije, jer osjećam obavezu, kao bivši potpredsjednik Vlade i ministar financija, a sada u poslovnom sektoru gdje puno jasnije vidim kakvi su sve oblaci i kakve se sve ciklone spremaju prema nama.
Kad bi se, vremenski govoreći, kriza trebala naći u Hrvatskoj?
- Kriza je već počela zahvaćati Hrvatsku. Da ne spominjem imena institucija koje su počele u zadnjih mjesec, dva, prikupljati sredstva na stranom tržištu i vratili se s čistom nulom. Njihovi inicijalni planovi su bili prikupiti stotinjak milijuna eura.
S obzirom da ste u poslovnom sektoru, osjećate li posljedice krize?
- Radim u Quaestus investu i Quaestus Private Equityiju, fondu rizičnog kapitala. Imamo sedam tvrtki. Sve tvrtke koje su novonastale, koje su u ekspanziji, već sada imaju kredite koji dolaze na naplatu iduće godine. Postavlja se pitanje hoće li te, nazovimo ih, zdrave, napredne bebe koje se uspješno razvijaju u idućoj godini imati pristupa osnovnoj hrani, a hrana su nekakvi bankarski krediti. Ja to vidim vrlo plastično i živo i zato dio ovog što radim nije samo briga za nekakvo opće dobro, već za ukupan poslovni sektor koji su i naše tvrtke dio. Mislite li da će sindikati prihvatiti prijedlog o zamrzavanju plaća koji ste i vi zagovarali?
- Toplo se nadam da hoće. Naime, nije toliko bitan sam koncept zaleđivanja plaća ili nekakvo blago povećanje plaća, bitno je nekoliko stvari da bi strani investitori vidjeli da dolaze u odgovornu i uređenu zemlju. Prvo da najveći gospodarski subjekti, a to je država ne samo središnji proračun, već konsolidirani proračuni državnih firmi poput Hrvatskih autocesta, HBOR-a, mirovinskih i zdravstvenih fondova te gradovi i županije, sve skupa kad se uzme, država bi trebala uvesti mjere štednje i pojaviti se s nekakvim nultim deficitom. Ja sam naravno, nabijajući tempo, govorio i o suficitu koji je također moguć, a u ovom trenutku i potreban. S time se postižu dva efekta. Kako će se taj suficit ostvariti, hoće li plaće rasti, a neki drugi rashodi padati to je stvar politike da odluči. Međutim, kao bivši ministar financija znam jako dobro strukturu proračuna i znam da najveći dio proračuna nisu izdaci za kapitalna ulaganja, već tzv. tekući izdaci, a to su plaće ili različiti oblici davanja. Ako se neće dirati za mirovine, za zdravstvo i socijalnu skrb, onda plaće ostaju onaj neizbježni faktor koji treba doživjeti neko ograničenje. Svaki razuman čovjek bi išao maksimizirati plaće ne idući mjesec pa što bude, dva ili tri mjeseca nakon, nego plaće u nekakvom kratkom roku, pa čak na godinu ili dvije dana. Tvrdoglavo cjepidlačenje i inzistiranje, dovodi državu u krizu kao i vlastitu poziciju, a to je glupo. Mjere štednje su jedna mjera koja bi u kratkom roku trebala omogućiti što lakše prihvaćanje nadolazeće krize, a na kraju krajeva i što lakše maksimiziranje svih dohodaka.
Slažete li se da bi i politika trebala doprinijeti?
- I politika i poslodavci. Profiti se moraju smanjiti te menadžerske kompenzacije i bonusi. Svi moraju doprinijeti. Kad je država u pitanju, njezina najveća stavka su plaće državnih službenika i namještenika. To se isto odnosi i na tvrtke, kao što su moje. Mi smo već poduzeli neke slične mjere, morate prvo krenuti od sebe.
Predsjednik Mesić, poput nekih europskih zemalja, zagovara model poticanja potrošnje, a Vlada provodi model štednje. Što je u ovom trenutku bolje za Hrvatsku?
- Predsjednik Mesić nije ekonomist i vjerojatno sluša što mu govore savjetnici. Usudit ću se reći da ga oni loše savjetuju. Ovdje nije riječ o izboru, već o zdravom razumu. Naravno da je svima u interesu da se poveća proizvodnja i potrošnja, pitanje je tajminga i sekvencijalnosti. Druga stvar, Hrvatska se u ovom trenutku ne može uspoređivati s Engleskom jer nisu Englezi dužni nama već mi njima.
Treba li Vlada odustati od infrastrukturnih projekata, poput Pelješkog mosta, koji ne pružaju kratkoročnu zaradu?
- Pelješki most sasvim sigurno nije projekt koji donosi kratkoročnu zaradu. On bi bio jedan od prvih kandidata, kad bih ja uređivao prioritete, gdje bi trebalo doći do nekakvog usporavanja dinamike. Ne govorim o potrebi izgradnje, most da ili ne, ali isto tako kad Vlada donosi odluke kojim će tempom usporiti mora uzeti cijeli niz čimbenika. Naime, uzmimo ovako, ako imate kompaniju koja je počela izgradnju tog mosta postavlja se pitanje što ćete s njom i radnicima koji će ostati bez posla. Prema tomu, treba biti jako pažljiv, ne smije se biti maliciozan. Kako komentirate pisanje nekih medija da najveći kritičar vaše gospodarske politike, Nadan Vidošević, dobiva sve veći utjecaj u HDZ-u?
- Nisam primijetio da Nadan Vidošević ima neki veliki utjecaj u stranci.
Biste li prihvatili premijerov poziv u Ekonomsko vijeće?
- Ne morate biti formalno član nekakvog vijeća da biste utjecali na kretanje u državi.
To znači da još uvijek imate utjecaj u HDZ-u?
- Bez pretjerivanja, ja sam još uvijek jaka figura, moj glas se čuje i imam svoje formalne kanale kojima se, kad je potrebno, konzultiram s kolegama iz ekonomskog resora u Vladi.
A kada je riječ o političkoj dužnosti?
- Imam dosta godina da ne bih znao da kažem ''nikad ne reci nikad'', ali morale bi biti nekakve izuzetne okolnosti i vrlo visoka cijena koju bi platili oni koji bi me zvali da bih još jedanput išao tamo. Bio sam osam godina u izvršnoj vlasti, jako sam ponosan na to. Tada to nisam cijenio, ali danas kada je prošao neki odmak puno više cijenim. Kad bih mogao birati onda radije ne.
|
|||
